Proces koji ni za 18 godina nije završen

Piše: Branimir Bradarić

Kada je nakon vojno-redarstvene akcije Oluja i potpisivanja Erdutskog sporazuma donesena odluka o postupku mirne reintegracije, kojoj je bio cilj vratiti okupirane dijelove hrvatskog Podunavlja u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske, malo je tko vjerovao u uspjeh te operacije.

Postojala je obostrana sumnja u iskrene namjere, a u prilog protivnicima provedbe mirne reintegracije išla je i činjenica da je Hrvatska vojno prethodno u ustavno pravni poredak vratila najveći dio svojih okupiranih područja.

Danas, 18 godina od završetka mirne reintegracije i 20 godina od njenoga početka mogu se čuti i strahovi da je u slučaju vojne opcije prijetila i vojna reakcija od strane Srbije. Isto tako odavno je poznato i kako je Hrvatska vojska već imala razrađene planove za vojnu akciju.

Bitka za život

„Kada se govori o mirnoj reintegraciji nikada se ne smiju zaboraviti riječi prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana koji je rekao kako je razum uvijek bolji od oružja i da mu je svaki život važan i onaj hrvatski i onaj srpski“, kaže Vesna Škare Ožbolt koja je bila jedna od osoba koje su rukovodile mirnom reintegracijom i koja je obnašala dužnost predsjednice Nacionalnog odbora za ostvarivanja programa uspostave povjerenja, ubrzanog povratka i normalizacije života na ratom stradalim područjima RH.

Govoreći o tim danima Škare Ožbolt kaže kako je u postupku mirne reintegracije tijekom dvije godine sudjelovalo 200-ak ljudi koji su donosili ne samo političke i administrativne odluke nego i na terenu direktno radili na tome da ljudima omoguće povratak u svoje domove i s druge strane da onima koji žele omoguće ostanak u svojim domovima.

O zahtjevnosti postupka govori i to da su ratne rane bile svježe, a i dalje se veliki broj ljudi vodio kao izbjeglice. Prema službenim procjenama u području istočne Slavonije, Baranje i zapadnoga Srijema živjelo je i do 150.000 ljudi, uglavnom Srba, od čega je gotovo 50.000 bilo izbjeglica pristiglih nakon operacija Bljesak i Oluja.

Prisjećajući se svega što se događalo nekadašnji pomoćnik ministra unutarnjih poslova u Vladi RH Joško Morić, koji je obnašao i dužnost zamjenika predsjednika  Nacionalnog odbora za ostvarivanje programa uspostave povjerenja, ubrzanog povratka i normalizacije života na ratom stradalim područjima RH, kaže kako je i s jedne i s druge strane bilo onih koji nisu željeli da proces mirne reintegracije uspije.

„Postojali su strahovi da sve to neće uspjeti. U samome početku provedbe mnogi od ljudi s kojima smo trebali surađivati nije vjerovao u taj projekt. Neki državni dužnosnici nazivali su projekt čudnovatim kljunašem. Vrlo često smo nailazili na tvrdnje zašto sve to ne treba raditi, zašto neće postupak uspjeti i nema smisla. Bilo je mnogo politikanstva i raznih drugih interesa“, ističe Morić.

Mnogi se i danas sjećaju raznih opstrukcija, podmetanja klipova, poziva na rat, neuzimanje hrvatskih dokumenata, napuštanje svojih domova…

Dodaje i kako mirnu reintegraciju nisu proveli političari niti s jedne strane zaduženi za njenu provedbu nego sami građani. Morić tvrdi kako su je proveli oni koji su se željeli vratiti kući i oni koji su željeli ostati u svojim kućama.

„Kako god činjenica je da je provedba mirne reintegracije spriječila novi rat, dodatna razaranja i nove ljudske žrtve. Da se nisu stekli preduvjeti za provedbu mirne reintegracije tadašnja hrvatska vlast, građani kao i osobno ja zasigurno bi zagovarali da se sve to okonča na vojni način. Nakon Bljeska i Oluje to više nije bio problem za Hrvatsku“, rekao je Morić.

Još puno posla

Danas, 18. godina od završetka mirne reintegracije tijekom koje je hrvatsko Podunavlje vraćeno u ustavno pravni poredak RH, svi se slažu kako se radi o najuspješnijoj UN operaciji ikada koja je spriječila novi rat i nove žrtve ali i da posao ni izbliza nije gotov.

Pokazuju to i vrlo često međunacionalni odnosi, pitanje uvođenja dvojezičnosti, nestali ali i nepovjerenje koje postoji između ljudi. Međutim, niz je i pozitivnih stvari pa tako danas Hrvati i Srbi zajedno rade, grade, otvaraju tvrtke, žene se, udaju…

„Kao akter svih tih događaja moram reći da je mirna reintegracija napravljena ali da niti 18 godina kasnije svi građani nisu reintegrirani. Ne treba tu puno mudrovati jer da smo mi onda previše mudrovali mirna reintegracija niti do danas ne bi završila. Vjerujem da je moguće učiniti dodatni napor kako bi za nekoliko godina mogli reći da je i to napravljeno“, rekao je Morić.

Tijekom posjete Vukovaru predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović, koja je sudjelovala na znanstveno-stručnom skupu povodom mirne reintegracije i gdje je upriličila prijem obilježavajući Dan međunarodnog priznanja RH i obljetnice mirne reintegracije, rekla je kako je nužno pronaći nove putove i modele suživota u hrvatskom Podunavlju i drugim krajevima u kojima se osjećaju posljedice rata.

 „U proteklih nekoliko godina više se puta pokazalo kako je proces mirne reintegracije složen i osjetljiv i koliko je zapravo nedovršen. Nepraktično insistiranje na provedbi nekih zakonskih odredbi izdvojenih iz političkog konteksta Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina dodatno je otežalo taj proces. Zbog toga se mirna reintegracija, premda ispunjena u svojim temeljnim ciljevima, i dalje nameće kao nužan proces kojega treba završiti. Puno toga smo postigli tijekom godina i nemojmo to sada dovesti u opasnost“, rekla je Grabar Kitarović.

I jedan od čelnika hrvatskih Srba Milorad Pupovac, inače potpredsjednik SDSS-a i saborski zastupnik, smatra kako je mirna reintegracija bila uspješan projekt koji je stvorio pretpostavke za bolji život posebno u sredinama kao što je Vukovar i gdje su ljudi doživljavali ratne strahote i koji i danas trpe radi toga.

„Napravljeno je tada ono što se u tom trenutku moralo napraviti. Napravljeno je i više nego što su neki mislili da treba da se napravi, a onda smo stali. Stali smo u odnosima mira, međusobnog povjerenja i razvoja tih sredina. Moramo nastaviti raditi na tim stvarima, to je obveza svih nas“, rekao je Pupovac.

Ipak, i pored svega mirna reintegracija je tijekom godina spominjana tek sporadično i ne u mjeri kako bi to trebalo biti.

„Bljesak i Oluju svakako treba slaviti jer se radi o briljantnim vojnim akcijama. Međutim, nelogično mi je da je pobjeda razuma lošija od pobjede oružjem. Zato mi je drago i da je predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović upravo u Vukovaru, povodom Dana međunarodnog priznanja i obljetnice mirne reintegracije upriličila prijem. Na taj način ona je učinila veći iskorak od svih svojih prethodnika do sada“, zaključio je Morić.

Izvor: Al Jazeera