Bihaćka bolnica u vatri požara, nebrige i dugova

Tačan iznos koji je u protekle tri i po godine u novcu i opremi pristigao u Kantonalnu bolnicu niko ne zna
Tačan iznos koji je u protekle tri i po godine u novcu i opremi pristigao u Kantonalnu bolnicu niko ne zna

Piše: Mirza Sadiković

U noći između jula i augusta 2013. godine u glavnoj zgradi Kantonalne bolnice “Dr. Irfan Ljubijankić” u Bihaću izbio je požar, koji je gotovo uništio ovu najveću zdravstvenu ustanovu u Bosanskoj krajini. Nakon požara, čiji uzrok nije utvrđen ni nakon više od tri godine, donacije i pomoć za obnovu bolnice stizale su sa svih strana – iz cijele Bosne i Hercegovine i nekoliko  evropskih zemalja.

Na stotine hiljada eura uložile su državne, federalne i međunarodne institucije, privatne kompanije i građani, koji su nesebično priskočili u pomoć kako bi bolnica što prije bila obnovljena i počela raditi u punom kapacitetu i pružati usluge za više od 300.000 stanovnika sjeverozapadnog dijela Bosne i Hercegovine.

No, pacijenti iz Bosanske krajine i danas za iole kompliciraniji operativni zahvat i dalje moraju putovati u zdravstvene institucije u Sarajevo, Tuzlu, Banju Luku, čak i u susjednu  Hrvatsku. Jer, Kantonalna bolnica još radi s manje od polovine kapaciteta.

Samo dvije operacione sale

Požar, koji je krenuo iz potkrovlja glavne bolničke zgrade, zahvatio je najznačajnije odjele: operacione sale, laboratorije, Radiologiju, Dječiju hirurgiju, Dijagnostiku, Hirurgiju… Tek je četrdesetak posto kapaciteta ostalo u funkciji. Umjesto četiri operacione sale, trenutno su u funkciji dvije, i to smještene na Odjelu neurologije, koje su na funkcionalnom minimumu.

“Štete su tada procijenjene na milion eura, a odmah nakon požara, raznim kanalima se krenulo u prikupljanje sredstava za obnovu bolnice. Obnovljeno je i renovirano mnogo toga, ali još uvijek smo daleko od rada bolnice u punom kapacitetu. Mnogi su nakon požara obećali podršku, ali je na tome i ostalo. Istina, mnogi su pomogli. Dobili smo oko milion eura, mnogo opreme, ali neshvatljivo je da bolnica tri i po godine nakon požara još nije obnovljena i nije u punom kapacitetu”, kaže direktor bolnice Smail Dervišević.

“Ovo je najveća ‘firma’ u Unsko-sanskom kantonu, s blizu 1.000 uposlenih, i pruža usluge za najmanje 300.000 stanovnika. Ilustracija ovome je dovoljna u činjenici da godišnje više od 20.000 osoba liječimo u bolnici, oko 200.000 ljudi se konzilijarno pregleda te uradimo više od 1,5 miliona laboratorijskih i dijagnostičkih usluga. Funkcioniramo najviše zahvaljujući entuzijazmu zaposlenih…”, dodaje Dervišević.

“Do sada je u obnovu i sanaciju uloženo oko 1,5 miliona eura. Šteta je procijenjena na ono što je uništio požar, međutim, mi smo imali mnogo više štete od vode prilikom gašenja požara, pa dugo nismo mogli ulaziti u zgradu zbog istrage…”

Milioni eura za transport

Dervišević podsjeća kako je Bosanska krajina geografski značajno udaljena od ostalih bh. centara, samim tim i kliničkih centara, tako da, ako ni zbog čeg drugog, onda iz tog razloga zaslužuju da imaju bolnicu u kojoj će moći pružiti adekvatne usluge građanima, a ne čekati da neko putuje stotinama kilometara zbog nemogućnosti pružanja adekvatne  zdravstvene usluge u Bihaću.

Almin Handanagić, direktora Zavoda zdravstvenog osiguranja USK-a, kaže kako se liječenje u drugim kliničkim centrima (Tuzla, Sarajevo, Banja Luka) plaća se po vrlo visokim cijenama.

“Primjerice, samo u ovoj godini utrošeno je blizu pet miliona eura u te namjene, od čega samo za prevoz pacijenata plaćamo više od 1,5 miliona eura. A, zbog okvira kojeg je nametnula ‘politika’, plaća se praktično svaka usluga”, rekao je on.

“Sve je više problema s pacijentima koji imaju potrebu za transplantacijom te težim oblicima bolesti, za čije liječenje su potrebna dodatna sredstva, odnosno federalnog Fonda solidarnosti, u koji mi godišnje uplaćujemo između četiri i pet miliona eura, a u ovoj smo godini na listi za liječenje dobili samo jednog pacijenta. Problem usložnjava i podatak da ovdašnje zdravstvene ustanove teško mogu naplatiti zdravstvene usluge koje pružaju osiguranicima koji su to pravo ostvarili u inozemstvu, Sloveniji, Austriji, Njemačkoj, a ta dugovanja dostižu do pet miliona eura”, rekao je Handanagić.

Zašto kasni obnova?

Aktuelno Vijeće ministara Bosne i Hercegovine do sada nije imalo mnogo razumijevanja na pozive za pomoć u projektu obnove bolnice. U svom odgovor, na inicijativu za podršku projektu obnove, koji je podrazumijevao garancije za dobijanje investicija, konstatiralo je da, “shodno odredbama zakona, [entitet] Federacija Bosne i Hercegovine i USK trebaju osigurati sredstva za investicijsko ulaganje radi sanacije bolnice”.

Odobrili su pomoć od 50.000 eura, a nije pojašnjeno kako je upravo Vijeće ministara prihvatilo inicijativu Ministarstva finansija i trezora Bosne i Hercegovine o zaključenju sporazuma o kreditu između Bosne i Hercegovine i Saudijskog fonda za fnansiranje projekta “Modernizacija zdravstvenih ustanova na području Hercegovačko-neretvanskog kantona”.

Tačan iznos koji je u protekle tri i po godine u novcu i opremi pristigao u Kantonalnu bolnicu niko ne zna. Kao ni odgovor zašto ovoliko kasni obnova.

Nezadovoljstvo sporošću u obnovi bolnice izrazili su i u Skupštini i Vladi USK-a pokretanjem dodatnih, odnosno ubrzanjem aktivnosti na obnovi. Skupština USK-a je u septembru namjenski dodijelila bolnici pola miliona eura od dobiti Unsko-sanskih šuma za obnovu operacionih sala. U bolnici naglašavaju da su dobijanjem ovih sredstava osigurali uvjete da brzo krenu u aktivnosti, ali tek sljedeće godine moći će operacione sale staviti u funkciju.

Obaveze šest miliona eura

“Obnova bolnice i njen razvoj prioriteti su u svim našim aktivnostima, ali i cijelog zdravstvenog sistema. Strašno je da operacione sale nisu obnovljene, a to je srce bolnice, i to centralne zdravstvene ustanove za cijeli ovaj dio Bosne i Hercegovine. Zato se više ne smije odlagati nijedan od projekata koji vodi obnovi”, kaže premijer USK-a Husein Rošić.

Prema njegovim riječima, od požara do danas za obnovu bolnice utrošen je “ogroman novac”. Trenutno su bolnica i cijelo zdravstvo na ovom području opterećeni dugovima – obaveze bolnice trenutno su veće od šest miliona eura.

Prošle su gotovo tri i po godine, ali javnosti i upravi bolnice još nije prezentiran nijedan zvaničan rezultat istrage o uzrocima požara. Teško stanje u kojem  se ova ustanova nalazi je posljedica i požara, ali je očito da ni politizacije “ne manjka”. Jedno je sigurno – najveće žrtve su zdravstvo i građani Bosanske krajine.

Izvor: Al Jazeera


Više iz rubrike TEME
POPULARNO