Političari skrojili Hrvatsku po svojoj mjeri

Piše: Branimir Bradarić

Jesu li političari tijekom godina skrojili Hrvatsku po svojoj mjeri? Ovo je posljednjih godina, a posebno otkako ekonomska kriza potresa zemlju i sve veći broj građana odlazi trbuhom za kruhom, postalo neizbježno pitanje građana Hrvatske kada komentiraju političku elitu u državi. Pitanje dodatno dobiva na važnosti u vrijeme i nakon parlamentarnih izbora kada političari biračima obećavaju sve i svašta, a vrlo često i nemoguće i nerealne stvari.

Običnim građanima u oči upada niz nelogičnosti koje ih smetaju, pa i bole, a koje pokazuju kako političari ne dijele istu sudbinu s biračima koji su ih birali. Poznat je niz privilegija i povlastica političke elite o kojima obični građani mogu samo sanjati. Pri tome to nisu samo znatno veće plaće, službeni automobili, besplatan prijevoz unutar Hrvatske…

Jedna od velikih razlika jeste i što običan građanin, ukoliko se želi zaposliti u bilo kojoj državnoj instituciji, mora prethodno ishoditi i potvrdu da nije kazneno kažnjavan. Naime, uz zamolbu za posao mora donijeti i potvrdu iz suda o nekažnjavanju. Međutim, isto to pravilo ne vrijedi za političare koji mogu biti osuđeni i za najteža kaznena djela, pa i biti godinama u zatvoru. Oni opet mogu biti izabrani i sjediti u Saboru, biti ministri, pa čak postati i premijeri Hrvatske.

“Meni to nije normalno. Obični ljudi, ako žele raditi i kao domari u Poreznoj upravi, Zavodu za zapošljavanje ili bilo kojoj drugoj državnoj instituciji, moraju imati kristalno čist životopis, dok osobe koje donose zakone i odlučuju o sudbini cijele države to ne moraju. Mislim da to nije pošteno i da se to mora što prije mijenjati. Ljudima, pa i meni, također, to izuzetno smeta”, kaže Vinkovčanin Tihomir Katić.

Osuđivani, a sjede u Saboru

Te njegove riječi najbolje su vidljive u najnovijem sazivu Hrvatskog sabora. U njemu će četiri godine sjediti Radimir Čačić, koji je osuđen na 22 mjeseca zatvora jer je u Mađarskoj skrivio prometnu nesreću u kojoj su dvije osobe smrtno stradale. U Saboru sjedi i Branimir Glavaš, koji je zbog ratnog zločina osuđen na osam godina zatvora. Osuđujuću presudu Glavašu početkom 2015. godine ukinuo je Ustavni sud i slučaj, zbog kršenja ustavnih i ljudskih prava, vratio na početak što ipak nije obrisalo činjenicu da je Glavaš bio osuđen za ratni zločin.

Još gora situacija je u jedinicama lokalne samouprave gdje ima niz primjera načelnika, gradonačelnika ili župana koji su kazneno osuđeni, ali nesmetano obnašaju svoje dužnosti. Neki čekaju pravomoćne presude, drugi ih imaju, a još veći broj je onih koji su pod raznim istragama.

O takvom luksuzu obični građani, koliko god razumjeli razliku između državnih dužnosnika i državnih namještenika, mogu samo sanjati.

Svjesna navedenog apsurda je i bivša premijerka Hrvatske Jadranka Kosor koja misli kako je to isključivo stvar politike. Podsjeća i kako je ranije predlagala izmjene zakona po kojima bi se osobama koje su osuđene ili su pod istragom onemogućilo kandidiranje na izborima.

“Nažalost, taj prijedlog nije prošao. Smatram kako je potreban konsenzus svih, a osobito velikih stranaka, da se jednostavno zakonom zabrani kandidiranje na izborima osobama koje su osuđene radi određenih kaznenih djela. Ljudi koji sjede u Saboru donose zakone i vode državu i o tome se mora voditi računa. Uostalom, ako je nešto onemogućeno građanima, onda to isto mora biti onemogućeno i političarima. Razlike ne smije biti”, kaže Kosor.

Obrnuta piramida

Dodaje kako trenutno ne samo da nema konsenzusa o tom pitanju nego političke stranke redovito gorljivo brane svoje članove protiv kojih se vodi istraga. Bivša premijerka kaže da bi se zakon, kada bi postojala dobra volja političkih elita, mogao promijeniti u pet minuta i da bi onda i u taj segment bio uveden red.

I politički analitičar Žarko Puhovski slično razmišlja, navodeći kako hrvatski političari imaju niz povlastica i pogodnosti tako da oni zapravo žive u nekakvom paralelnom svijetu u odnosu na obične građane koji ih biraju na izborima.

“Imamo u praksi primjer obrnute piramide, odnosno, situaciju da na mjestima gdje je odgovornost puno veća vrijede blaži kriteriji. Bilo bi normalno da je drugačije, ali nije, pa je to još samo jedan u nizu hrvatskih apsurda. Drugim riječima, građanima se poručuje: Tko im je kriv što se nisu i oni kandidirali“, ističe Puhovski.

Podsjeća i na niz drugih povlastica za političku elitu, poput privilegiranih mirovina ili zlatnog padobrana, odnosno, mogućnosti da nakon odlaska s dužnosti još šest mjeseci primaju puni osobni dohodak.

“Još gore u svemu tome – što je to sve po zakonu koji je donijela politička elita. Nepravde koje se rade na temelju zakona su najgore nepravde i najviše smetaju ljude”, navodi Puhovski.

Bivša premijerka Kosor u građanima, koji su u isto vrijeme i birači, vidi one koji bi mogli dovesti do promjena.

“Ako političke elite neće da naprave promjene, onda građani jednostavno ne trebaju glasati ne samo za te osobe na listama nego i za cijele liste. Tako bi vrlo brzo moglo doći do promjena. Međutim, ako građani šute i dalje uporno glasaju za liste i osobe koje su osuđivane, onda tu nema prostora za promjene. Oni sami trebaju odlučiti žele li iz svojih poreza plaćati one koji su osuđivani za razne stvari ili ne”, zaključila je Kosor.

Izvor: Al Jazeera