Kraj ‘tužakanja’ Hrvatske i Srbije

Očekuje se da će Andrej Plenković rješavati probleme diplomatskim putem (Al Jazeera)
Očekuje se da će Andrej Plenković rješavati probleme diplomatskim putem (Al Jazeera)

Piše: Tomislav Šoštarić

Nakon nekoliko burnih mjeseci, prosvjednih nota iz Srbije, teške retorike, pa i uvreda koje su pljuštale između Zagreba i Beograda, neposredno prije izbora u Hrvatskoj – zavladala je tišina.

Stručnjaci kažu – čekali su se rezultati izbora, a sada se čeka formiranje nove vlade. Mandatar će, izvjesno je, biti predsjednik HDZ-a Andrej Plenković, a onda kreće definiranje novih odnosa i temelja rješavanja niza otvorenih i kompliciranih pitanja između dviju zemalja.

Ograničen utjecaj na regiju

Cvrtila smatra da se u idućem razdoblju može očekivati politički dijalog uz određene tenzije, ali s više konkretnih rješenja nego što ih je bilo do sada. A smirivanje odnosa Hrvatske i Srbije, navodi, od velike je važnosti za stanje u regiji, međutim smatra da to smirivanje ne znači da će s njime doći i do relaksacije odnosa i kriza u njoj, posebno u BiH jer to Srbija i Hrvatska ne mogu postići same.

“I jedna i druga država će tu zadržati svoj jasan stav, isto kao što će Hrvatska zadržati svoj stav prema Kosovu. Tu bez učešća vanjskih aktera – kao što je Europska unija i posebice SAD pa onda i Rusija, koja želi sudjelovati u tom regionalnom kompleksu – neće biti značajnijih pomaka”, zaključuje Cvrtila.

Među tim pitanjima i dalje je problem Zakona o univerzalnoj jurisdikciji Srbije za zločine počinjene u sukobima na području bivše Jugoslavije, pitanje nestalih, prava hrvatske manjine i druga pitanja zbog kojih Hrvatska koči Srbiju u pristupnim pregovorima s Europskom unijom.

Obostrani interes

Tu su i “ideološka” pitanja poput ukidanja presude kardinalu Alojziju Stepincu za suradnju s ustaškim režimom u NDH, za što su ga osudile komunističke vlasti – u tome i još nekim događanjima u Hrvatskoj mjesecima unazad, Beograd je prepoznao “ustašizaciju” Hrvatske.

No, analitičar Vlatko Cvrtila očekuje da će nakon formiranja nove hrvatske vlade uslijediti razgovori koji će ciljati prema tome da se relaksiraju odnosi između dviju država – za to postoje interesi i s jedne i s druge strane.

“Srbija u svakom slučaju želi imati što mirniji put prema Europskoj uniji, a Hrvatska želi ostvariti svoje interese koji su dosta važni u tome području. Očekujem da će se ta pitanja nakon formiranja vlade pojaviti na dnevnom redu kao dio procesa približavanja Srbije Europskoj uniji, ali i kao dio bilateralnih odnosa koji bi trebali slijediti ove procese približavanja EU, prije svega oni koji su posljedica ratnih događanja, a onda i oni koji bi trebali potaknuti regionalnu suradnju”, kaže Cvrtila.

U svemu tome su činjenice i bitni faktori, kaže, poznati – u prvom redu, Europskoj uniji iznimno je važno nastaviti proces proširenja.

Uloga Plenkovića

“Da on ne bi zamro jer im je to jedan od glavnih alata stabilizacije šireg prostora Europe. Srbija je trenutno u tom procesu jedina – možemo to tako reći – koja poslije Crne Gore ima vrlo izvjesne šanse u nekakvom broju godina da prođe taj proces. Vrlo je bitno tu cijelu priču između Hrvatske i Srbije – dakle jedne članice EU-a i Srbije – staviti u određene okvire razgovora, kompromisa, sporazumijevanja itd., kako Republika Hrvatska ne bi bila ona koja će taj cijeli proces kočiti”.

Pritom je za očekivati da će Hrvatska svoje interese u tom procesu zaštititi, a zbog karaktera i osobnosti Andreja Plenkovića, Cvrtila očekuje da će buduća hrvatska vlast probleme rješavati diplomatskim putem.

Balkan kao ‘varšavski pakt’

Kada je riječ o BiH, Milivojević ističe da se pojavljuju dva vrlo bitna igrača – Rusija, koja sve izravnije postaje zaštitnik RS-a, i Turska, koja je “de facto patron Bošnjaka”. HDZ će stoga, koliko god igrao ulogu ‘neutralnog’ promatrača i velikog prijatelja BiH, kaže, htio-ne htio morati postati neposredniji zaštitnik prava Hrvata u BiH jer su oni u ovom trenutku, kako kaže, u lošijem položaju u odnosu na Bošnjake i Srbe. Bez normalizacije odnosa Hrvatske i Srbije, makar išla i ‘puževim korakom’, kaže kako nema stabilnosti na Zapadnom Balkanu, a najmanja poveznica u tom smislu je činjenica da je Hrvatska u EU, a da i Srbija to želi.

“Kada je reč o tzv. atlantskim integracijama Srbija – i entitet RS u BiH – ne želi u punopravno članstvo NATO, već vojnu neutralnost, ali kao članica Partnerstva za mir ima vrlo razvijene odnose sa Severnoatlantskim savezom. Ako mene pitate, onaj ko želi dobro ovom delu Balkana, trebalo bi ozbiljno da porazmisli o istodobnom, kolektivnom prijemu svih zemalja tog prostora u EU, kao što je to svojevremeno učinjeno sa grupom zemalja bivšeg ‘Varšavskog pakta’ koji ni danas ne ispunjavaju standarde i vrednosti EU”.

“Odnosno na način da se ne stvaraju javne tenzije između dviju država. Vjerojatno će biti određenih povišenih tonova, tenzija itd., ali one ne bi trebale dovesti odnose Hrvatske i Srbije na onu razinu kakvi su bili ove godine”.

Premijer Srbije Aleksandar Vučić rekao je da će s Plenkovićem s druge strane biti teže odnositi diplomatske pobjede, nego što je to bilo u vrijeme Zorana Milanovića.

‘Navijanje iz Srbije za HDZ’

“Mislim da je njemu prije bilo lakše jer je vrlo lako mogao hrvatske stavove predstavljati kao ograničavajuće za Srbiju i kao one koji idu suprotno interesima EU-a, dakle taj svađalački ton i sve ono što je izgovoreno je Srbija koristila, prezentirala kao neprimjereno ponašanje Republike Hrvatske, svašta su pisali i slali itd. Sad će to biti drugačije, jer mislim da će se sada odabirati oni alati koji neće u javnosti razvijati rasprave, nego će se na drugačiji način raditi”, kaže Cvrtila.

Pritom smatra da Srbija treba uzeti u obzir da je Plenković, kako kaže, vrlo cijenjen i dobro poznat u Briselu te ima dobre veze i sve potrebno da zaštiti interese Hrvatske.

“Dakle, oni sigurno više neće moći koristiti one alate koje su koristili u smislu ‘tužakanja’ Hrvatske, nego će se morati drugačije pripremiti i mislim da će im biti puno teže, morat će se i oni prilagoditi”.

Vlast u Beogradu, ističe pak analitičar iz Srbije Cvijetin Milivojević, otvoreno je navijala za pobjedu HDZ-a i izravno sugerirala Srbima u Hrvatskoj da se opredijele za tu stranku, a ne Milanovićev SDP. 

“Iz Beograda je isključivo Milanović – za šta je, naravno, i sam delimično kriv – targetovan kao ‘miner’ pogoršanih srpsko-hrvatskih odnosa. Kao da je, iz čisto egoističnog interesa Vučićeve Srpske napredne stranke, koja očekuje podršku HDZ-a za članstvo u EPP-u, zaboravljeno sve ono dobro što je SDP učinio za Srbe u Hrvatskoj i sve ono loše što je, od devedesetih naovamo, učinila vlast HDZ-a”, kaže Milivojević.

Korektna saradnja srodnih stranaka 

Stoga bi bilo logično, smatra, da ta dva partnera u europskoj asocijaciji pučkih stranaka (EPP) korektno surađuju sada kada obnašaju vlast u svojim zemljama. To bi, kaže, bio i prvi pozitivan korak u zajedničkom rješavanju niza pitanja koja ometaju normalizaciju odnosa.

“Mislim da bi se ti problemi lakše rešavali u direktnoj komunikaciji političkih reprezenata Srbije i Hrvatske nego pod uticajem ili pod posredovanjem neke treće strane ili, ono što bi bilo najgore, tako što bi jedna zemlja, koristeći činjenicu da je već članica EU-a, postavljanjem sve novih i novih zahteva, faktički ‘rešetala’ i saplitala svog suseda koji aplicira za ulazak u tu istu EU”.

Prije nedavnog stišavanja napetosti, kaže analitičar Branko Caratan, odnosi su prošli kroz više faza – prva je bila kada su se vlasti u Srbiji i HDZ na čelu s Tomislavom Karamarkom našli zajedno na istoj strani u sukobljavanju s Milanovićem. 

Nakon toga uslijedila su povremena sukobljavanja pri čemu, ističe, treba voditi računa da su vlasti u Srbiji i hrvatska desnica, uključujući i desni centar, povremeno još pod jakim nacionalističkim nabojem koji proizvodi konflikte.

Život diktira saradnju

“Međutim, dugoročno gledano, potreba za ekonomskom suradnjom, nakon toga kulturna suradnja i turizam će ipak učiniti svoje. Zadnje će doći možda neko veliko deklaratorno izraženo pomirenje, prihvaćanje činjenica koje su postojale u posljednjem ratu na obadvije strane. Dakle, mogli bi reći da ova faza zahlađenja će ipak biti postupno otopljavanja zbog života kojim sa sobom donosi potrebe ekonomske, kulturne, turističke i druge suradnje”, kaže Caratan.

Otvorena pitanja se, navodi, neće moći riješiti ni brzo ni u cjelini, no s vremenom će doći na red.

“Srbija će biti pod pritiskom Brisela na svom pristupnom putu u Europsku uniju, a rat će malo pomalo biti potisnut u sjećanju na obadvije strane. Neka od tih pitanja je naravno i teško konačno i definitivno riješiti, ali sve u svemu mislim da ova sadašnja situacija ne može dugo trajati”.

Caratan očekuje da će suradnja u idućem razdoblju biti parcijalna te neće biti praćena velikim izrazima pomirenja, kao što je bilo u slučaju bivših predsjednika Ive Josipovića i Borisa Tadića.

Što se tiče kvalitete suradnje između Plenkovića i Vučića, smatra da će to uvelike ovisiti o odnosima unutar HDZ-a.

“Ako Plenković, kao budući premijer, uspije konsolidirati svoju stranku i modernizirati je, i ako bude uspješan kao predsjednik vlade, onda će biti i lakši sugovornik srpskom partneru Vučiću. Međutim, ako do toga ne dođe, onda će stvari se morati odvijati puno sporije”, zaključuje Caratan.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO