IOM: Velike migracije prema Evropi do 2050.

Razgovarao: Khaled Schmidt

Generalni direktor Međunarodne organizacije za migracije (IOM) William L. Swing očekuje da će se podnošenje zahtjeva za azil te dolazak izbjeglica iz zemalja Bliskog istoka i Afrike u Evropu nastaviti najmanje do 2050. godine.

U intervjuu za Al Jazeeru Swing dodaje kako IOM u velikom broju izbjeglica vidi nezaobilaznu realnost u svjetlu nastavka demografskog pada u evropskim državama te činjenice da se one pretvaraju u države staraca kojima je potrebna mlada radna snaga iz južnih zemalja, gdje se stanovništvo suočava sa problemom nezaposlenosti. 

Čelnik IOM-a smatra kako je pogrešno očekivati da će se priliv izbjeglica zaustaviti zbog činjenice da je zima sve bliža. Prema njegovom mišljenju, oni koji traže utočište u zemljama Evropske unije i u velikim grupama hrle da stignu do svog odredišta, stižu iz područja zahvaćenih sukobima i katastrofama koje već duže haraju Afrikom i Bliskim istokom, zbog čega su izgubili nadu u ostanak i bili primorani potražiti novu domovinu. 

• Kako gledate na dolazak izbjeglica u Evropu i kakve su, prema Vašem mišljenju, implikacije ovakvih dešavanja?

– Pretpostavljam da ne bismo trebali biti mnogo iznenađeni dolaskom ogromnog broja izbjeglica sa juga u pravcu sjevera. Osobe koje trenutno pristižu uglavnom dolaze sa teritorija Bliskog istoka i Afrike, koje su pogođene sukobima i katastrofama, u svjetlu odsustva bilo kakve mogućnosti aktivnog pregovora ili političkog procesa kojim bi se oživjela nada u pronalazak rješenja u neko dogledno vrijeme.

Smatram da je očaj taj koji je nagnao ove ljude da potraže utočište na nekom drugom mjestu, jer je kriza potrajala isuviše dugo. Prema tome, procjene o zaustavljanju priliva izbjeglica zbog toga što se bliži zimski period vidim kao pogrešne.

• Hoće li ovakva situacija imati utjecaja na rast stanovništva u evropskim zemljama?

– Prema studiji IOM-a, ova velika migracija predstavlja neizbježnu realnost i nastavit će se najmanje do 2050. godine. Smanjivanjem rasta stanovništva na sjeveru Evrope, koji se pretvorio u zajednicu staraca, povećao se broj slobodnih radnih mjesta na kojima postoji mogućnost angažiranja radne snage iz “mladih” južnih zemalja koje se, s druge strane, suočavaju sa nedostatkom prilika za zaposlenje.

Osim toga, sve veće katastrofe i digitalna revolucija koja je omogućila ljudima veoma brzu razmjenu informacija, klimatske promjene i zagađenje okoliša predstavljaju stvarne razloge koji su naveli ogroman broj ljudi da svoju budućnost potraže u nekim drugim državama. Stoga, popunjavanje slobodnih radnih mjesta u Evropi u budućnosti nalaže zapošljavanje mlade radne snage među kvalificiranim migrantima.  

• Očekujete li da će se broj izbjeglica koje dolaze u Evropu popeti na milion do kraja tekuće godine?

– Svakodnevno registriramo broj izbjeglica koje ulaze u Evropu, što nam pruža mogućnost da generalno odredimo broj onih koji su stigli, kao i broj preminulih tokom putovanja, što trenutno iznosi više od 2.800 osoba. Smatram da bi brz odgovor na vaše pitanje glasio da će se migracija sigurno nastaviti i dalje zbog sukoba i kriza koje još traju. Mislim da riječi njemačke kancelarke Angele Merkel, koja predviđa da će se krajem godine broj zahtjeva za azil u njihovoj državi popeti na 800.000, daje određene naznake o tome kakva su očekivanja evropskih vlada vezano za broj izbjeglica koje stižu.  

• Kako ocjenjujete stavove evropskih zemalja, naročito Njemačke i Mađarske, kada je riječ o odnosu prema izbjeglicama?

– Mi iz Međunarodne organizacije za migracije želimo iskazati zahvalnost kancelarki Angeli Merkel zbog njenog, ali i stava njene države kojim se izražava solidarnost sa izbjeglicama i uvažavanje njihovih osnovnih ljudskih potreba, kao i Švedskoj i Austriji. Samu pomisao na to da se spriječi ulazak ljudi koji dolaze u ovu ili onu evropsku državu, ili njihovo vraćanje, vidim kao nešto nemoguće i to se neće moći ostvariti, posebno u kontekstu trenutnih dešavanja.

Također, smatram da postoji i pozitivan razvoj u evropskom pogledu nakon sporazuma u aprilu, gdje se stavlja prioritet na spašavanje ljudskih života, kao i da trenutna situacija predstavlja test učinkovitosti Evropske unije i njene sposobnosti za razvijanje zajedničke strategije bavljenja trenutnom izbjegličkom krizom. 

• Je li vaša organizacija ponudila savjete ili preporuke evropskim vladama kada je riječ o suočavanju sa trenutnom krizom?

– IOM radi na pripremi prijedloga i davanja preporuka Evropi još od potonuća prvog broda sa izbjeglicama pred italijanskim otokom Lampedusom u oktobru 2013. godine. Raduje nas što je Evropska unija uvažila naše preporuke za dijalog sa državama iz kojih kreće val migracije. Pozdravljamo i dijalog između Evropske i Afričke unije koji se treba održati u Valletti, glavnom gradu Malte, u novembru kako bi se osigurao siguran i dostojanstven način migracije.

Zahtijevali smo od Evropske unije i saradnju s ciljem formiranja jednog ili dva centra u Libiji za prijem i registraciju tražitelja azila te njihovo slanje u Evropu kako se pri tome ne bi oslanjali na krijumčarske brodice. Ali nestabilnost u ovoj državi sprečava nas da to realiziramo. U ovoj oblasti uspostavili smo saradnju i sa gradonačelnicima velikih libijskih gradova, provodimo i kampanje u cilju osvješćivanja građana u zemljama odakle počinje emigracija kako bismo ih upozorili na opasnost dospijevanja u ruke krijumčarima, a radimo i na osiguravanju programa informatičke pismenosti o državama koje primaju izbjeglice.     

• IOM je za mnoge nepoznanica, možete li nam reći nešto više o toj organizaciji?

– Naša organizacija inicijalno je konstituirana 1951. godine, istovremeno sa formiranjem Visokog komesarijata Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR). Međunarodna organizacija za migracije osnovana je s ciljem suočavanja s posljedicama Drugog svjetskog rata i pružanja pomoći velikom broju raseljenih osoba da počnu novi život u SAD-u, Kanadi, Australiji i drugim zemljama. 

Sedamdesetih godina dolazi do povećanja globalnoga trenda Organizacije uporedo sa različitim regionalnim krizama u Kini, Centralnoj Africi i Južnoj Americi. Padom Berlinskog zida 1990. i početkom ere globalizacije, međunarodni karakter naše organizacije postaje čvršći. Broj njenih članica postaje veći, sa manje od 70, koliko ih je tada imala, na 157 trenutnih članica. Također, raste i njen budžet sa tadašnjih 255 miliona na trenutnih 1,5 milijardi dolara. Povećava se i broj zaposlenih sa 2.000 na 9.000, kao i broj mjesta na kojima djelujemo sa 150 na 480.

Od drugih svjetskih organizacija razlikujemo se po tome što se 97 posto naših zaposlenih nalazi na terenu, dok se u glavnom sjedištu IOM-a u Ženevi nalazi samo 230 radnika.

Broj naših projekata širom svijeta je 2.500. Prvenstveno smo fokusirani na pitanje izbjeglica i pružanje podrške zemljama članicama, kao i na to da usko sarađujemo sa humanitarnim organizacijama i nevladinim organizacijama na svim kriznim područjima.

Izvor: Al Jazeera