Mlada lavica u lovu na medalje i rekorde

Mikeli Ristoski nije priznat svjetski rekord u troskoku, jer na natjecanju nije bilo uređaja za mjerenje vjetra (Ustupljeno Al Jazeeri)

Piše: Tomislav Šoštarić

Dvije zlatne medalje, u troskoku i utrci na 100 metara, to je učinak 25-godišnje Mikele Ristoski, mlade atletičarke iz Pule, na Svjetskim igrama osoba s intelektualnim teškoćama (INAS Global Games) održanim u Guarandu, Ekvador.

U troskoku je Mikela ostvarila i najbolji svjetski rezultat u povijesti s dužinom od 11,81 metara, no svjetski rekord neće biti priznat, jer organizator nije postavio uređaj za mjerenje vjetra. No, čini se da Mikela ne žali previše, a o ovome uspjehu govori skromno:

“Medalja kao medalja, ali mislim, zadovoljna sam u svemu ovome. Nije lako na ovakvim natjecanjima, treba puno truda ulagati, trenirati svaki dan.”

Nisu ovo prvi veliki rezultati za mladu Puležanku, članicu Atletskog kluba Medulin. Na Paraolimpijskim igrama u Londonu 2012. godine je osvojila treće mjesto u skoku u dalj, s preskočenih 5,28 metara.

‘Ništa mi nije teško i rezultati dolaze’

Već ovog mjeseca čeka je Svjetsko prvenstvo u Dohi, gdje će nastupiti u troskoku i skoku u dalj, a iduće godine Paraolimpijada u Rio de Janeiru. Vjeruje da može do novog odličja, iako će, napominje, biti teško.

Motivaciju, kao i svaki drugi sportaš, nosi u sebi, a podršku nalazi u obitelji, rodbini, prijateljima i treneru Danialu Teminu, koji je prati kroz svaki njezin korak od 18. godine.

Atletikom se aktivnije počela baviti 2006. godine, radila je i s Jelenom Vuković.

“Ja sam još u školi počela i išla sam na natjecanja, odlučila sam probati i vidjeti dokle će to stići. I onda sam nastavila trenirati, imam volju za trenirati, raditi, ništa mi nije teško i rezultati dolaze”, kaže Mikela.

Mikela Ristoski u Londonu je na Paraolimpijskim igrama osvojila broncu u skoku u dalj [Getty Images/Arhiva]

“Ona je u početku malo samozatajna osoba, ali kad je sport u pitanju onda možemo reći da je prava lavica, koja se bori maksimalno i uvijek na natjecanju daje sve od sebe.”

Mikela trenira uglavnom u Puli, jer u Medulinu nemaju atletsku stazu. Zadovoljni su uvjetima i podrškom od HPO-a, ali i općine Medulin iako, kaže Temin, manjih financijskih teškoća uvijek ima. No, požaliti se, ističe, ne mogu.

Iako nezadovoljan organizacijom natjecanja u Ekvadoru, zbog čega im svjetski rekord u troskoku nije priznat, trener, kao i Mikela, gleda dalje.

Pogled prema Riju

“Već u Dohi, za mjesec dana, imat će Mikela ponovno priliku da svoju dobru formu potvrdi u skoku u dalj, u troskoku, pa se nadamo da nam sad neće izmaći svjetski rekord.”

Mikela na INAS natjecanjima nastupa u tri discipline – skoku u dalj, troskoku te u utrkama na 100 metara. No, na Paraolimpijadi je olimpijska disciplina skok u dalj, što je i njezina glavna disciplina.

Nakon posljednja dva zlata i u očekivanju nastupa u Dohi, pogled je već itekako uperen prema Rio de Janeiru. Mikelin trener ima velika očekivanja na Paraolimpijadi 2016.

“Ovo je jedna prijelazna faza ka Olimpijskim igrama, gdje očekujemo bolji plasman nego na prošloj Paraolimpijadi, gdje je Mikela bila treća”, zaključuje Temin.

Izvor: Al Jazeera


Reklama