Kuhajte s drugačijima, obrok će vam biti slađi

Cilj je senzibilizirati javnost za potrebe izbjeglica i azilanata, olakšati integraciju i povećati šanse za zaposlenje (Ustupljeno Al Jazeeri)
Cilj je senzibilizirati javnost za potrebe izbjeglica i azilanata, olakšati integraciju i povećati šanse za zaposlenje (Ustupljeno Al Jazeeri)

Piše: Tomislav Šoštarić

“Za riblje kuglice koristiti plavu ribu, očišćenu, ali s kožom. Ribu je potrebno samljeti, zatim dodati u nju češnjak, peršin, sol, papar i sitno nasjeckani crveni luk te malo limunovog soka i ulja. Oblikovati kuglice željene veličine i pržiti u dubokom ulju.

Za umak je potrebno narezati crveni luk na veće komade (polumjesece), pržiti ga na ulju uz dodatak soli, papra i koncentrata rajčice.

Podsjetnik na dom

Radi se o hrani podneblja iz kojih kuhari dolaze, ali i o razmjeni domaćih hrvatskih recepata.
U tom smislu, navodi Mujkić, nema isključivosti i svaka kuhinja je dobrodošla.
Hrana koju sudionici projekta spremaju specifična je utoliko što je manje poznata prosječnom ovdašnjem nepcu, prvenstveno zbog egzotičnih začina.
Može biti i ljuta, ali i prilagođena u blažoj verziji.
‘Uloga hrane je da povezuje, prije svega. Hrana je prvi podsjetnik na dom i zajedništvo. Hrana na stolu i ljudi oko njega otvaraju dijalog na primarnoj razini. Čovjek sam za stolom simbolizira izoliranost i otuđenost. Prema tome, zajedništvo oko hrane za nas predstavlja i zajednicu ljudi, koji su tu jedni za druge’, kaže Mujkić.

Za četiri osobe bit će dovoljno jedan kilogram ribe i pola litre ulja za prženje. Na kraju samo pomiješati riblje kuglice s umakom i dobar tek!”

Namjera otvaranje cateringa

Dobar tek uz jelo “Riblje kuglice u umaku od luka i rajčice”, za koje ne sumnjamo da je ukusno, poželio vam je Sadou Diagne, Senegalac kojemu je odobren azil u Hrvatskoj.

Ovo je samo jedno od jela svojeg rodnog kraja koja Sadou, zajedno sa svojim kolegama – izbjeglicama, tražiteljima azila i migrantima – priprema na radionicama projekta “Okus doma”, pokrenutog u sklopu programa Mirovnih studija pri Centru za mirovne studije u Zagrebu.

No, ambicija nije da stvar ostane na radionicama, već da se i radi – projekt je trenutačno u fazi registriranja zadruge “Okus doma”, a pokrenuta je i uspješna crowdfunding kampanja za prikupljanje donacija za opremu kuhinje.

“Prikupili smo oko 18.000 dolara. Donatori ove kampanje su većinom iz Hrvatske, na što smo osobito ponosni, ali i iz drugih zemalja svijeta. Prvi cilj je, dakle, pronaći prostor, opremiti kuhinju, početi s uslugom cateringa za različite evente, konferencije, tribine i slično”, kazale je Zinka Mujkić iz projekta “Okus doma”.

Prikupljanje recepata i osobnih priča

Ideja se počela razvijati prije pet godina, a sve na temelju ranijeg rada ljudi iz CMS-a s korisnicima Prihvatilišta za tražitelje azila u Kutini, nekoliko desetaka kilometara od Zagreba. Tada se počelo s prikupljanjem recepata izbjeglica i njihovih osobnih priča.


[Sadou Diagne – Foto: Zinka Mujkić/Ustupljeno Al Jazeeri]

“Sljedeći korak je bio objavljivanje knjige recepata i priča izbjeglica pod istim imenom. Ukupno 20 priča, koje je autorica i urednica Emina Bužinkić iz CMS-a strpljivo prikupljala s volonterima, na osobit način upoznaju hrvatsku javnost s tražiteljima azila. Pokrenuta je i kulinarsko-integracijska web stranica www.okus-doma.hr, na kojoj se predstavljaju sve aktivnosti projekta”, kaže Mujkić.

Izdavanje knjige recepata i priča pratila je organizacija kulinarskih radionica, na kojima su okupljali izbjeglice, a koji su na njima podijelili s drugima svoje vještine pripremanja jela iz svojeg podneblja.

Zapošljavanje i integracija

Svaki put bi se, ističe Mujkić, rodila nova ideja oko proširenja projekta. Iako se on “vrti” oko hrane, njezine pripreme i razmjene recepata, cilj je dublji – integracija i zapošljavanje. Tome bi trebao poslužiti i planirani drugi, jezični aspekt projekta, koji bi, kroz jezičnu edukaciju, zajedno s kulinarstvom, sačinjavao interkulturalnost. 

“Pričamo o integraciji ljudi koji su marginalizirani, koji nemaju prave prilike afirmirati se u društvu, a koji su itekako vješti, vrijedni i sposobni. Zadruga koja je u osnivanju ima socijalni karakter. Želi omogućiti azilantima zapošljavanje i horizontalno upravljanje ovim biznis modelom. Jezični aspekt je svakako važan plan djelovanja zadruge, a tiče se razmjene jezika, predstavljanje kultura, prijevoda, podučavanja jezika svijeta, između ostalih i arapskog, albanskog, farsija, urdu, paštu i turskog. Jezik je upravo ključna barijera s kojom se izbjeglice susreću i kao takav predstavlja temeljni preduvjet njihove kvalitetne integracije”, objašnjava Mujkić.

Kuhari iz Etiopije, Nigerije, Afganistana…

U programu kuhanja, uz podršku ljudi iz CMS-a te volontera i volonterki, sudjeluju tražitelji azila i azilanti iz zemalja poput Nigerije, Etiopije, Senegala, Afganistana, Kosova…

Za bolju egzistenciju

Početna ekipa za kuhinju je, kaže Zinka Mujkić, već oformljena i zasukanih rukava čeka nove izazove.
‘Koliko smo svjesni, našim prijateljima kuharima ovaj projekt zaista znači mnogo. To je mjesto susreta, dijaloga, razmjene priča, iskustava, različitih vještina, mjesto potpore i prihvaćanja, razbijanja predrasuda i mjesto nade u bolju budućnost. Ukoliko im to otvara mogućnost za bolju egzistenciju u hrvatskom društvu, spremno i odgovorno prezimaju zadatke i daju sve od sebe. Svakako ima novih zainteresiranih i naša vrata su im uvijek otvorena’, rekla je ona.

Većinom su amateri. No, kaže Bagara, prilično su vješti u kuhinji, jer mnogi od njih kuhaju još od djetinjstva.

“Imali smo i profesionalnog chefa u kolektivu, ali na žalost, morao nas je napustiti uslijed odbijanja azila u Hrvatskoj. Plan nam je svakako organizirati i stručna savjetovanja i radionice u kojima bi svi članovi i članice imali priliku usavršiti svoja kulinarska umijeća. Što se tiče profila, u našem timu kuhaju liječnici, režiseri, inženjeri, informatičari, ekonomisti …”

Sadou s početka priče jedan je od njih. Razloge svojeg odlaska iz Senegala, kaže, radije bi zaboravio te dodaje kako je to sada iza njega. U Senegalu je ostavio obitelj i prijatelje.

“Naravno da se teško nositi s takvim nečim. Moj odlazak nije nešto što sam ikada planirao, ali dogodilo se tako i jako mi nedostaju”, kaže Sadou.

Stoga mu, kako kaže, ovaj projekt mnogo znači. To je njegova nova obitelj.

“Svakako mi pomaže u integraciji. Daje mi osjećaj kao da je sve moguće. Hrana je ne samo dobar način, već najbolji način povezivanja ljudi, jer ne možeš pripremati hranu bez ljubavi. Prema tome, kada dijeliš tu hranu, dijeliš i svoju ljubav. U ‘Okusu doma’ se susreću različiti ljudi i svi oni ostaju s istim osjećajem: mir, ljubav i jedinstvo.”

Hrana povezuje ljude

Važnost priče

Projekt je, kaže Mujkić, naišao na izuzetno dobar odjek.
Veliko je zanimanje pojedinaca, udruga i društava koji prepoznaju važnost priče i žele dati podršku.
Podrška je stigla i iz institucija Europske unije, a suradnje na projektu su brojne.
Prethodio mu je program ‘Azil i integracija izbjeglica’, koji se bavio, između ostaloga, pitanjima azilanata u Hrvatskoj i mogućnostima njihove kvalitetnije integracije u hrvatsko društvo.
CMS je tada, u suradnji s Fade In-om (Fantastično dobra institucija), pokrenuo medijsku kampanju, počevši sa sloganom i video spotom ‘Prihvatili smo hranu, zašto ne bismo i ljude’.

Glavno jelo podneblja iz kojeg dolazi je “Thiebu Dienne”, odnosno riža i riba. Riba je u Senegalu prilično zastupljena na jelovniku. Mnogi su tamošnji ljudi ribari. Senegalska kuhinja, kaže, nosi i svoju kulturološku poruku, a to je zajedništvo za stolom i jedenje rukama iz zajedničke posude, što ukazuje na povezanost i jedinstvo.

Želja mu je, kaže, imati priliku raditi s ljudima, biti netko koga drugi mogu prepoznati i iskoristiti za svoj boljitak i biti netko tko pomaže. Također bi želio pokrenuti svoj posao, zajedno s ljudima koje cijeni, kako bi zajedno bili na korist pojedincima i društvu.

Iako Hrvatska, kako navodi, nije bila njegovo odredište, sudbina je htjela tako i nimalo ne žali. Sretan je ovdje, upoznao je ljude koji su ga prihvatili i pružili mu osjećaj doma.

“Generalno govoreći, hrvatsko društvo mi se ipak čini prilično zatvoreno prema strancima. Ne poznaju me i možda imaju predrasude, ali ne uzimam to za zlo. Tako stvari jednostavno stoje. Samo želim poručiti da bih volio da se ljudi usude biti otvoreniji i imaju malo više povjerenja. Na kraju, svi smo mi isti”, zaključuje Sadou.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO