Kazna za zviždače – odmazda u rukavicama

Piše: Vedrana Maglajlija

Višnja Marilović bivša je uposlenica javnog preduzeća Centar Skenderija u Sarajevu koja je prijavila korupciju u toj instituciji. Odmah nakon toga život joj se pretvara u noćnu moru – većina kolega na poslu okreće se protiv nje, nekoliko uposlenika koji su bili uz nju su degradirani, a ona je na kraju dobila otkaz.

Međutim, odmazda zbog toga što je prijavila korupciju nije se tu završila te je primila i prijetnje po svoj život, ali i život svoje djece.

“Dobijala sam prijeteće SMS poruke, prijetili su mi i u lice. Sve smo to prošli, moja porodica, djeca i ja. Na poslu se stvarala jedna neprijateljska atmosfera drugih zaposlenika, osjećala sam se odbačenom. Samo nekoliko ljudi je htjelo da komunicira sa mnom. Oni nisu dobili otkaz, ali su doživjeli stravične degradacije. Izlazile su inspekcije, poništavale moj otkaz, ali ja nisam vraćena na posao”, prepričava Marilović.

Zbog toga je pokrenula parnicu pred sudom, kako bi se, kaže, izborila sama za sebe, dok je Tužilaštvo Kantona Sarajevo podiglo optužnicu protiv njene firme.

“Ja sam pokrenula parnicu zbog radno-pravnog spora, koji nema veze sa slučajem koje vodi Tužilaštvo po krivičnom zakonu. Prvostepena presuda je donesena prije godinu i dva mjeseca da me vrate na posao, međutim, moja firma je uložila žalbu. Ne znam šta će se desiti, to je jedna utrka bez kraja. Tužilaštvo je podiglo optužnicu krajem 2014, a u januaru 2015. je počelo suđenje.”

Ovaj slučaj Višnje Marilović poslužio je i kao primjer prilikom donošenja Zakona o zaštiti uzbunjivača ili zviždača u BiH. Njega je inicirao Centar za odgovornu demokratiju Luna, a usvojen je u januaru 2014.

“Moj slučaj je bio primjer, kada su Luna i parlamentarna grupa radili na tom zakonu, šta treba da se spriječi tim zakonom. Jer te vrste odmazde su fine vrste odmazde, niko vam ne napiše da ste dobili otkaz zato što ste prijavili korupciju, nego se promijeni sistematizacija radnih mjesta, to su uvijeni, fini procesi, u rukavicama”, objašnjava Marilović.

Zakon samo za zaposlenike državnih institucija

Bojan Bajić, koordinator Savjetodavnog centra za uzbunjivače COD Luna, pratio je cijeli ovaj slučaj, kao i donošenje Zakona o zaštiti prijavitelja korupcije u BiH.

Ipak, on se odnosi samo na zaposlenike državnih institucija, njih, kako se procjenjuje, između 22.000 i 24.000, a zbog komplikovane ustavne strukture tim zakonom se nisu mogli pokriti FBiH, RS i Brčko distrikt.

Zviždač dobio otkaz, šef vraćen na posao

Danko Bogdanović, koji je prijavio zloupotrebe u Upravi za indirektno oporezivanje (UIO), jedna je od dvije osobe u BiH koje su zatražile status uzbunjivača.

On je i prvi zviždač u čijem slučaju je Agencija izdala obavezujući instrukciju direktoru UIO-a da ga vrati na posao nakon što mu je uručen otkaz.

Ipak, procesuiranje prijave korupcije nije predmet zakona, jer on služi samo da zaštiti osobu koja je prijavljuje.

“Po mom mišljenju, ne postupa se efikasno u slučaju prijave korupcije i to je potpuno razočaravajuće. U slučaju Danke Bogdanovića i njegove prijave, Tužilaštvo je pokrenulo istražne radnje, privedeno je 50 osoba iz UIO-a, držani su u pritvoru tri mjeseca i nakon toga pušteni”, objašnjava Bojan Bajić iz Centra za odgovornu demokratiju Luna.

“Direktor UIO-a je sve te ljude vratio na rukovodeća radna mjesta, te je sada ista osoba ponovo šef Bogdanoviću, a on je njega prijavio za korupciju. To je apsurdno”, zaključuje.

“I još jedan nedostatak državnog zakona je što su izostavljeni potencijalni uposlenici, oni koji konkurišu za posao, a svjedoci su korupcije prilikom procesa zapošljavanja. I još treća kategorija, to bi treble da budu firme koje učestvuju na tenderima, koji mogu biti svjedoci korupcije u tim procesima i može se desiti da im se državi organ sveti tako što im nikada više ne dodijeli neki ugovor”, kaže Bajić.

Međutim, dodaje da je dobra strana zakona što je on predvidio ‘predsudsku zaštitu’ osobe koja prijavljuje korupciju.

Tako Agencija za borbu protiv korupcije i Ministarstvo pravde BiH u tom periodu moraju da zaštite prijavitelja korupcije – od degradacije, premještaja na nižu poziciju, smanjenja plate, stvaranja neprijateljske radne atmosfere, otkaza, suspenzije, disciplinske kazne…

Predsudska zaštita daje i mogućnost Agenciji za borbu protiv korupcije da dodijeli status uzbunjivača onome ko prijavi korupciju i nakon toga izda obavezujuću instrukciju, odnosno naredi rukovodiocu državne institucije da poništi sve štetne radnje protiv te osobe.

“Ukoliko u roku od tri dana rukovodilac ne postupi po instrukciji, može biti sankcionisan sa iznosnom od 10.000 do 20.000 maraka, dakle, lično rukovodilac, a ne institucije”, kaže Bajić.

Tri mjeseca pritvora jer je prijavila korupciju

Sa sličnim osvetama suočavaju se i oni koji prijave korupciju u Srbiji, tvrdi Vladimir Radomirović, urednik portala Pištaljaka koji mjesečno dobija između 50 i 70 prijava o korupciji.

“Najdrastičniji primer koji smo do sada imali je slučaj Zorice Dragutinović, službenice u Opštini Veliko Gradište, koja je prijavila korupciju tužilaštvu, Agenciji za borbu protiv korupcije, predsedniku Srbije, premijeru i Vladi. Ne samo da njene tvrdnje nikad nisu istražene, nego je ona uhapšena i pritvorena pod lažnom optužbom, a tužilaštvo je kao glavnog svedoka uzelo čoveka koga je ona prijavila za korupciju. Zorica je u pritvoru provela tri meseca, a za korupciju u Velikom Gradištu još niko nije odgovarao”, kaže Radomirović.

U Srbiji je prije nekoliko mjeseci počela primjena prvog zakona o zaštiti uzbunjivača, koji se u ovoj zemlji najčešće suočavaju sa otkazima ili sa pritiskom da napuste posao.

Prema novom zakonu, sudija može uzbunjivača koji je dobio otkaz vratiti na posao u roku od osam dana ili narediti poslodavcu da poništi bilo koji akt kojim su povrijeđena prava uzbunjivača.

“Ono što se u ovom kratkom periodu vidi kao nedostatak pre svega je inertnost sudija, koje odugovlače sa odlukama. Iako im zakon daje samo osam dana da postupe po zahtevu uzbunjivača, neke sudije taj postupak odugovlače više od mesec dana. Ali videli smo i da Apelacioni sud staje na stranu uzbunjivača sa izuzetno dobro napisanim obrazloženjem”, smatra Radomirović.

Međutim, dodaje da se slučajevi korupcije ne procesuiraju dovoljno efikasno.

“Zakon predviđa kratke rokove za istraživanje podataka koje šalju uzbunjivači, ali je pitanje da li će oni biti poštovani. Prema tom zakonu, uzbunjivači imaju pravo da i sami učestvuju u istrazi i da proveravaju šta je urađeno, pa verujem da će građani koristiti tu mogućnost”, zaključuje.

U Transparency Srbija ukazuju da štetu prije svega čini to što ovaj zakon ne propisuje ni kaznena djela ni prekršaje za neke od najtežih oblika kršenja prava zviždača.

Zviždači u bolnicama za duševno poremećene osobe

S druge strane, u susjednoj Hrvatskoj čak ne postoji zakon o zaštiti osoba koje prijavljuju korupciju, iako su neke norme ugrađene u zakonodavni okvir.

“Tako naprimjer Zakon o radu štiti zaposlene u slučaju kada odluče prijaviti nepravilnosti na radnom mjestu ili u vezi s radom. Prvo Antikorupcijsko izvješće Europske komisije u veljači 2014. godine ocijenilo je nedostatak pravnog okvira u tom području kao vrlo važnim, te su dane preporuke da je potrebno regulirati tu zaštitu”, kaže Davorka Budimir, predsjednica International Transparencyja u Hrvatskoj.

Dodaje da vrlo često šira javnost ne prepoznaje hrabrost prijavitelja nepravilnosti, te su oni prepušteni sami sebi i imaju lične probleme, obolijevaju, a njihove porodice također postaju žrtve.

“Oni koji prokažu na korupciju često postaju marginalizirani, gube posao, obitelji im trpe, a s druge strane dugotrajni sudski procesi pogoduju korumpiranim pojedincima. Za svoje grijehe vrlo rijetko odgovaraju ili su kazne niske i marginalizirane da vrijeđaju svakog poštenog pojedinca.”

“Najpoznatiji je slučaj bivšeg ministra poljoprivrede koji je zbog korupcijske afere odslužio kaznu guleći krumpir u radu za opće dobro. Najpoznatiji zviždači poput liječnika iz Imunološkog zavoda ostali su bez radnog mjesta, a neki su završili i u bolnicama za duševno poremećene osobe”, ističe.

Međutim, dodaje da ipak postoje pomaci, te je tako zaposlenica jedne županije nakon prijave korupcije vraćena na posao, a protiv odgovorne osobe pokrenut je kazneni postupak.

Ipak, uprkos pomacima i zakonima koji se donose, kako tvrde naši sagovornici, problem korupcije u zemljama regije ostaje i dalje duboko ukorijenjen u društvima.

Izvor: Al Jazeera