Kalašnjikov i danas baza gotovo svakog rata

Ukrajina nam je najbolje pokazala da vrijeme tenkova i artiljerije nije prošlo (AP)

Piše: Mario Pejović

Vojna industrija naizgled se gotovo svakodnevno mijenja od Prvog svjetskog rata, a razvijane su nove tehnologije i futuristička oružja. Ono što je novitet u civilnom sektoru vojska je uglavnom koristila godinama, pa čak i decenijama ranije. Teško je naći “čudo modernog doba” bez kojeg ne možemo zamisliti svakodnevni život, a da nije originalno ideja koja je razvijena za potrebe svjetskih armija.

Navedeno sugerira da su se ratovi promijenili i da će se još drastičnije promijeniti, da će se bitke dobivati i gubiti uz pomoć miša i tastature iz udobne sobe, a da će uobičajena oruđa skupljati prašinu i hrđati u zabačenim skladištima.

Međutim, klasični rat, ili danas politički korektnije nazvan “intervencija”, nije se uveliko promijenio, ističe vojni analitičar Denis Avdagić. Istina, imamo razorniju artiljeriju, brže avione, preciznije naoružanje, ali je sve prilično slično situaciji od prije 50 godina.

Budućnost mornarice

Kad je o inovacijama na moru riječ, ilustrativan je primjer novog američkog razarača Zumwalt, brodu stealth (nevidljivog) dizajna dugog 200 metara koji ima radarski profil 15-metarskog ribarskog broda.

Izgrađen je, među ostalim, i da bi se na njemu prvi put iskušao takozvani rail gun, top koji ispaljuje kinetičke projektile strahovite brzine ubrzavajući ih kroz jako magnetsko polje, rekao je Ćustić.

“Taj program je sada u problemima s tehnologijom i njegova budućnost je upitna, ali vjerujem samo privremeno. Prije ili kasnije imat ćemo kinetičko oružje koje može sa sigurne udaljenosti nezaustavljivim projektilima hipersonične brzine uništiti udarnu grupu nosača aviona. Danas ne postoji uvjerljiva protumjera za takav napad i priroda pomorskog ratovanja potpuno će se promijeniti zbog toga.”

“Velike sile možda imaju visoke tehnologije, ali ukoliko ne koristite metodu spaljene ili uništene zemlje, morate spustiti čizmu na teren, a onda počinje kaos. Ukoliko je to borba protiv gerile, tim gore. Slabo obučenim suparnicima ‘kalašnjikov’ je idealno oružje. Bez previše održavanja i obuke može se koristiti i nasuprot nadmoćnog takmaca, pogotovo ako vam životi korisnika nisu previše važni”, naglasio je on.

A “kalašnjikov” je baza gotovo svakog rata, iako je to unaprijeđena puška sa kraja Drugog svjetskog rata.

Trajna tehnologija

Njegov kolega Marko Ćustić, glavni urednik magazina Defender, navodi da kad je riječ o upotrebljivosti tenkova i teške artiljerije, oruđa koja su bili sastavni dio ratova vođenih u prošlom stoljeću, Ukrajina nam je najbolje pokazala da vrijeme takve tehnologije nije prošlo.

“U Ukrajini smo općenito vidjeli mnogo kontrasta tog tipa. Istodobno smo imali žestoko cyber ratovanje i ukopane fortifikacije s rovovima u stilu Prvog svjetskog rata. Korištenje dronova za osmatranje i praćenje artiljerijske vatre istodobno s koncentracijama paljbe iz klasičnih artiljerijskih oruđa kakve nisu viđene u Europi od Drugog svjetskog rata.”

On navodi da su zapadni planeri na primjeru Ukrajine mogli vidjeti da postoje situacije u kojima je koncentracija razorne artiljerijske vatre učinkovitija i prikladnija u mnogim situacijama od preciznih hirurških udara. “Ne očekujem da će se ta lekcija brzo zaboraviti.”

Na žalost čovječanstva, ratovi kao takvi se konstantno odvijaju i uglavnom se u njima koriste tehnologije koje su bile prisutne u Drugom svjetskom ratu, dodaje Avdagić, te navodi kako je i regija na koncu 20. stoljeća osjetila kako takvo načelno staro konvencionalno oružje i dalje nanosi velike žrtve.

A da je to konvencionalno oružje i dalje velika prijetnja, pokazuje zabrinutost britanskih obavještajaca zbog ruskog tenka Armata T-14, koji su nazvali najvećim probojem u konstrukciji tenkova u posljednjih 50 godina, a vlada zabrinutost zbog toga što London ne planira razviti tenk koji bi se mogao suprotstaviti ovom ruskom naprednom oružju.

Upitna proizvodnja

Ćustić navodi da je Armata zaista impresivan tenk, koji upotrebljava neka tehnološka rješenja koja nismo do sada vidjeli u masovnoj proizvodnji, nego samo na prototipovima i konceptima. Međutim, naglasak je ovdje na riječima “masovna proizvodnja” – Rusija nema novca da proizvede T-14 u većim količinama.

“Vjerojatno je to i razlog zašto se Armata T-14 toliko medijski promovira u posljednje vrijeme. Kao i nekad kad smo pratili komunistički Kremlj, i danas na sve što dolazi iz Rusije treba gledati s oprezom. Često vijesti znače upravo suprotno, kao u ovom slučaju. Tvrdnja da je Armata T-14 napredniji tenk od zapadnih ustvari skrivaju nemogućnost Rusije da njime opremi postrojbe.”

Promjene u avijaciji

Avijacija će biti puno podložnija zamjeni ljudi robotima, a piloti će vjerojatno prvi “odumrijeti”. Avion bez pilota je manji, može se kretati hipersoničnim brzinama, a jedini limit za sile ubrzanja koje nastaju pri zaokretima je izdržljivost materijala od kojih je izrađen, kazao je Ćustić.

Uz sav napredak tehnologije i milijarde uložene u “oružja budućnosti”, historija ratovanja, pa i novijeg, pokazuje da bez čizme na terenu nema ni osvajanja terena. “A tu su dronovi i ultramoderni avioni od male pomoći. Helikopteri eventualno, ali bez oklopnih vozila i artiljerijske podrške vojska se na terenu osjeća kao sramežljivi ‘polugoli šetač’ ulicama grada.”

Što se tiče mornarice, tamo su u osnovi stvari iste od Drugog, pa čak i Prvog svjetskog rata, ocijenio je Avdagić. “Sve se bazira na brodovima i podmornicama gdje se mijenja njihova veličina, autonomnost, mogućnost prikrivanja i razornost oružja.”

Bez obzira na razvoj robotike male su šanse da, kako je to u brojnim filmovima i knjigama najavljivano, robot zamijeni čovjeka u borbama.

“Stari vic kaže da je čovjek bolji od robota jer ga proizvodi nekvalificirana radna snaga. Mi možemo dodati i da je sposoban spacijalno se orijentirati, prepoznavati viđeno, donositi odluke i raditi milijun drugih stvari za koje današnje umjetne inteligencije nisu sposobne. Budućnost u kojoj ratnici upravljaju robotima na daljinu nije jako vjerojatna, ako za protivnika imate nekoga tko može omesti vaše elektroničke komunikacije”, ocijenio je Ćustić.

Napredak pješadije

Što ne znači da se pješadija ne mijenja. U upotrebi se nalaze uređaji koji daju vojnicima pregled rasporeda prijateljskih i neprijateljskih snaga na ratištu na OLED zaslonu pred okom. Na istom zaslonu mogu pratiti snimak s kamere postavljene na njihovoj jurišnoj pušci, pa mogu ciljati i iz zaklona.

Zapovjednici će moći komunicirati s nadređenima glasom, ali i slati slike, videosnimke, primati mape terena i slično, dodao je glavno urednik Defendera.”Tehnologije poput noćnog gledanja, GPS-a i sličnih već su u širokoj uporabi i bit će sve važnije.”

Kinetički projektili

Od novih oružja koja ćemo vjerojatno uskoro vidjeti jesu sistemi za lansiranje kinetičkih projektila iz orbite, navodi glavni urednik Defendera. “Ispaljivat će se šipke tvrdog metala, koje će samo snagom svog kinetičkog udara razarati ciljeve energijom taktičkih nuklearnih bojevih glava. Bit će jako precizni i udarat će gotovo bez upozorenja.”

Ipak, “čizma” nije svemoguća, gdje se pokazuje važnost drugog vida ratovanja, onog informatičkog.

“Imali smo primjer u kojem su Izraelci zrakoplovima bombardirali strateški važan cilj u Siriji, dok sirijski operateri protuzračne obrane na radarskim zaslonima nisu vidjeli izraelske napadače. Naime, izraelska vojska izvela je uspješan cyber napad, kojim je osigurala neometan uspjeh bombardiranja iz zraka. Za očekivati je u budućnosti da će priprema svakog napada konvencionalnim oružjem uključivati i neku vrstu cyber napada”, rekao je Ćustić.

Dvadeseto stoljeće je obilježio Hladni rat, u kojem je svijet gotovo svakog dana bio na ivici nuklearnog sukoba, zbog čega se dalekometne rakete sa nuklearnim bojevim glavama ponajviše ulagalo i one su bile vrhunac vojne tehnologije. Zbog toga se postavlja pitanje kolika je vjerovatnoća da se takvo oružje zaista i upotrijebi.

Kako kaže Ćustić, nuklearnog okršaja na globalnoj skali zasad se ne treba bojati. “Jedini scenarij koji je zabrinjavajući je mogućnost da nuklearno oružje padne u ruke vjerskim fanaticima koji neće oklijevati da izazovu najveće moguće žrtve među civilnim stanovništvom, ali to je daleko od nuklearnog rata koji bi mogao uništiti sav život na Zemlji.”

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO