Linčom protiv nasilja

Koliko ima agresije na ulici, toliko je ima i na internetu, kaže psihologinja Krizmanić (Al Jazeera)

Piše: Miroslav Filipović

Ovih su dana hrvatski mediji prenijeli vijest o događaju koji se zbio u Karlovcu. U jednom tamošnjem parku, usred dana i pred mnoštvom svjedoka, troje desetogodišnjaka (!) verbalno je i fizički napalo 63-godišnju ženu.  

“Primjetila sam da mi u susret dolazi troje djece, dva dječaka i djevojčica. Išli su prema meni, mojom stranom i vidjela sam da se ne žele maknuti. Meni nije problem maknuti se mlađima iako sam starija, pa sam krenula to i učiniti. Taman kad sam htjela iskoraknuti da im se maknem s puta, njih troje bahato je stalo ispred mene. Dva dječaka, jedan sitne građe, drugi puniji, te djevojčica”, ispričala je žena novinarima lokalnog portala kazavši kako ju je potom onaj sitniji dječak udario šakom u glavu, dok su joj drugo dvoje djece dobacivali prostote. Djevojčica joj je, kaže, rekla: „Ti se baka j***“.

Po kratkom postupku

Ovo je tek jedna u moru vijesti iz crne kronike u kojem, nažalost, plutaju i mnogo gore: ubojstva, silovanja, teške prometne nesreće… Hrvatska je javnost, recimo, bila osupnuta nedavnom viješću da je jedan sredovječni Zagrepčanin četiri godine živio u stanu s lešom svoje preminule majke. U stan je dovodio društvo, čak i žene, dok je u susjednoj sobi, čija je vrata zabarikadirao ormarom, trunulo tijelo starice. No, karlovački je slučaj, relativno bezazlen u odnosu na ovaj zagrebački ili neki drugi, ipak značajno uzbunio građane jer ih je očito užasnulo saznanje da su djeca predtinejdžerske dobi ispoljila, bez naročitog povoda, okrutno nasilje prema starijoj ženi, te da nitko od navodno brojnih svjedoka nije prstom maknuo da joj pomogne ili očita bukvicu malodobnim nasilnicima. 

No, koliko god bilo strašno to obijesno nasilništvo djece nad osobom koja bi im mogla biti baka, jednako je strašno, ako ne i strašnije, nasilništvo koje je navrlo iz reakcija čitatelja te vijesti. 

“Ili njihove roditelje treba ubiti ili djecu. Trećeg nema!”, ultimativno je zagrmio jedan. 

“Ove klince treba ubiti čim prije. Nema tu pomoći”, nadovezao se jedan njegov istomišljenik.

“Treba ga ubiti dok je vrijeme, jer taj će kad tad biti ubojica i nasilnik”, nastavio je ‘izricanje’ drakonske virtualne presude treći.

Starozavjetni gnjev

Bilo je i onih ponešto ‘razumnijih’ koji nisu za to da se maloljetne nasilnike (i njihove roditelje) ubija već samo preodgaja i to batinom. 

“Izudarat k'o konje i strpat u dom!”, dodao je jedan od tih, manje okrutnih komentatora.

“Popravni dom i kugla oko noge pa nek budu zatucane budale, i redovito pendrekanje od kolega”, iznio je svoje viđenje još jedan zagovornik institucionalnog preodgoja.

U mnoštvu slično intoniranih reakcija, vjerojatno najmorbidnija bila je jednog internetskog komentatora koji je ustvrdio da “toj dječici treba zavrnuti vrat kao kokoši”.

Spomenuti događaj i reakcije na njega samo su ogledni primjer nasilja koje se ne događa samo na ulicama već i nasilja koje na internetu ‘reagira’ na ono prvo. Ista stvar u pravilu se događa i s drugim vijestima iz crne kronike. Bujica starozavjetnog gnjeva – oko za oko, zub za zub! – nahrupi na površinu, uvijek s istim setom kazni: prijeki sud, kratki postupak, metak u čelo… Tek u boljem slučaju šibanje, kamenovanje, pendrečenje… Ukratko, pravednički bijes zbijen u verbalno nasilje.

‘Pretvaramo se u agresivno društvo’

Strašno je što su ta djeca u Karlovcu učinila, no još je strašnije ono što bi njima i njihovim roditeljima činili ‘obični ljudi’. Čak se i ne skrivajući iza lažnih imena, ljudi na nasilje, okrutnost i nepravdu reagiraju zazivanjem još većeg i okrutnijeg nasilja i uzimanjem pravde u svoje ruke.

Psihologinja iz Zagreba, prof. dr. Mirjana Krizmanić priznaje da je zatečena takvom naglo naraslom atmosferom linča na portalima i društvenim mrežama kada su u pitanju reakcije na devijantne pojave.

“Meni se to čini kao neka nova pojava, jer ljudi dosad uopće nisu ili su vrlo malo reagirali na takve stvari. Bili su ravnodušni, što mi se čini čak i gorim. A ovo sada, to je hajka. To je vrlo loše”, smatra ona. 

Podjednako je loše i to što desetogodišnjaci fizički i verbalno nasrću na ženu koju bi, u normalnim okolnostima, gledali kao svoju baku i ni na koji način ne bi bili grubi prema njoj. 

“To što su učinila ta podivljala djeca nije normalno ponašanje. To, a i neprimjerene reakcije ljudi s druge strane, pokazuju da se pretvaramo u agresivno društvo”, kaže Krizmanić.

Valja reći da ima i drugačijih komentara, onih kojima ljudi, bez zazivanja radikalnog kažnjavanja po kratkom postupku, upozoravaju da takvu djecu treba drugačije odgajati, no takvi se naprosto ‘ne vide’ pored ovih agresivnih. 

“Ovo je skroz nova pojava i atmosfera je nabijena prostotama i divljaštvom. Ljudi se trebaju buniti i reagirati na takve događaje, ali ne vraćati, makar i verbalno, istom mjerom”, smatra prof. Krizmanić.

Nepovjerenje u pravosuđe

Čini se, kako u Hrvatskoj tako i drugdje, da su takve nagonske reakcije pune srdžbe i gnjeva zbog nepravde, a kojima se zaziva nasilje kao odgovor na nasilje, posljedica kroničnog nepovjerenja u pravosudni sustav.

“Ljudi su frustrirani. Svaki mjesec imamo slučaj da netko ubije ili siluje svoju ženu ili partnericu, a kazne su nikakve. Šest mjeseci dobivaju za silovanje, pa to je strašno! Pravosuđa nema, kao što nema ni policajaca na cesti. Isto se istim vraća, cijelo društvo ide u jednu spiralu agresije“, turobno konstatira psihologinja Krizmanić.

U svemu ovome valja vidjeti i dvojaku narav digitalnih medija koji su, s jedne strane, omogućili dvosmjernu komunikaciju i demokratizaciju medijskog prostora, ali su, s druge strane, ostavili i mnogo nebranjenog prostora. Kao što sarajevska komunikologinja, prof. dr. Lejla Turčilo, govoreći o ‘mržnji na internetu’ reče: “Pozitivni aspekti širenja informacija, omogućavanja dostupnosti ranije nedostupnih sadržaja i uklanjanja barijera slobodnom protoku sadržaja zapljusnuti su i plimom negativnih trendova od kojih je širenje govora mržnje tek jedan aspekt. Razvijanje nulte tolerancije u društvu za ovakve devijantne oblike komunikacijskog ponašanja na Mreži preduvjet je njenog opstanka kao pouzdanog komunikacijskog kanala. To se može postići kombinacijom pažljivo osmišljene i demokratski zasnovane regulative i medijske pismenosti građana”, smatra ona.

Nameće se i pitanje bi li ljudi tako bijesno i nagonski reagirali i izvan virtualnog prostora u kojem ih malo toga sputava da budu jaki (i nasilni)  na riječima. 

“Novi mediji djeluju prilično loše, jer se vidi da ljudi, naročito mladi, više ne znaju komunicirati. Svi odmah reagiraju, jer im to digitalni mediji omogućavaju, ali u tome nemaju nikakvih granica. Koliko ima agresije na ulici, toliko je ima i na internetu. To je preslika i ta pojava samo raste“, zaključuje psihologinja Krizmanić.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO