Stari nišani protjerani sa Alifakovca

Ta dva turbeta na Alifakovcu, poput gracioznih ždralova već vijekovima bdiju nad Sarajevom. Pod gornjim leži Jusuf-paša Ćuprilić. Godine 1728, kažu, preobučen u derviša, obreo se ovdje. Bježao je, čak iz Tebriza, pred sultanovim katilima koji su ga trebali zadaviti. Ostatak života proveo je kao profesor.

Pričalo se da je iskopao bunar iz kojeg je potekla ljekovita voda. Među Sarajlijama stekao je ugled kakav je malo ko uspio steći, i prije i poslije njega. Turbe nad njegovim mezarom (grobom) podigao je poznati sarajevski kadija Ahmet Jahjaefendić. Ni počemu se ne razlikuje od turbeta donjeg, onog kojeg je podigao svom rano preminulom sinu Muhamedu.

Sarajevo je već skoro tri stoljeća prepoznatljivo po ovim turbetima. „Groblje Alifakovac, sa svojim snježno bijelim nišanima (nadgrobni spomenik) situiranim u zelenilu i među visokim drvećem, sa dva kupolasta turbeta u sredini i česmom, daje čitavom ovom kraju poseban kolorit starog Sarajeva“, pisao je svojevremeno Mehmed Mujezinović.

Pisali su i ostali, s nepatvorenim ushićenjem: „jedno od najstarijih i najljepših sarajevskih grobalja sa preko 300 starih nišana“. Ili: „Pet stoljeća ovdje su sahranjivane znamenite Sarajlije, kao i oni koji su došli izdaleka a smrt ih zatekla u Sarajevu. Zato je ovo groblje poznato i kao Musafirsko (musafir – gost op. ur.).“ Zbog 200 datiranih nadgrobnih spomenika nazivali su ga „enciklopedijom“, „arhivom u kamenu“, „presječenim stablom vremena iz kojeg se može iščitavati istorija ovog grada“…

Umjetnička vrijednost

U Odluci o proglašenju groblja na Alifakovcu nacionalnim spomenikom, koju je 2005. donijela Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, navodi se kako najstariji datirani nišan potječe iz 1751. Prilikom uređenja groblja pronađen je nišan u obliku stele sa čije je jedne šire strane isklesana ruka savijena u laktu sa šest ispruženih prstiju, a na jednoj užoj strani uklesan je mač sa poluloptama. Poslije je nađen još jedan sa srednjovjekovnom „bosanskom rukom“, što jasno govori da je groblje nastalo sredinom 15. vijeka.

Većina natpisa na nišanima ima i umjetničku i kaligrafsku vrijednost, a spjevali su ih sarajevski pjesnici Mehmed Mejlija Kuranija, Muhamed Enver, Fadil-paša Šerifović….

Ali, sve to kao da nije važno. Odete li danas na Alifakovac, vidjećete sasvim drugu sliku. Groblje je potpuno pokriveno novim mermernim grobnicama, koje su gotovo u potpunosti istisnule stare nišane i santrače (kamena ili mermerna ograda oko mezara). Grob znamenitog učenjaka i šejha Ali Ufaka, po kojem je, kako to legenda kaže, cijeli ovaj kraj dobio naziv Alifakovac, potpuno je rastočen, a oba nišana oborena i polomljena. Sličnu sudbinu doživjeli su gotovo svi stari nišani i malo ih je ostalo uspravnih.

Mezar Ali Ufaka

Ništa nije pomoglo što se na ovom mjestu, preko sto godina ne sahranjuje. Od dolaska Austrougarske pa do opsade Sarajeva. Ne znači ništa ni to što je groblje proglašeno spomenikom kulture od državnog značaja.

Mirzah Fočo, izvršni funkcioner Sekreterijata Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, kaže da je implementacija njihovih odluka na entiteskim vladama, koje su dužne da u potpunosti sprovedu mjere zaštite u odlukama kojima se određeno dobro proglašava nacionalnim spomenikom. Prema njegovim riječima, svaki građanin može nazvati Upravu za inspekcijske poslove entiteta Federacije BiH i prijaviti im ugroženost nekog spomenika. Na njima je da djeluju.

U odluci Komisije od 4. maja 2005. godine kojom se groblje na Alifakovcu proglašava nacionalnim spomenikom, među ostalim mjerama zaštite stoji: „Obustaviti daljnja ukopavanja u groblju Alifakovac zbog ugroženosti starih nišana.“ Pored toga, jedna od mjera zaštite glasi: „Dopušteno je postavljanje novih nišana na postojećim grobnim mjestima“, ali, „koji svojim oblikom, materijalizacijom i dimenzijama neće ugroziti izgled groblja, niti oštetiti stare nišane.“

Stari nišani i moderne grobnice

Međutim, ove mjere nisu ispoštovane. Ukopavanje je ovdje počelo za vrijeme opsade, kada su prilike to zahtijevale. Ali najmanje novih grobova iskopano je tada. Izbrojali smo: u parceli u kojoj se nalazi grob Ali Ufaka nalaze se 302 nove grobnice. Samo ih je 10 nastalo za vrijeme opsade. U 1996. godini podignuta su 33 groba, a u narednoj 163. Sljedeće godine iskopan je 21 grob, pa 24, 10, osam, šest, četiri, ali ukopavanje nije prestalo ni 2005. Zadnji ukop ovdje je obavljen 2014. godine. S ukopavanjem se prestalo jer više nije bilo mjesta.

U narednoj parceli slika je sasvim ista. Tu je podignuto 375 grobnica, i nekoliko rezervacija. Od ovog broja samo ih je 22 nastalo u vrijeme opsade, i to u prostoru što ga od nepoželjnog pogleda s brda zatvaraju zidovi obližnjih avlija. Najviše 1996. godine, 285, a naredne 12. Godine 1998. i 1999. sahranjeno je po 14 osoba, naredne 29, pa 18, pa dvije, i tako sve do 2012. kada više nije ostalo mjesta.

Hajde da vidimo može li se naći prostora za još koji grob. U Kantonalnom javnom komunalnom preduzeću „Pokop“ kažu da su zaduženi samo za održavanje, a da grobljem rukovodi Islamska zajednica BiH. Tamo kažu da je pod direktnom ingerencijom Medžlisa IZ Sarajevo. Tu upućuju na stručnog saradnika za geodetske i poslove gradnje Eseda Alijevića.

Stari nišani se gotovo i ne vide od novih grobnica

Alijević kaže da bi se možda moglo naći još neko mjesto, pod „nekim, određenim uslovima“. O kakvim uslovima je riječ, ne može se saznati telefonski, za takvu informaciju treba doći lično u Medžlis. Ali, očito je da je i cijena spakovana pod „određene uslove“, jer o njoj, osim informacije da je utvrđuje Izvršni odbor, može se samo u četiri oka.

I na parceli preko puta česme, lijevo od ostataka kaldrme Carigradskog druma, slika je ista. Pod žalosnom vrbom dominiraju moderne grobnice. Stari nišani su obezglavljeni, ishereni, zazidani u beton i protjerani od bijelih mermernih grobnica nastalih pod „određenim uslovima“. Mezarova iz opsade tek je zanemariv broj i nalaze se u skrovitoj udolini prema Miljacki. Ni ovdje ukop nije prestao 2005. Nekako se našlo prostora za još dva mezara koja su nikla ove godine. Na ulazu u ovu parcelu dominira pravi mauzolej izliven prije nekoliko mjeseci sa ogromnim nišanima. Na jednom od njih godina smrti još nije uklesana.

I na najvećoj parceli, gdje stražare dva graciozna turbeta, slika je potpuno ista. I ovdje se ukopavalo i ove godine. Pored toga, na cijelom groblju izlivene su mnogobrojne grobnice u kojima su stari nišani ostali bukvalno zaliveni betonom. Islamska zajednica se očito maćehinski odnosi o spomeniku kulture od državnog značaja, dok u Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika BiH čekaju da neko od građana nazove entitetsku Direkciju za inspekcijske poslove, kao da i sami nisu građani ove zemlje.

Izvor: Al Jazeera