Hrvatska na sredstvima za smirenje

Piše: Tomislav Šoštarić

Nekoliko puta mjesečno u manjim dozama Zagrepčanka koja je zamolila da je ovom prilikom zovemo Senka, posegne za sredstvima za smirenje, koje dobiva na recept.

“Kad je stres preveliki, pritisak zbog posla, a tu je i privatni stres. Posvađaš se. Sve se nakupi i onda te to fino malo smiri da možeš cijelu situaciju normalno procijeniti i normalno komunicirati i raditi i sve to malo ostaviti sa strane. Kad se smiriš realnije vidiš situaciju i možeš se nositi sa time. Barem je tako meni”, opisuje Senka.

Budući da te lijekove ne uzima često, smatra da je ponekad zdravije tako nego da je čovjek sav u grču. No, kaže da to ne može biti rješenje. 

Psihoterapija i ovisnost

Pojedini anksiozni poremećaji, kaže Jukić, liječe se lijekovima različito dugo. Ali, upozorava, ne predugo jer postoji opasnost od navikavanja, tj. ovisnosti. Zato se danas sve češće anksiozni poremećaji liječe određenim antidepresivima. Jasno, kaže, potrebna je i psihoterapija.

“Nažalost, danas je puno ljudi napeto – životna ‘utrka’ i drugo – i sklono uzimati anksiolitike, ‘lijekove za smirenje’, tako da njihova potrošnja raste…O anksioliticima se može postati ovisan. A ovisnost je uvijek opasna. Vodi u velike probleme na svakom planu – psihičkom, tjelesnom socijalnom…Zato treba paziti  kada i kako posegnuti za lijekovima ‘za smirenje'”.

“Navikneš se na lijekove i onda je gotovo, trebaju ti sve veće doze i sl. To, po meni, može biti samo pomoćno sredstvo. Ali ako je konstantno, onda čovjek mora nešto mijenjati – sport, hodanje, psihoterapija, joga, neki hobi. Bilo što”.

Udvostručena potrošnja

Stres, poslovna i financijska neizvjesnost zbog dugotrajne krize, obiteljski i zdravstveni problemi te razne kombinacije spomenutih i nespomenutih životnih izazova, uzimaju danak.

Senka je samo jedna od brojnih osoba, prema nekim podacima ima ih više od 100.000 u Hrvatskoj, koje ponekad ili redovito, zbog raznih problema koje svakodnevica donosi sa sobom, pribjegavaju uzimanju sredstava ‘za smirenje’.

A broj takvih osoba koje koriste lijekove poznate pod tvorničkim nazivima Apaurin, Diazepam, Normabel ili Valium, čini se, u Hrvatskoj drastično raste.

Diazepam je lijek iz podskupine anksiolitika koja je pak dio skupine psiholeptika. Lijek djeluje na smirivanje bolesnika te suzbijanje psihičkih napetosti, osjećaja tjeskobe, razdražljivosti, uznemirenosti i straha.

Podaci Hrvatske agencije za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) pokazuju da se potrošnja lijekova čija je djelatna tvar diazepam u deset godina gotovo udvostručila.

HALMED-ovi podaci o potrošnji lijekova izraženi su financijski, ali i u definiranoj dnevnoj dozi lijeka (DDD) na 1.000 stanovnika na dan.

“U razdoblju od 2004. do 2014. godine potrošnja diazepama porasla je za 84 posto u DDD/1000st/dan. U istom razdoblju ukupna potrošnja lijekova porasla je za 48 posto u DDD/1000st/dan. U navedenom razdoblju, godišnji rast potrošnje diazepama iznosio je 7,3 posto u DDD/1000st/dan, dok je godišnji rast ukupne potrošnje lijekova iznosio 4,1 posto”, priopćili su nam iz HALMED-a.

Porast anksioznih i drugih poremećaja

Međutim, iako i dalje postoji trend rasta potrošnje diazepama,  stopa rasta se posljednjih godina nešto smanjila – u razdoblju od 2010. do 2014., godišnji porast potrošnje diazepama iznosio je 5,3 posto, dok je ukupna potrošnja lijekova u istom razdoblju rasla za 3,4 posto godišnje.

Ipak, u HALMED-u ističu da zbog metodologije ne mogu reći koliko osoba u Hrvatskoj koristi ove lijekove te je li njih više ili manje u odnosu na ranije razdoblje.

“Podatak o definiranoj dnevnoj dozi lijeka na 1.000 stanovnika na dan se može tumačiti na sljedeći način – u 2014. godini potrošnja diazepama iskazana u DDD/1000st/dan iznosila je 34, što znači da je 34 ljudi na 1.000 stanovnika trošilo jednu definiranu dnevnu dozu na dan. Međutim, budući da DDD nije terapijska doza iz ovog podatka se ne može izvući zaključak koliko pacijenata koristi ove lijekove. Također, ove podatke nije moguće analogijom preslikati na ukupan broj stanovnika u RH”, objašnjavaju u HALMED-u.

No, zato liječnici u praksi bilježe porast broja onih koji se žale na tegobe za koje se, između ostalog, propisuju i spomenuti lijekovi.

Danas je, kaže psihijatar Vlado Jukić, ravnatelj zagrebačke Psihijatrijske bolnice Vrapče, povećan broj ljudi koji pate od anksioznih poremećaja, ali i poremećaja koje anksioznost prati.

Strepnja, napetost, ‘strah bez straha'…

Ljudi se, kaže, inače žale na mnoge stvari, pa i na one koje nisu psihijatrijske naravi – odnosno na životne probleme.

“Traže pomoć. Ponekad ne prihvaćaju prijedloge kako otkloniti tegobe. U pravilu, savjeti se prihvaćaju samo ako su u skladu s očekivanjima onoga tko traži savjet”, kaže Jukić.

No, sve je više onih koji se žale i na smetnje iz kruga anksioznih te drugih psihičkih poremećaja. Takvim se osobama često propisuje diazepam, koji spada u skupinu lijekova koji dovode do opuštanja anksioznosti, odnosno napetosti.

“Među psihičkim bolestima i poremećajima postoje i tkz. anksiozni poremećaji. Mogu se javiti u različitim kliničkim oblicima, no zajedničko je svim tim stanjima velika napetost, osjećaj strepnje, ‘straha bez straha’, bez da postoji opasnost. Bolesnici s ovim poremećajem pate, osjećaju nelagodu, orijentirani su na sebe, osluškuju svoje tijelo, mišići su im napeti, teško se koncentriraju, ‘moraju’ sebe ‘držati pod kontrolom’. Njihov doživljaj je mučan i nastoje ga se riješiti”, objašnjava Jukić.

Podaci ne otkrivaju broj pacijenata

HALMED pojašnjava zašto se na temelju podataka ne može zaključivati o broju osoba koje koriste tu vrstu lijekova, tj. pada li ili raste njihov broj te za koliko.

“Važno je naglasiti da DDD nije terapijska doza, već je to međunarodna jedinica mjerenja potrošnje lijekova koja omogućuje različite usporedne analize. DDD je međunarodna jedinica mjerenja potrošnje lijekova koja je neovisna o cijeni lijeka, veličini pakiranja i farmaceutskom obliku lijeka te stoga omogućava procjenu trenda u potrošnji lijekova i uspoređivanje među različitim sredinama, državama ili za različita razdoblja itd. DDD je dogovorno definirana pretpostavljena prosječna dnevna doza lijeka za glavnu indikaciju u odrasle osobe, ali ne mora odražavati propisivanu dnevnu dozu lijeka. Prema tome, iz tog podatka se ne može izvući zaključak koliko pacijenata koristi ove lijekove”.

No, osim što anksiozni poremećaji postoje kao osnovna bolest, odnosno poremećaj, anksioznost, ističe Jukić, često prati i druge psihičke poremećaje. Tako se, primjerice, u većine oboljelih od depresije može registrirati i anksioznost kao popratni poremećaj.

Moderni čovjek želi rješenje problema odmah

Anksiozni poremećaji se liječe ankioliticima – diazepamom, odnosno Apaurinom i Normabelom, ali i drugim lijekovima iz te skupine.

Anksiolitici djeluju tako da brzo dovode do opuštanja, smanjuju napetost i bolesnik se već nakon kraćeg vremena osjeća bolje.

No, problem je što otklanjanje simptoma lijekovima vodi do samo kratkoročnog poboljšanja. Jer nakon nekog vremena, budući da uzroci stanja nisu otklonjeni, problem se ponovno pojavljuje.

Jukić naglašava da, iako ovi lijekovi u prvom redu djeluju na simptome, doprinose i ‘kauzalnom’ liječenju – lakše je rješavati psihoterapijski problem uz anksiolitike. A u današnje vrijeme, čini se, svatko želi brzo uklanjanje smetnji.

“Moderni čovjek želi svoj problem riješiti ‘odmah, bez odlaganja’. Lakše mu je, tako misli, uzeti tabletu nego ići na dugotrajnu psihoterapiju. I uzimaju anksiolitike. Uz to, uči nas se da ne smijemo ništa trpiti. A čovjek mora i trpiti, patiti…Ako u svakom trenutku želi otkloniti patnju – uzimanjem anksiolitika – doći će u situaciju još veće patnje – ovisnosti, a i postojeća anksioznost”.

Tableta ne može rješavati životne probleme

I tu, kaže, dolazi do porasta anksioznosti i povećanog trošenja lijekova. Stoga Jukić savjetuje da treba istrpiti i ne treba za svaku ‘sitnicu’ posezati za lijekovima.

“Nikada i nikakva tableta ne može rješavati ljudske, životne probleme. Istina, u problemima čovjek može postati napet, anksiozan, dekoncentriran pa je te simptome dobro otkloniti, pa makar i anksioliticima, kako bi se pristupilo adekvatnom rješavanju problema koji su doveli do potrebe uzimanja lijeka. Ponavljam, svakako lijek u ovakvim slučajevima nije rješenje. Ali, uvijek se treba posavjetovati s liječnikom”, poručuje Jukić.

Izvor: Al Jazeera