Djevojka iz Goražda o kojoj su pisali američki mediji

Piše: Elma Geca

Neadekvatno obrazovanje, neprilagođen ambijent i okruženje za život, nezaposlenost i brojne barijere, kako administrativne, tako i arhitektonske, guraju slijepe i slabovidne osobe u nezavidan položaj i još veći mrak, iz kojeg teško izlaze.

Međutim, ne i Nadinu Imamović, 19-godišnju Goraždanku, koja svojom upornošću i odlučnošću želi pokazati  ljudima da ih nedostaci ne mogu spriječiti u ispunjenju ciljeva, a ona ih je postigla mnogo.

Kako kaže, uprkos svim teškoćama s kojima se suočavaju slijepe i slabovidne osobe, to je nije omelo da se pokaže i dokaže u raznim oblastima.

“Bez obzira na probleme s vidom, postigla sam velike rezultate. Do sedmog razreda školovala sam se u Osnovnoj školi ‘Fahrudin – Fahro Baščelija’ u Goraždu. Obrazovanje u školi koju pohađaju djeca koja nemaju nikakvih poteškoća s vidom nije bilo lagano, ali zahvaljujući mojim divnim nastavnicima, mojim divnim drugarima i mojoj mami, uspjela sam postići odličan uspjeh i dobiti divno iskustvo, koje ću pamtiti zauvijek. Također, dok sam bila u Goraždu, bavila sam se folklorom i pjevanjem. Sve to nastavila sam u Sarajevu, gdje moji uspjesi nisu prestali, počela sam pjevati u Kulturno-umjetničkom društvu ‘Ivo Lola Ribar’, potom u KUD-u Saobraćajac, gdje sam ostala do odlaska u Ameriku”, priča Nadina.

Odlazak u SAD, daleko od porodice

Kroz program razmjene učenika, Nadina je godinu dana provela u srednjoj školi “Winston Woods” u SAD-u i svojom upornošću i talentom naprosto oduševila Amerikance, o čemu su pisali i tamošnji mediji.

Ustupljeno Al Jazeeri

“Trener Anthony Boyd očekivao je da će Nadina u utrci učestvovati kao rekreativac, ali ona se željela takmičiti. Budući da vidi sjene i obrise, Nadina je vježbala s pomoćnikom, osobom koja je držala za ruku i trčala pored nje. Jednog dana pomoćnik se nije pojavio na treningu, ali Nadina nije odustala. Željela je trenirati, pa je pozvala trenera Boyda da je prati.”

“Nisam trčao godinama i ona me doslovno vukla. Rekao sam da bismo možda trebali napraviti pauzu. To iskustvo mi je otvorilo oči. Treniram već 30 godina i doživio sam mnogo toga, ali ovo je najbolja stvar koja mi se dogodila”, rekao je Boyd za The Community Press.

Izvor: Al Jazeera