Nekretnine kao politički alat na Balkanu

Piše: Velimir Ilić

Kosovski Albanci masovno kupuju nekretnine u Nišu i na jugu Srbije, Arapi s Bliskog istoka osnivaju kompanije i postaju vlasnici kuća i zemljišta u oba entiteta Bosne i Hercegovine, jurišajući na državljanstvo i prateća prava u BiH.

Ove dve, naizgled uobičajene informacije, ne bi čudile da ih čujete u nedvosmisleno demokratskim zemljama otvorenog tržišta, slobodnog za kretanje robe i kapitala.

No, kako se na Balkanu malo šta može smatrati posve normalnim i uobičajenim, tako se i ove informacije u medijima imaju čitati i tumačiti s ozbiljnom dozom rezerve, bar prema sveprisutnom političkom i medijskom mešetarenju. A i to – nadasve imajući u vidu dostupne činjenice i argumente – ako se mogu zvanično proveriti i potvrditi, bilo u BiH ili Srbiji.

Naime, pojedini mediji u Srbiji poslednjih par godina i meseci tvrde, neselektivno i nekritički prepisujući jedni od drugih, da su kosovski Albanci koju godinu unazad postali vlasnici od 300 do čak oko 11.000 stanova i kuća samo na teritoriji Niša, grada sa oko 180.000 do 220.000 stanovnika, zavisno koliko ćete mu sela i prigradskih naselja pripojiti.

Sivo tržište

“Albance najviše zanima oblast oko Vranja duž granice sa Bujanovcem, ali i Toplički okrug (Prokuplje, Kuršumlija, Blace…) tačnije, sela blizu administrativne linije sa Kosovom. Najveća pomama je, pak, svojevremeno bila u gradu Nišu, gde je po nekim nezvaničnim podacima u poslednje tri godine oko 1.500 Albanaca kupilo stanove u tom gradu, dok ta brojka, gledano na širem području Niša, ide i do 11.000”, medijski je tekst s početka avgusta 2016. godine.

Logikom da gde ima dima ima i vatre, sve te priče se mogu dodatno nadograditi senzacionalističkim i(li) političkim tvrdnjama, neproverenim brojkama, nezvaničnim procenama i pretpostavkama. Zvanično, međutim, skoro da je nemoguće doći ni do podatka o broju legalnih kupoprodaja nekretnina u kojima je kupac kosovski Albanac.

Šema kupovine

Matrica po kojoj kosovski Albanci, navodno, dolaze do stanova u Nišu jednostavna jer su posrednici – Srbi. Početak je kad posrednici – Srbi sa Kosova ili iz Niša i okoline, nađu nekretninu za koju je zainteresovan neki kosovski Albanac. Sledi potpisivanje predugovora o kupoprodaji sa vlasnikom stana ili kuće, a istog dana posrednik sklapa tobožnji ugovor o pozajmici od par desetina hiljada evra, a zajmodavac je – Albanca sa Kosova. Pozajmicu, kako tvrde mediji, najčešće treba da vrate u roku od dva meseca, a kao garanciju i zalog  – unose nekretnina za koju već postoji predugovor o kupovini.

Takvi ugovori bi morali biti overeni kod javnih beležnika ili u sudu, ali te podatkke zbog zaštite identiteta i interesa klijenata nije moguće proveriti.

“Vlasništvo nad nekretninom stečeno kojim god legalnim putem- kupoprodajom, sudskom presudom ili poklonom, mora se upisati u javnim knjigama, to jest  u katastru nepokretnosti. Prema tome, tamo se mora videti da li takvih vlasnika ima ili nema”, objašnjava dr Slaviša Pešić, vlasnik ugledne niške agencije za nekretnine i kaže da je za navodno masovne slučajeve ilegalne trgovine nekretninama saznao iz medija.

“Za navodne slučajeve masovne trgovine nerketninama čuo sam iz medija, kao i većina mojih kolega. Međutim, ni pre ni posle toga nisam upoznao nikog konkretno koji se može dovesti u vezu s takvim kupoprodajama “, kaže Pešić.

“Ako toga i ima – dešava se na sivom tržištu i izvan javnih knjiga, dakle nelegalno”, tvrdi Pešić.

Slično, skoro identično, tvrde u još dve niške agencije za prodaju nekretnina: “Sve ozbiljne agencije od 2013. rade po zakonu koji ih obavezuje da imaju odgovarajuću licencu. Međutim, nije isključeno da se kupoprodja obavlja po ovlašćenjima vlasnika ili kupca, ali to nisu uobičajeni slučajevi, a pogotovo ne masovne pojave”.

Težak prolaz albanskog kapitala

Niški dopisnik jednog beogradskog lista pokušavao je danima da istraži tvrdnje o masovnoj prodaji nekretnina kosovskim Albancima, ali nije našao utemeljenje tvrdnjama o stotinama, a još manje hiljadama ilegalno kupljenih stanova koji su postali legalno vlasništvo kosovsklih Albanaca.

“Nesumnjivo da trgovine i kupoprodaje ima, koji je njihov karakter teško je utvrditi, ali to svakako nije u stotinama kako se tvrdi, a još manje u hiljadama. Uostalom, 11.000 stanova i kuća – to je ceo jedan mali grad, a Niš ima oko 200.000 stanovnika. Nelogično je, jer se te stvari ne mogu sakriti – morali bi nešto znati notari, advokati, katastar, poreznici.”, kaže dopisnik beogradskog lista, Uverava nas kako ni u jednoj instituciji nije mogao dobiti podatke koji bi potvrdili verodostojnost bar dela tekstova u medijima.

Njegove tvrdnje potkrepljuju i u jednoj od četiri niške kancelarije javnih beležnika – notara, ali ne isključuju mogućnost da je bilo kupaca Albanaca iz jedne od tri opštine sa juga Srbije – Preševa, Bujanovca ili Medveđe, ali ne sa Kosova.

‘Albanizacija’ Niša

Od 2010. do 2014. prebivalište na području Policijske uprave Niš prijavilo je ukupno 1.086 Albanaca sa područja Kosova. Prema zvaničnim podacima niške Policijske uprave, najveći broj prebivališta u Nišu odobren je 2010. godine – 313, dok je za pet godina odobreno je 985 boravišta kosovskim Albancima, jedini su dosad zvanični podaci koje je objavila policija u Nišu. Te brojke, praktično, demantuju tvrdnje o tobožnjoj “albanizaciji Niša”, čemu se lecima usprotivila i neimenovana grupa Nišlija, ali je ta kampanja ubrzo utihnula.

“Ne mogu da se prihvate lične karte Kosova kao dokument “, kažu u toj kancelariji javnog beležnika.

Novinar i predsednik Odbora za ljudska prava u Preševu Belgzim Kamberi insistira da “albanski kapital teško može da uđe na teritoriju Srbije”, pogotovo ne kroz značajniju kupoprodaju kuća, stanova ili zemljišta.

Uz opasku da “biznis nema ni veru ni naciju”, Kamberi ipak sumnja da postoje masovne kupoprodajne transakcije sa nekretninama: “Sumnjam da postoji taj multietnički biznis jer to svakako ima ili bi u međuvremenu dobilo i neke političke konotacije”, kaže Kamberi.

U svemu je vrlo zanimljiv i politički kontekst kroz koji se mogu tumačiti priče o navodno masovnoj prodaji stanova i kuća kosovskim Albancima na teritoriji južne i centralne Srbije, utoliko pre što su tekstovi u srpskim medijima intonirani kao da nekretnine masovno kupuju stranci.

Naime, pravilo koje važi u kupoprodaji nekretnina zasniva se na reciprocitetu – u Srbiji nekretnine mogu kupovati državljani zemalja koje to isto pravo dopuštaju državljanima Srbije.

No, kako Srbija ne priznaje nezavisnost Kosova i naziva ga “južnom srpskom pokrajinom”, sledom te činjenice, svi kosovski Albanci državljani su Srbije, s jednakim pravima kao i svi njeni ostali stanovnici.  

Izvor: Al Jazeera