Hrvati spremni ustupiti smještaj izbjeglima

Piše: Branimir Bradarić

Drama izbjeglica, koju prolaze pokušavajući se domoći sigurnosti i bolje budućnosti, među hrvatskim građanima se svakodnevno prati.

I dok postoje oni koji strahuju da se među izbjeglicama nalaze i skriveni teroristi te da iza svega stoji nekakav mračni plan, mnogi građani spremni su pomoći ljudima u nevolji među kojima je i puno djece.

Iz više gradova u Hrvatskoj već su organizirane akcije prikupljanja pomoći koja se potom automobilima doprema do izbjeglica na području Srbije. U isto vrijeme javljaju se i oni koji su spremni i zbrinuti izbjeglice ako oni dođu u Hrvatsku.

Osječani žele pomoći

Među njima su i prijatelji Tamare Seropian (44) iz Osijeka koja je rođena u Damasku. Tamara je kćerka Noubara Seropiana koji je oženio Olgicu Miler, inače osječku glazbenu legendu poznatoj i po izvedbi pjesme „Moj Osijek“.

„Brojni moji prijatelji interesiraju se kako mogu pomoći tim ljudima. Neki od njih spremni su izbjeglicama ustupiti i svoje stanove, koji su prazni i trenutno ih ne koriste, na korištenje“, kaže Seropian.

Dodaje kako se oni interesiraju kod nje kako im pomoći, vjerojatno misleći kako je ona bolje upućena s obzirom da je napola Sirijka. Međutim, niti ona ne zna kako bi se tim ljudima trenutno moglo pomoći na najbolji način.

„Mislim kako Hrvatska nije u situaciji da pomogne tim ljudima. Ne mogu to, uostalom, niti Srbija ili Makedonija. Ogroman je to broj ljudi, potrebna su velika sredstva kojih ove države nemaju. Uostalom, oni ni ne žele zbrinjavanje na kratko nego žele trajno rješenje, sigurnost i budućnost za sebe i svoje obitelji. Žele bolje sutra za svoju djecu“, ističe Seropian.

Govoreći o razlozima zašto se brojni njeni prijatelji odlučuju pomoći, kaže kako su svi osjetljivi na djecu i slike njihove patnje te da je to osnovni razlog zašto su neki od njih spremni svoje stanove otvoriti i tako pomoći izbjeglicama.

Uz to, kako kaže Seropian, nikako se ne smije zaboraviti i da su i mnogi građani Hrvatske bježeći od rata prije 20-ak godina bili u sličnoj situaciji kada su napuštali svoje domove i bježali prema europskim zemljama.

Hrvatska prolazna stanica

Uz sve što vidi smeta je i što bogate arapske zemlje ne pomažu izbjeglicama na pravi način i onako kako bi mogli i trebali. Kaže kako za ulazak u te zemlje ne mogu dobiti vize, a ako i nekako uđu da nemaju prilike raditi, regularno se prijaviti, odnosno, da tamo imaju status kao da ne postoje.

Međutim, i pored spremnosti svojih prijatelja da pomognu, kao i sve većem broju izbjeglica koji kreću na put prema zemljama zapadne Europe, Seropian kaže kako svima njima Hrvatska nije cilj.

„Oni Hrvatsku ne vide kao obećanu zemlju i svoje odredište. Najveći broj njih želi u Njemačku. Tamo misle kako će dobiti posao i priliku za novi život“, dodaje Seropian.

Kaže i kako je prije ratnih događanja svake godine putovala za Siriju, gdje joj i danas živi polubrat, te kako je to predivna zemlja.

Čim prestanu ratna razaranja planira ponovno otputovati za Siriju. Za Sirijce kaže da su gostoljubivi i darežljivi kao i da se u toj državi žene, uz starije članove obitelji, izuzetno cijene.

Prema njenim iskustvima tamo se točno zna tko koga sluša i tko koga poštuje te su svi vrlo obiteljski povezani.

Humana reakcija

I u Vukovaru ima građana koji su spremni primiti izbjeglice iz Sirije i omogućiti im smještaj u svojim stanovima i kućama ako se za to ukaže potreba.

Uz želju da pomognu ljudima u nevolji, a prije svega djeci, ženama i starcima, računa se i na to kako se radi o privremenom smještaju.

„Imam kuću na selu koja je prazna već godinama i dao bih je na korištenje izbjeglicama. Ako bi do toga došlo volio bih kada bi u nju bila smještena neka obitelj, odnosno, ne bih želio da u njoj živi primjerice 10-15 muškaraca. Smatram kako bi obitelj vodila računa o kući i održavala je najbolje što može“, kaže Ljubomir Mirić.

Dodaje kako je svjestan velikih kulturoloških razlika i svega drugoga ali i da je to njegovo razmišljanje prije svega ljudsko i humano. Koliko on zna, ima još ljudi u Podunavlju koji razmišljaju na sličan način.

Smatra i kako bi se na ovaj način mogla napuniti hrvatska sela koja su proteklih godina postala poluprazna s obzirom da je veliki broj građana, trbuhom za kruhom, odlučio se otići u druge dijelove Hrvatske, ili pak u druge zemlje Europe.

„Osobno bih, ako bi došlo do nečega takvoga, tražio da s državom potpišem nekakav ugovor. Dao bih ključeve kuće kao i mogućnost da se obrađuje okućnica, ali uz garancije da će računi biti plaćeni i da će moguća nastala šteta na kući biti podmirena. Neko bi morao biti, a to u ovoj situaciji može samo država“, kaže Mirić.

Poziv pape Franje

Mnogi građani, kada se govori o pomoći izbjeglicama iz Sirije, ukazuju i na poziv pape Franje da se pomogne izbjeglicama iz Sirije.

Na taj poziv reagirali su i mnogi svećenici, pa tako i vukovarski gvardijan fra Ivica Jagodić, koji kaže kako je pomoći ljudima u nevolji ljudski i kršćanski.

„Poziv pape Franje da svaka župa udomi po jednu obitelj izbjeglica je jedino ispravna i na tragu je onoga što je govorio i radio nekada Isus. Svi trebamo primjenjivati evanđeoska načela i pomoći ljudima u potrebi bez obzira radi li se o kršćanima ili ne i ne praviti razliku. To su ljudi koji su u potrebi, na ulici i ostali su bez svega svoga“, jasan je fra Jagodić čije riječi slijede i riječi poglavara rimokatoličke crkve.

Dodaje kako tim ljudima treba pomoći koliko god se može te da je siguran da će građani Hrvatske, ako za to bude potrebe, vrlo rado pomoći izbjeglicama. Podsjeća i na brojne slučajeve kada su Hrvati pomagali ljudima u nevolji pri čemu nikada nisu gledali tko je koje vjere ili nacionalnosti.

„Naše dosadašnje iskustvo nam govori, kada god je bilo potrebno i kada se nešto događalo, da je bilo otvorenih ljudi koji su spremni pomoći. Komad kruha se dijelio na više dijelova samo kako bi se pomoglo ljudima u nevolji. Siguran sam da bi tako i sada bilo“, rekao je fra Jagodić.

Izvor: Al Jazeera