Od skloništa u Homsu do učenika generacije u Australiji

Sirijac Saad Alkassab (19) pobjegao je iz ratom zahvaćene Sirije  2013. sa svojom porodicom, ne znajući ni riječi engleskog jezika, a sada je učenik generacije Katoličkog regionalnog koledža u Sydenhamu, predgrađu Melbournea.

Na ispitima ATAR, koji su uvjet za prijem na fakultet, imao je 96,65 bodova od mogućih stotinu, a maturirao je kao jedan od najboljih učenika u državi Victoriji.

Alkassab je imao šesnaest godina kada su on i njegova porodica napustili Homs, a za Al Jazeeru kaže da ga navečer, kada krene spavati, još proganjaju zastrašujući zvuci granata koje padaju u okolini njegovog doma u Siriji.

“Svaki dan su nas bombardirali, hrane je bilo jako malo, mlade ljude su hapsili…”, prisjeća se Saad.

Njegova porodica odlučila je napustiti Siriju sredinom 2013, kada je sirijski režim uhapsio njegovog brata zbog pomaganja u raspoređivanju humanitarne pomoći i hrane.

‘Noćna mora’ za australskog ministra

To je, kaže Saad, bila “crvena linija” koja ih je natjerala da napuste zemlju.

“Prvo smo pobjegli u Liban, a nakon toga u Egipat. Pokušali smo ponovo početi živjeti, ali bili smo u teškoj situaciji. Moj je pasoš 2013. važio još godinu dana, što znači da bih nakon toga bio vraćen u Siriju da služim u tamošnjoj armiji.”

Trideset dana prije nego što mu je istekao pasoš, sredinom 2014, njegov ujak, koji živi u Melbourneu, omogućio je Saadovoj porodici da dođe u Australiju.

Za Saada mediji u Australiji kažu da je “noćna mora” australskog ministra za migracije Petera Duttona, koji je ranije ove godine rekao da izbjeglice “kradu” poslove Australcima.

“Kad sam došao u Australiju, sve je to bio veliki šok za mene. Nisam govorio jezik, nisam razumio nijednu riječ. Osjećao sam se kao da sam ponovo rođen u nekom drugom svijetu.”

Jezik je počeo učiti tako što je razgovarao s rođakom koji nije znao arapski. Ubrzo nakon dolaska u Australiju priključio se izviđačima kako bi vježbao engleski jezik. U izviđačima je bio i u Siriji.

“Bio sam odlučan da idem u školu, tako da sam uvijek tražio nove izvore za učenje engleskog. Najvažniji izvor učenja bile su sjednice Federalnog parlamenta u Australiji. Volio sam gledati prijenos sjednica na televiziji i nije mi bilo preteško razumjeti fraze i rečenice.”

Gledanjem prijenosa sjednica mnogo je naučio i o tome kako funkcionira demokratski politički sistem. U Siriji dvije godine nije mogao ići u školu zato što je ona bila uništena u bombardiranju, morao je napraviti pauzu. Na mjestima gdje su škole, kaže Saad, gradile su se vojne baze ili izbjeglički kampovi.

“Izgubio sam nadu, bojao sam se da nemam budućnosti. Obećao sam sebi da ću, ako preživim, dati sve od sebe da se vratim u školu i završim je.”

I dalje radi kao vrtlar

Tvrdi da nije uvijek poštovao školu te da mu je prije želja bila da postane profesionalni nogometaš. Imao je osjećaj da mu ona uzima slobodno vrijeme. Zato se, kaže, kasnije osjećao krivim i time je njegova želja za uspjehom postala još veća.

“Kad smo došli u Australiju, pokušao sam se upisati u neku od državnih škola, ali su me odbili. Rekli su da ne znam engleski dovoljno dobro. Nakon izvjesnog perioda uspio sam se upisati u školu i rekli su da moram pohađati 11. razred. Završio sam taj razred u državnoj školi, a onda sam dobio šansu raditi kao vrtlar u privatnoj školi u vrijeme ljetnih praznika.”

Nakon što je nekoliko sedmica radio kao vrtlar, direktor katoličke škole ponudio mu je stipendiju za 12. razred.

“To je jedna od najvećih škola u Victoriji. Ne vjerujem da je vodstvo škole znalo da sam dobar učenik, htjeli su mi pomoći kada su čuli moju priču. I eto, završio sam kao učenik generacije.”

Saad kaže da mu nije bio veliki problem integrirati se u australsko društvo i kulturu jer je u izviđačima u Siriji naučio da ima braću širom svijeta.

I nakon svog uspjeha i dalje radi kao vrtlar jer mora finansijski podržati porodicu.

“Mama i tata nisu radili posljednjih pet godina zbog konstantnog bježanja i seljenja”, dodaje.

Saad kaže da mu je mnogo ljudi pomoglo u Australiji, ali da je najzahvalniji svojoj porodici. Plan mu je da studira medicinu i postane ljekar.

Na pitanje planira li se vratiti u Siriju odgovorio je da je to njegova domovina i da ne zna šta budućnost donosi.

“Tužno je i srceparajuće šta se dešava u Siriji. Sve sam to proživio i znam kako se osjećaju ljudi koji su ostali tamo. Ne znam da li bih ostvario isti uspjeh da sam ostao tamo.”

Nada se da će se rat u Siriji završiti i da će ta zemlja postati demokratska, kako kaže, zemlja koja poštuje sve svoje građane i njihovo mišljenje.

Izvor: Al Jazeera