I prije kampanje počela trka za predsjednika Srbije

Srbijanski ministri prozivaju Jankovića da zloupotrebljava svoje radno mjesto za kampanju (Dragan Kujundži? / Tanjug)

Dvije su najave kandidatura za predsjedničke izbore u Srbiji, do sada najozbiljnije, došle gotovo u isto vrijeme. Prvo je Zaštitnik građana Srbije Saša Janković potvrdio ono o čemu se već dugo priča, ali uz ogradu – kandidirat će se kad budu raspisani izbori, nikako prije toga. Potom je i aktualni predsjednik Srbije Tomislav Nikolić najavio kako će potvrditi kandidaturu do Božića, te dodao: „Nisam neskroman, ali Srbiji je potreban ovakav predsednik […] Niko od mene bolje ne bi radio ovaj posao“.

Iako je prethodnih dana i mjeseci bilo i drugih potencijalnih kandidata, a spominjao se i Vuk Jeremić, Ivica Dačić, Rasim Ljajić, Vojislav Šešelj, pa čak i premijer Aleksandar Vučić, oni se o svojim kandidaturama nisu oglašavali.

No, zato su Jankovićevu najavu kandidature spremno dočekali ministri u Vladi Srbije, pozivajući ga da podnese ostavku na dužnost Zaštitnika građana, prozivajući ga da zloupotrebljava svoje radno mjesto za kampanju, čestitajući mu unaprijed na pobjedi. Nikolićeve najave znakovito su prešutjeli. (Kasnije se oglasio premijer Vučić, potvrdivši da je „dugo“ razgovarao s Nikolićem i da su se dogovorili predstaviti zajedničkog kandidata polovicom veljače. Nije dao naslutio tko bi to mogao biti.)

„Saša Janković je sve vreme koristio vrlo odgovornu funkciju zaštitnika građana za predsedničku kampanju, što nije ni moralno ni korektno. Nadam se da će posle odluke da se kandiduje na predsedničkim izborima sada konačno i podneti ostavku na mesto zaštitnika građana. To bi bilo pošteno i odgovorno prema svim građanima Srbije“, napisala je potpredsjednica Vlade Srbije Zorana Mihajlović, visoka dužnosnica Srpske napredne stranke (SNS), na svom Facebook profilu.

‘Paljba može samo da raduje’

Oglasili su se i drugi, ali i Jankoviću neskloni mediji. Analitičarka Srbijanka Turajlić smatra kako „paljba protiv Jankovića može samo da raduje jer to znači da se oni njega ozbiljno plaše“.

Tračak nade

“Poslednja dva puta smo promenili radikalnu vlast onda kad je kandidat koji je bio na vlasti izgubio predsedničke izbore, pa se to ljudima čini kao varijanta da uspe i treći put”, govori Srbijanka Turajlić.

“Druga stvar je to što je Aleksandar Vučić u tolikoj meri zagospodario Srbijom uvodeći potpunu autokratiju da je svaka funkcija koja daje tračak nade da onaj ko na nju dođe makar dođe do medija da Srbija čuje nešto drugo i to je zapravo što vredi pokušati”, dodaje.

„Njihovi komentari, a posebno to što je Zorana Mihajlović izjavila, stvarno je besramno, pogotovo od jedne stranke koja je 365 dana neprekidno u kampanji, zloupotrebljavajući sve medije. To spada u onu vrstu izjava zbog kojih pocrvenite, jer vas je naprosto sramota što živite u zemlji s takvim ljudima“, kaže Turajlić.

Slično je na Jankovićevu najavu reagirao i premijer Vučić, ironično mu čestitavši na kandidaturi i pobjedi. „Čestitam Saši Jankoviću kandidaturu – već je pobedio. To sam predvideo pre tri godine. Jedino što je on time zloupotrebio svoju sadašnju funkciju […] Ničim drugim se ne bave, osim sopstvenom promocijom i kampanjom“, izjavio je Vučić, te prozvao Jankovića za „rušenje institucija“.

Turajlić ne misli da je Janković zloupotrijebio svoju fotelju, niti se bavio svojom kampanjom, nego naprotiv. Po njoj, „vlast se jako potrudila da Srbija ne sazna mnogo o Jankoviću, jer ga nema u medijima, osim u onima koji se malo gledaju“.

„Sve što je o njemu Srbija mogla da čuje je najružnije moguće i što se vlast neprekidno trudi da lansira. Drugo je pitanje koliko će misleći ljudi uspeti da obiđu Srbiju i objasne ko je Saša Janković. To je ključni problem jer iz medija to narod neće moći da sazna“, kaže Turajlić.

O tome govori i Vladimir Milutinović, urednik portala Dvogled, koji podsjeća kako je „definicija političkog poretka u Srbiji da se on sporo menja i da se svi u njemu trude da se ništa ne promeni“.

„Zbog toga imamo kontrolu medija, uticaj na sudove, neku vrstu progona opozicije. I zbog toga se teško pojavljuju nova lica. Na ovim izborima Saša Janković će sigurno biti u ulozi novog lidera, jer je do sada obavljao nepolitičku funkciju, ali i Vuk Jeremić, jer je do sada bio samo Tadićev ministar“, ukazuje Milutinović.

Kandidata će biti još

Iako je u ovom trenutku posve izvjesno da srbijanska opozicija neće podržati Šešeljevu kandidaturu, nije jasno kojem bi kandidatu mogli ukazati povjerenje. Stoga su i uslijedila brojna nagađanja. Kandidata će sigurno biti još, no uvijek je zanimljiva poplava imena koja bi željela na dužnost koja je uglavnom protokolarna.

„Poslednjih godina se ispostavilo da predsednik simbolizuje većinu u Srbiji i da zbog toga, iako nema mnogo izvršne vlasti, njegov izbor ukazuje na to ko bi trebalo da bude na vlasti. Slično će biti i u aprilu sledeće godine – bilo da bude parlamentarnih izbora, bilo da ne bude“, prognozira Milutinović.

Turajlić očekuje „prljavu, zapravo najprljaviju moguću“ kampanju što ilustrira objašnjenjem po kojem „trenutnoj vlasti ne možete da postavite obično pitanje, a da ne dobijete bahati i bezobrazan odgovor“.

Načelo ‘pobjeđuj ili nestani’

Na svim izborima u Srbiji posljednjih se 20-ak godina uglavnom pojavljuju ista imena, pa se postavlja pitanje smjene generacija. Govoreći o hrvatskim iskustvima, analitičar Davor Gjenero podsjeća kako se svojedobno razmatralo uvođenje tzv. protuoligarhijske klauzule, kojom bi se onemogućilo da netko dulje od dva mandata obavlja istu stranačku dužnost.

“Takva zakonska odredba nije usvojena, a nije naišla niti na zanimanje javnosti u vrijeme. Ipak, postupno se izgradila demokratska politička kultura koja osigurava protuoligarhijski efekt. Uspostavljeno je načelo ‘pobjeđuj ili nestani’, pa stranački vođa nakon parlamentarnog poraza mora napustiti vodstveno mjesto u stranci”, objašnjava Gjenero.

Na upit hoće li susjedi biti u fokusu kampanje, kako je to bilo za prošlih izbora (doduše, ne samo u Srbiji nego i u Hrvatskoj), Milutinović odgovara kako se „izbori još uvek mogu dobijati na dizanju tenzije sa susedima“.

„Novine koje podržavaju sadašnjeg premijera Srbije praktično stvaraju atmosferu nekog virtuelnog rata sa ‘ustašama’ i Hrvatskom. Treba se nadati da iz tog virtuelnog sukoba neće biti mnogo realne štete. To pokazuje do koje mere su današnji političari u obe zemlje skloni da zarad vlasti ljudima pune glave nečim potpuno nerealnim i štetnim“, primjećuje.

Hrvatska kao ‘meta kampanje’

I politički analitičar Davor Gjenero je svjestan da je „Hrvatska definirana kao jedna od meta kampanje, jer je ona uvijek manje opasan ‘najbolji neprijatelj’ nego Bosna i Hercegovina“.

„Aktualna administracija u Hrvatskoj, za razliku od prethodne, nastoji izbjeći prelijevanje izazova koji dolaze iz Srbije u domaću političku arenu. Prvi uspješni ‘silenzio’ bio je onaj prošlog ljeta, nakon izbijanja ‘špijunske afere’, kad je hrvatski vrh jednostavno odšutio izazov iz Beograda. Slično se premijer Andrej Plenković ponašao i u krizi nastaloj nakon što Hrvatska nije odmah povukla svoje rezerve prema otvaranju poglavlja 26. o obrazovanju“, podsjeća Gjenero.

Neizbježna je i priča o tzv. utrci u naoružanju, odnosno nabavci aviona MiG-29 za potrebe Vojske Srbije i odgovora hrvatske strane kupnjom helikoptera Black Hawk. Iako Gjenero smatra da Hrvatska izbjegava taj sukob, a očito mu je da se „prilično groteskni proces nabavke otpisane ruske vojne tehnike Vlada Srbije planira kao vrhunac predizborne kampanje“. Primjećuje kako je „dolazak ruskih aviona u Srbiju tempiran za ožujak, neposredno prije izbora“.

Upravo je priča o avionima i helikopterima ponovno uzburkala duhove na relaciji Beograd – Zagreb. I u Bruxellesu su pomno pratili Vučićeve vojne aranžmane s Moskvom. Po Gjeneru, za sada nije jasno vidi li se Srbija unutar EU-a ili je kombinatorika s „euroazijskom integracijom“ stvarna alternativa. Sukladno tome, smatra, odabrat će i predsjednika.

Kad je proces približavanja Srbije Uniji, smatra da se „trenutno ne nazire ozbiljan kandidat koji bi doista mogao pridonijeti ubrzanju pregovora“. „Uz sve poštovanje prema kandidatima koji dolaze iz ljudskopravaškog i civilnodruštvenog polja, ne čini se da oni imaju šansi u odnosu na stranačke kandidate, a čini se da će se politička arena u Srbiji pred predsjedničke izbore samo dodatno radikalizirati. Nije isključeno da u takvim uvjetima, Nikolić koji je u svom prvom mandatu bio izrazito neuspješan predsjednik pogotovo u usporedbi s prethodnikom Borisom Tadićem, na kraju ispadne ‘najmanje zlo'“, zaključuje Gjenero.

Izvor: Al Jazeera