HDZ brani Tuđman-Miloševićev plan o podjeli BiH

Dogovor o "prepuštanju" Bosanske Posavine Republici Srpskoj utanačiili su Tuđman i Milošević, a potpisali Radovan Karadžić i Mate Boban (EPA)

Piše: Jasmin Agić

Hapšenje deset pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) sa područja Orašja izazvalo je buru najrazličitijih reakcija, a najglasniji u kritici bh. pravosuđa bili su visoki dužnosnici Republike Hrvatske i čelnici bosanskohercegovačkog HDZ-a. Nakon što su hapšenje osudili premijer i predsjednica susjedne zemlje, Andrej Plenković i Kolinda Grabar Kitarović, akciju, koju je po nalogu tužilaštva BiH sprovela SIPA, kao neutemeljenu u činjenicama i politički motiviranu osudio je i član Predsjedništva BiH i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, primijetiviši kako je akcija izvedena „selektivno i s namjerom da se destabilizira BiH i naruše odnosi sa susjedima“.

Iznenađujuće žestoka reakcija hrvatskih dužnosnika, na odluku SIPA-e da se pokrene zvanična istraga zbog navodnih zločina koje je počinio oraški HVO, začudila je, iznenadila i zatekla veliki dio bh. političara i izabranih državnih dužnosnika, a činjenica da su u svojim komentarima i Plenković i Grabar Kitarović sebi dopustili luksuz da se miješaju u rad pravosudnih i policijskih organa druge države, presedan je u odnosima dvije zemlje.

Sagovornici Al Jazeere kažu da je takvo ponašanje nedopustivo i politički štetno i da se namjernim dovođenjem u pitanje nezavisnosti u radu bh. institucija, na stanovit način, podrivaju ustavni temelji države BiH. Zašto je reakcija bila, i još uvijek je, tako silovito negativno usmjerena, objašnjavaju potrebom da se sakrije istina o ratu u BiH i prikrije uloga Republike Hrvatske u planovima za podjelu Bosne.

Osude bh. institucija bez valjane argumentacije

Zagrebački advokat Ante Nobilo u razgovoru za Al Jazeru kaže da je ponašanje hrvatskog državnog vrha za svaku osudu, jer su njihove, kritički intonirane, reakcije očito usmjerene da se u javnosti naruši ugled pravosudnih institucija BiH. I Plenković i Grabar Kitarović osudili su hapšenje pripadnika HVO-a bez da su postavili pitanje o valjanosti i ispravnosti postupka, unaprijed proglašavajući bh. pravosudne organe politički nezavisnim.

„Ja sam odmah drugog dana osudio istupe hrvatskog političko–državnog vrha, jer mislim da je neprimjereno miješanje politike u sudske i kaznene postupke i u svojoj državi i u susjednoj državi, a sa druge strane niko nije postavio temeljno pitanje, da li postoji osnovna sumnja da su ti ljudi počinili kazneno djelo, da li su se stekli zakonski uvjeti za kazneni postupak i određivanje pritvora, jer su svi paušalno napali organe BiH samo zato što su Hrvati uhapšeni. To je jedan postupak koji se nije smio desiti i ne služi na čast hrvatskoj politici“.

Da se slučaj desio na prostoru Hrvatske ponašanje premijera i predsjednice bi, kaže Nobilo, odmah okarakterisao kao teško podrivanje ustavnih temelja zemlje. Njihovo ponašanje u “slučaju Orašje“ može imati samo negativne političke posljedice u odnosima dvije zemlje, a domet njihovih nepriličnih komentara može se odraziti samo u stvaranju negativne medijske slike oko cijelog procesa i narušavanju međunacionalnih odnosa u Bosni i Hercegovini.

„Pazite, da je to državno politički vrh Hrvatske napravio u odnosu na hrvatsku policiju, tajne službe, ili državno tužilaštvo, ili sud, ja bih svakako rekao da je to poništavanje trodione podjele vlasti i napad na ustavni poredak Hrvatske. Međutim, ovako je malo teško reći jer hrvatska politika nekog praktičkog uticaja, osim medijskog, u BiH nema. Dakle, ne mogu uticati na tužioce i policajce da rade na ovaj ili onaj način, ali držim da je u političkom smislu to neprimjereno na takav način istupati i govoriti o organima susjedne zemlje bez ijednog argumenta, i apriori ne vjerovati organima i optužiti ih da rade politički progon, a da pri tome ne pružiti ni jedan jedini dokaz . Na taj način samo su nanijeli štetu ljudima protiv kojih su pokrenuti procesi, jer prirodno da sudije i tužioci i policajci, kad se nađu pod takvim pritiskom druge države, zemlje će nastojati pokazati da su u pravu i onda ti ljudi mogu samo lošije proći. Osim toga to sigurno šteti političkim odnosima Hrvatske i Bosne, a u BiH, zbog okolnosti koje su nam poznate, dodatno šteti međunacionalnom suživotu tri naroda“, zaključuje Nobilo.

Osude direktnog uplitanja

Politički dužnosnici BiH, osim onih povezanih sa HDZ-om, listom osuđuju ponašanje Hrvatske pozivajući na smirivanje strasti i povećanje povjerenja u institucije zemlje. Tužilaštvo i SIPA moraju biti nezavisni pravosudno-policijski organi i reakcije hrvatskih državnika smatraju opasnim i nedozvoljenim, a u kvalifikacijama, kako je riječ o politički kontroliranim organima, vide ekstenziju jedne politike koja je za cilj imala rušenje i podjelu Bosne i Hercegovine.

Političar iz bh. entiteta Republika Srpska Dragan Čavić kaže da je pokušaj Hrvatskog uplitanja u rad bh. pravosudnih organa bespotrebno i motivirano je razlozima koje još ne možemo do kraja razumjeti. Čavić smatra, da bez obzira na sve pritiske, SIPA i Tužilaštvo moraju ostati zaštićeni u svojoj nezavisnosti, jer je samo to ispravan način da se država počne suočavati sa nagomilanim problemima.

„Pa prije svega nevjerovatno je do kojih je razmjera dovelo hapšenje osoba koje su evidentno osumnjičene sa dovoljnim brojem dokaza i svjedoka za ratne zločine koje su počinili nad civilnim stanovništvom na području Orašja. Davati ovoliku vrstu političke dimenzije, posebno sa prelaskom granice i direktnim uplitanjem kompletnog političkog i državnog vrha Hrvatske u rad pravosudnih organa BiH, je besprimjereno, bespotrebno, suvišno i moje je mišljenje da institucije BiH za provođenje zakona ne trebaju obraćati pažnju. Oni imaju zakone unutar BiH koje moraju poštovati i moraju procesuirati sve one koji su pod sumnjom da su počinili ratne zločine za koje postoje dovoljno dokaza da se mogu lišavati slobode, kao u ovom slučaju. Jer, to je procjena tužilaštva i svaki neprimjeren politički uticaj, s bilo koje strane, iz BiH ili van jednostavno nema nikakvog smisla i otežava ionako komplikovane odnose u regionu“.

O motivima ponašanja hrvatskih dužnosnika Čavić nije govorio, ali je jasno stavio do znanja da je riječ o najgrubljem pokušaju derogiranja institucija BIH.

„Nema nikakve dileme da je ovakvo političko kvalifikovanje, koje dolazi iz druge države, pokušaj da se stave pod „politički uticaj“ institucije Tužilaštva i SIPA-e u ovom slučaju budući da ima više informacija o tome da se radi o osobama s kojima sam imao ranije priliku da se susretnem, a bili su izloženi torturama na području Orašja, Broda i Odžaka. Siguran sam, derogiranje institucija neće imati nikakvog uticaja, jer je to pokušaj da se stave pod direktan uticaj institucije. Ali, ne vidim da je to moguće da to proizvode efekat na proces i na institucije koje rade svoj posao po zakonu“, jasan je Čavić.

Utvrđivanje istine i karaktera rata u BiH

I poslanik u državnom Parlamentu Saša Magazinović smatra da je ponašanje hrvatskih zvaničnika nedopustivo, a u posljednjem slučaju čak i iritantno i politički nekorektno. Hrvatske političke institucije i njihovi predstavnici neprekidno imaju dvojak politički odnos prema BiH, kaže Magazinović, jer kontinuirano daju verbalnu podršku nezavisnom radu bh. političkih institucija dok, s druge strane, koriste svaku priliku da se direktno umiješaju u njihov rad. Magazinović je čak dao naslutiti da je miješanje u „slučaj Orašje“ snažno motiviran potrebom da se prikriju istine o ratu u BIH.

„Ponašanje zvaničnika Republike Hrvatske nakon hapšenja u Orašju, jednako kao i ponašanje dijela bh. zvaničnika, pokazuje da postoji neutaživa želja političara da upravljaju pravosudnim institucijama i da oni određuju ko jeste, a ko nije i ko može, a ko ne može biti procesuiran. U slučaju hrvatskih zvaničnika to pokazuje i da se jako razlikuje ono što govore i ono što rade. Dok svakodnevno tvrde da se nemaju namjeru uplitati u unutrašnjopolitičke teme u BiH, ne samo da to rade, nego se upliću i u naše pravosuđe. Naravno, jedan od mogućih razloga može biti i to što bi ovaj slučaj mogao otkriti odgovornost Hrvatske za neke ružne stvari koje su se dogodile u BiH u vrijeme rata. Kako god, politika ne može i ne smije prekrajati istoriju, a utvrđivanje istine je veoma važno zbog budućnosti“.

Motiv jasan – sakriti istinu o događajima iz Bosanske Posavine

I dok je javnost zbunjena silinom s kojom hrvatske vlasti osuđuju hapšenje sprovedeno u Orašju, tražeći da se istraga obustavi, a osumnjičeni puste na slobodu, uz obrazloženje kako je riječ o politički montiranom procesu, a predstavnici političkog života osuđuju takvo ponašanje, nastojeći odgonetnuti zašto je cijeli slučaj izazvao toliku pažnju izabranih hrvatskih dužnosnika, član Predsjedništva RBiH u ratu Ivo Komšić objašnjava pozadinu slučaja i detektuje motive njihovog ponašanja.

Da bi se pravilno shvatilo ponašanje hrvatskog premijera i hrvatske predsjednice mora se razumjeti uloga Hrvatske u egzodusu Hrvata sa područja Bosanske Posavine.

„Prva dimenzija je sama njihova uloga u obrani Orašja. Poznata je stvar da je to jedini dio Bosanske Posavine koji je obranjen od napada i teške agresije koju je vršila JNA uz podršku Vojske Republike Srpske. Njihova obrana je bila odlučna, bila je vrlo žilava i oni su branili to područje usprkos napadima, s jedne strane JNA i s druge strane, naređenja koja su dobivali iz Republike Hrvatske, tadašnjeg ministarstva obrane RH Gojka Šuška, da se moraju povući s tog područja. Oni jedini nisu poštovali dogovor između Tuđmana i Miloševića da Posavina treba da pripadne Republici Srpskoj. Taj dogovor o kompaktiranju teritorija Posavine, koja treba biti unutar RS-a je potpisan između Bobana i Karadžića u Grazu. Njihov je pojam kompaktiranje, jer tako piše u tom sporazumu i u toj teritoriji se nalazi i Orašje. Ta teritorija se proteže od Brčkog uz Savu, svi krajevi u kojima su živjeli Hrvati, uključujući Bosanski Brod i Derventu, znači sva Bosanska Posavina u kojoj su živjeli Hrvati“.

Osim historijskog Komšić je uvjeren da neobično neumjerena aktualizacija slučaja ima i sasvim konkretne političke motive i da se iza „brige“ o hrvatskim braniteljima Posavine krije želja Dragana Čovića da poljulja povjerenje javnosti u ustavne temelje BiH i njene institucije kako bi opet mogao tražiti formiranje neke vrste trećeg, ekskluzivno hrvatskog entiteta.

Nevinost bošnjačke politike i grube političke manipulacije

Isključivo iz takve perspektive vidi i silovito uvlačenje bošnjačke politike i njenih političkih lidera u slučaj iako, kako kaže, bošnjačka politika nema nikakve veze sa zbivanjima u Orašju. Sve što se dešava, a vezano je na neki način sa optužbama za ratne zločine na području Orašja, dio je srpsko-hrvatskih odnosa koji se još uvijek nisu odrekli ideje o podjeli BiH. Komšić se otvoreno pita kako to da se u poslijeratnom vremenu nikada nisu aktuelizirali događaji iz sukoba HVO-a i VRS-a iako je dobro poznato da su obje vojne formacije činile zločine prema civilnom stanovništvu hrvatske i srpske nacionalnosti.

„Zanimljivo je da se negativna reakcija iz Hrvatske ovdje sručila na bošnjačku politiku i bošnjačke lidere i časnike Armije BiH, koji u ovom konkretnom slučaju nemaju nikakve veze s tim. Ovo je zločin, ako se desio, on se tiče isključivo srpsko-hrvatskog odnosa, jer je zločin, ako se desio, zbio nad Srbima i oni su digli i aktivirali optužnicu. Ovo sa bošnjačkim političkim liderima nema nikakve veze. Ima još jedna zanimljiva stvar da ovdje u BiH Hrvati nikada nisu nikada podigli optužnicu protiv Srba odnosno protiv pripadnika VRS-a iako se zna da su napravljeni zločini s te strane prema Hrvatima i obrnuto. HVO je napravio zločine nad srpskom stranom u BiH. Pazite ni s jedne ni s druge strane nikada nije podignuta ni jedna optužnica, čak se ide taklo daleko da se ne obilježavaju zločini VRS-e nad Hrvatima, a obilježavaju se samo zločini počinjeni od strane Armije BiH nad Hrvatima.

Zašto je nekome portebno da se kompliciraju odnosi hrvatske politike u BiH i kompliciranje bošnjačke politike u BiH. To je ključno pitanje s obzirom da su sve te stranke u koaliciji. To se radi namjerno da se stvori jedna nepodnošljiva situacija zajedničkog života i da se dobije još jedan argument za ili hrvatsku izbornu jedinicu ili treći entitet. U tom kontekstu se sve ovo može promatrati. Ne vjerujem da su ovi uhapšeni ljudi krivi za zločine, naravno ne smijemo negirati zločine, jer je evidentno da se optužnice ne bi dizale bez da nema dovoljno dokaza, samo treba vidjeti ko je stajao iza toga, jer ovi su se ljudi grčevito branili. Ovo suđenje će otkriti pozadinu i zločina, ali i cijelog rata u Bosanskoj Posavini i zato je tolika nervoza u Hrvatskoj i toliko neprimjerena reakcija prema svemu ovdje“, zaključuje Komšić.

Suđenje pripadnicima HVO-a sa područja Orašja, smatraju sagovornici Al Jazeere, imat će dalekosežne političke posljedice ponajviše zbog činjenice da će se na sudu dokazati kako je jedinicama HVO-a u Bosanskoj Posavini komandovano iz Hrvatske i kako su sve, osim „odmetnutih“ sa područja Orašja, bile direktno podređenje komandnom lancu zapovijedanja koji je vodio do Pantovčaka.

A želje Pantovčaka bile su usklađenje sa željama Dedinja, i obje ove političke instance željele su, priželjkivale su i radile su na podjeli BiH.

Izvor: Al Jazeera