Moskva: SAD i NATO prijete ruskoj sigurnosti

Rusko-američki odnosi dodatno su se pogoršali nakon što je Moskva objavila svoju novu strategiju nacionalne sigurnosti (AP)
Rusko-američki odnosi dodatno su se pogoršali nakon što je Moskva objavila svoju novu strategiju nacionalne sigurnosti (AP)

Piše: Iftikhar Mani’ 

MOSKVA – Rusko-američki odnosi dodatno su se pogoršali nakon što je Moskva objavila svoju novu strategiju nacionalne sigurnosti u kojoj se Sjedinjene Američke Države prvi put navode kao jedna od prijetnji ruskoj nacionalnoj sigurnosti.

Ruski predsjednik Vladimir Putin je na Novu godinu potpisao dokument pod nazivom „O strategiji nacionalne sigurnosti Ruske Federacije“ na osnovu kojeg se Washington i širenje Sjevernoatlantskog saveza (NATO) identificiraju kao prijetnja za sigurnost zemlje.   

Ovaj dokument zamjenjuje verziju iz 2009. godine, koju je potpisao tadašnji predsjednik i aktualni premijer Dmitrij Medvedev, a u kojemu se ne spominju ni SAD ni NATO.

U dokumentu stoji da je Rusija uspjela povećati svoju ulogu u rješavanju globalnih problema i međunarodnih sukoba, a upravo takva važnija uloga rezultirala je neprijateljskom reakcijom Zapada.

Također se smatra da širenje NATO-a predstavlja prijetnju Moskvi, te da SAD radi na proširivanju svojih aktivnosti i vojne prisutnosti u državama koje graniče sa Rusijom.

U dokumentu se, također, navodi da Washington i njegovi saveznici nastoje svim silama zadržati svoju dominaciju u globalnim pitanjima, što će biti ostvarivo samo uz upotrebu političkih, ekonomskih, vojnih i medijskih pritisaka na Rusiju. 

Promjene na globalnoj sceni

Direktor instituta za istraživanja i studije Aleksandar Gusev kaže: „Zapravo su postojale dvije ruske strategije po pitanju opasnosti koje prijete sigurnosti Rusije: prva je formulirana 2009, i riječ je o strategiji ruske nacionalne sigurnosti, dok je druga dokument strateškog planiranja iz 2014. godine.“

U svom razgovoru za Al Jazeeru dodaje da „novu strategiju nacionalne sigurnosti čine oba ova dokumenta, s tim da je pažnja posvećena i promjenama koje se dešavaju na globalnoj sceni u posljednjih nekoliko godina, na osnovu čega ovaj dokument identificira Sjedinjene Američke Države i NATO kao temeljnu prijetnju za rusku sigurnost.“ 

Gusev dodaje da protekla decenija pokazuje razmjere neprijateljske politike SAD-a prema Rusiji „što se može jasno primijetiti u širenju NATO saveza ka istoku te priključivanja država Istočne Evrope i bivšeg Sovjetskog Saveza NATO-u, kao pokušaj da se Rusija okruži i da se približi njenim granicama, ali i da se usmjeri na ruske nuklearne sposobnosti izgradnjom raketnih odbrambenih sistema u Evropi.“     

On smatra da povećana vojna aktivnost i manevri u blizini ruske granice i militarizacija Evrope potiru sve priče o globalnoj sigurnosti, te ističe da se iza izjava lidera NATO-a krije istina o neprijateljskoj politici ovog Saveza.  

Gusev pojašnjava da je pokazivanje vojne sile uobičajena praksa Zapada za nametanje svoje politike državama. Međutim, Zapad veoma dobro zna da je Rusija jedina vojna sila koja bi mu se mogla suprotstaviti, zbog čega radi na njenom slabljenju i fragmentaciji, što je ujedno i strateški cilj Zapada.   

Predsjednik Putin je u svom nedavnom obraćanju pred Vijećem nacionalne sigurnost kazao da agresivna politika i sankcije kojima se koriste zapadne države imaju za cilj rasparčati rusko nacionalno jedinstvo i usmjeriti se na najslabije tačke ruskoga društva.

Defanzivno obilježje ruske vojne doktrine

Sa ovakvim viđenjem situacije slaže se i bivši ruski obavještajni pukovnik Pavel Lee, koji naglašava da je Rusija odlučila uzeti inicijativu u svoje ruke i sa odbrane preći u napad, i to nakon što je postala svjesna da su pokušaji pronalaska rješenja za sporna pitanja sa Zapadom u vezi sa Ukrajinom, Sirijom i drugim pitanjima zapali u ćorsokak.  

U razgovoru sa Al Jazeerom, Pavel kaže da programi većine kandidata koji će potencijalno naslijediti Baracka Obamu pokazuju razmjere takmičenja da se Rusija predstavi kao neprijatelj, kao i davanja obećanja da će se protiv nje poduzeti odlučni koraci.

Ističe kako je Rusija bila otvorena prema Zapadu tokom devedesetih godina prošlog stoljeća i u prvoj dekadi tekućeg milenijuma. Rusija je također sarađivala sa Zapadom u pogledu mnogih pitanja, u prvom planu smanjenja strateškog ofanzivnog oružja, konvencionalnog naoružanja u Evropi i u oblastima ekonomske saradnje.       

Međutim, Zapad je, dodaje naš sugovornik, na sve to odgovorio svojim nastojanjem da se Rusija obuzda i potčini, te uplitanjem u njene unutrašnje poslove, naglašavajući da Sjedinjene Američke Države i njeni zapadni saveznici ne predstavljaju samo egzistencijalnu vojnu prijetnju Rusiji, nego i prijetnju po njenu unutrašnju stabilnost.

Prema njemu, taj savez stoji iza mnogobrojnih štrajkova i nemira koji su se dogodili u regiji, počevši od „obojenih revolucija“ i vojnih udara, kao što se desilo u Gruziji, Ukrajini i Kirgistanu… uz glamurozne naslove i parole, kako ih opisuje sagovornik, poput širenja demokratije, pluralizma, ljudskih prava itd.    

Bivši obavještajni zvaničnik pojašnjava da Rusija nije pokrenula inicijativu za proglašenje Zapada neprijateljem, međutim, ukrajinska kriza i zapadne sankcije označile su prekretnicu koja je rusko-zapadnu konfrontaciju iznijela na vidjelo.  

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO