Regija podijeljena o crnogorskom rješenju za franak
Piše: Mladen Obrenović
Za 683 Crnogorca, korisnika kredita vezanih uz švicarski franak, stiglo je olakšanje – Skupština Crne Gore usvojila je Zakon o konverziji kredita kojim će se njihove obaveze preračunati u eure i to na dan sklapanja ugovora te uz fiksnu kamatu od 8,2 posto. Teret tečajnih razlika u jednakom omjeru podijelit će korisnik kredita, banka i država.
Budući da je riječ samo o jednoj bankarskoj instituciji koja je davala takve kredite, a to je Hypo Alpe Adria Banka, ona je dobila rok od 30 dana da pretvori sve kredite vežući ih uz euro, a ne švicarski franak, te 45 dana da korisnicima dostavi nove ugovore.
Ove jeseni bi kreditno zaduženi građani, koji su zbog promjene tečaja franka dobili enormno povećane mjesečne rate, konačno trebali odahnuti kad dobiju prve rate po novom modelu. Iako im je kamata dvostruko veća, u reobračunatim kreditima dugoročno vide spas.
Euro da, ali uz niže kamate
Iako je euro, zapravo, domaća valuta u Crnoj Gori, vijest iz Podgorice sa zanimanjem su pratili u regiji jer se korisnici kredita vezanih uz švicarski franak u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji već godinama bore da olakšaju otplatu svojih obaveza prema bankama. Ako ne u euro, što je jedan od predloženih modela rješenja, predlažu konverziju kredita u nacionalne valute.
Hrvatska će imati rješenje do izbora„Euro se i u hrvatskoj Vladi stalno spominje kao nekakvo trajno rješenje, jer je kuna vezana za tu valutu. Najavljuje se i da će Vlada izaći s nekim rješenjem u rujnu, jer im dužnici već u listopadu prijete prosvjedima, a i izbori se bliže. Ipak mislim da će najrealnije biti produljenje mjere koja je na snazi, a koja podrazumijeva fiksirani tečaj franka na 6,39 kuna i to na teret banaka“, objašnjava osoba bliska vladinim krugovima, koja je zahtijevala anonimnost.
Hrvatska je država u kojoj se govorilo o pretvaranju kredita u kune, ali bolji poznavatelji prilika upozoravaju da bi to „pojelo“ devizne rezerve. Stoga se kao jedno od mogućih rješenja spominjalo pretvaranje u kredite vezane uz euro, snižavanje glavnice i do 25 posto, sukladno padu cijena nekretnina, te „podjelu troška“ između države i banaka.
Komentirajući „crnogorski model“, u Zagrebu kažu kako je to bilo očekivano, jer je vrlo malo korisnika, pa su i država, i banke, ali i korisnici mogli pristati na podjelu tereta konverzije kredita.
„I u Hrvatskoj bi takvo rješenje bilo primjenjivo, ali u skladu s kamatama kakve su kod nas, a ne kakve su u Crnoj Gori. Kad bi se u u Hrvatskoj primjenjivalo pet posto fiksne kamate i uzela glavnica kakva je bila u početku, te tako isplaćivalo do kraja kredita, to bi bilo prihvatljivo. Drugo rješenje je da se kredit pretvori u kune uz kamate od šest posto“, smatra Goran Aleksić, jedan od najgorljivijih boraca protiv kredita „u švicarcima“ i sudionik u izradi kolektivne tužbe protiv hrvatskih banaka.
„Ipak, ne vjerujem da je to u Hrvatskoj moguće, jer to znači za banke znači otpis najmanje dvije milijarde kuna (265 milijuna eura) duga. Banke će se boriti rukama i nogama da to spriječe“, dodaje.
Što ako franak opet počne rasti?
I na području Srbije veliki je broj građana zaduženih u kreditima vezanim uz franak. No, odgovorni na financijskom portalu kamatica.com ne savjetuju primjenu takvog rješenja u Srbiji.
Zaduženi uvijek gubeCijelu priču o položaju u kojem se sada nalaze zaduženi u kreditima vezanim uz franak, Denis Perinčić pokušava slikovito objasniti.
„Korisnici kredita su u poziciji da gube, samo je pitanje koliki je taj gubitak. Ako sada ne isplivaju, brod će im još više tonuti jer će ‘švajcarac’ u narednih 15 godina dvostruko više skočiti što znači da će sa 30 odsto ostatka kredita tek početi da ga vraćaju. Druga opasnost, koja je još gora, je da izađu iz kredita i sve izgube. Zato države trebaju da intervenišu, ali što manje da boli“, predlaže.
„Ne bih savetovao konverziju u drugu valutu, jer to jedino može da bude evro čija dugoročna perspektiva je jačanje, dok je perspektiva švajcarskog franka slabljenje. S obzirom da su građani u ovom momentu uglavnom zaduženi na 15 i više godina, savet je da u ovom momentu ništa ne menjaju već prate razvoj situacije“, poručuje Dušan Uzelac, vodeći čovjek tog portala.
I on smatra da bi pretvaranje kredita u domaću valutu za srpske građane bilo najbolje rješenje, ali „neko bi morao da plati cenu takve odluke“.
„Uzevši u obzir da je u Srbiji veći volumen zaduženih u švajcarcima, to ujedno znači da takva odluka dosta košta i u novcu, i u političkoj spremnosti i zato ne postoje indicije da bi ovaj problem mogao da se reši na ovaj način u Srbiji“, ukazuje.
Denis Perinčić iz Republičke unije potrošača Srbije priču vraća na početak, podsjećajući kako su banke svojevremeno davale kredite u dinarima dobivenim iz profita, a ne u francima, „kako se pogrešno predstavlja javnosti“. U tom smislu, objašnjava pojam „moralnog hazarda“ po kojemu je situacija u kojoj su se danas našli kreditno zaduženi „posledica nepružanja potpune informacije potrošaču, odnosno rizika kojem su izloženi“. Tvrdi da su banke znale da će franak „enormno rasti, a niske kamatne stope samo su bile mamac“.
„Banke su zaradile kako na kursnoj razlici, tako i na jednostranom dizanju kamatne stope. Znali su ili morali znati da će doći do skoka ‘švajcarca’, samo je postavljeno pitanje da li će niska kamatna stopa biti dovoljna da franak na dugu stazu bude pobeđen. Danas se vidi da niska kamatna stopa nije bila dovoljna da neutralizuje skok švajcarca u odnosu na evro“, podsjeća Perinčić.
Upozorava i kako će „švajcarac skakati, jer je to neminovno, samo je pitanje koliko će to biti“. „Da je bilo ko od nas pre 7-8 godina evre zamenio u franke, a ne kupio stan, i stavio taj novac na štednju, danas bi bio bogat čovek. Ovako, upustili su se u rizik uzimanja kredita u valuti u kojoj ne privređuju i plaćanja u domaćoj valuti“, podsjeća.
Kad se država umiješa
Euro ili marka – svejedno„Za bh. građane je svejedno bi li se krediti konvertovali u euro (takvih kredita i sada ima u velikom broju i vrijednosti, ali ih niko ne primjećuje, radi stabilnog kursa marke) ili u konvertibilne marke sve dok Centralna banka BiH posluje u režimu Valutnog odbora. Zvanična strategija Centralne banke za izlazak iz Valutnog odbora je ulazak u Eurozonu, što je dosta daleko“, smatra Džafer Alibegović.
Postojanje tzv. valutne klauzule u ugovorima nije nepoznata praksa, ukazuje Džafer Alibegović s Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, no smatra da je njezino ugovaranje u zemljama koje imaju valutu stabilnog tečaja (konvertibilna marka vezana je uz euro, Crna Gora već ima euro, a kuna i dinar imaju razmjerno stabilan tečaj) „upitno sa stanovišta zaštite obje ugovorne strane od rizika. Valuta kojom je pravljenja „zaštita“ bio je franak, nastavlja, no to nije smetalo budućim korisnicima jer su ih privukle niže nominalne kamatne stope.
Kad je tečaj franka „oslobođen“, ta je valuta porasla u odnosu na euro, a s njim i mjesečni anuiteti otplate kredita, pa su korisnici pokušali naći rješenje s bankama, a onda i s državom.
„Nisam vidio da je ijedna od država problem nastojala riješiti otklanjanjem uzroka (ispitivanjem validnosti valutne klauzule u uslovima stabilne nacionalne valute ili nadzorom provedbe primjene varijabilne kamatne stope na kredite), vodeći računa o tome da zarada banaka u kreditiranju stanovništva ne bi trebala biti iz ‘spekulativnih’ izvora, nego iz kamate. Naprotiv, sva rješenja idu u pravcu saniranja posljedica, odnosno ublažavanja pritiska koji korisnici kredita trpe. A tu nema dobrog rješenja. Kada god se država ‘uplete’ u arbitriranje između dvije ugovorne strane (i to novcem drugih poreznih obveznika), neko će izaći nezadovoljan“, upozorava Alibegović.
Za problem zaduženih građana zaključno smatra da bi najbolje bilo da su „korisnici kredita i banke našli rješenje u međusobnoj komunikaciji – banke, odričući se dijela zarade za koju pretpostavljam da nisu ni željeli; građani, prihvatajući da su donijeli pogrešnu odluku i da za tu grešku moraju platiti“.
Izvor: Al Jazeera