Bez pune sigurnosti, nema ni rada na Bliskom istoku

Tržišta Bliskog istoka i sjevera Afrike oduvijek su primamljiva kompanijama iz regije (AFP)

Piše: Mladen Obrenović

Bliski istok i sjever Afrike oduvijek su bili primamljivi velikim kompanijama iz regije, jer su poslovi bili dobro plaćeni, a plaće radnicima sigurne, pravovremene i veće nego u zemljama iz kojih dolaze. No, otvaranje kriznih žarišta, bilo da je riječ o Libiji, Siriji ili Iraku, primoravalo je kompanije da privremeno odustanu od svojih poslova, presele se na druga tržišta i tamo nastave raditi. U svemu tome posebnu važnost imaju uvjeti rada i sigurnost zaposlenika, koji su aktualizirani slučajevima brutalnih ubojstava stranaca za koje su odgovorni pripadnici organizacije Islamska država Irak i Levant.

No, područjem na kojem su angažirane kompanije iz regije ne haraju samo pripadnici ISIL-a, nego i druge naoružane skupine, pa je posve razumljivo da je u pripremi ove priče vrlo teško bilo doći do službenih informacija, pogotovo od kompanija koje tamo posluju, ali i do svjedočanstava zaposlenika koji su bili angažirani u nekoj od bliskoistočnih ili zemalja na sjeveru Afrike. I ono što odgovore, ako odgovore, mora se čitati između redaka, što je dovoljan dokaz brige za svoje ljude i posao kojim se bave, a pogotovo njihovu sigurnost.

Nimalo ugodan osjećaj

Pod uvjetom anonimnosti i obećanja da mu se neće spominjati ime tvrtke u kojoj je bio angažiran, čak niti zemlja u kojoj je radio, pristao je svoja iskustva za Al Jazeeru podijeliti jedan hrvatski državljanin. Na sjeveru Afrike bio je u posljednje dvije godine tri puta, zadržavajući se tamo po nekoliko mjeseci. Priznaje kako je prvi odlazak pratio “nimalo ugodan osjećaj”, jer su ga upozoravali na sve opasnosti, no straha je kasnije nestalo.

INA pojačala mjere sigurnosti

Nekoliko je kompanija iz Hrvatske angažirano na Bliskom istoku i sjeveru Afrike, no neke od njih čak ne želi ni da se spominju u tom kontekstu, jer iskazuju punu brigu za svoje radnike.
Ne iznose podatke ni gdje rade, ni što, niti koliko zaposlenika imaju tamo, jer su to podaci koji ugrožavaju njihovu sigurnost.
INA je kratko odgovorila kako su, zbog nedavnih događaja u Egiptu, ‘mjere sigurnosti, koje su i dosad bile na visokoj razini, dodatno pojačane’.
‘INA je spremna na brzu i pouzdanu reakciju ukoliko se pokaže potreba za povlačenjem naših djelatnika iz te zemlje. Kompanija je u svakodnevnom kontaktu sa svim svojim djelatnicima u Egiptu’, navode u toj kompaniji.

“Ljudi koji su brinuli o nama stvorili su takvo okruženje da se nisam osjećao nimalo ugroženim. Previše nismo ni izlazili iz hotela u kojem smo cijelo vrijeme bili smješteni, a i kad jesmo, bilo je to pod pratnjom vojske. Na svakom odlasku i povratku sa terena pratilo nas je 16 vojnika, naoružanih [automatskim puškama] ‘kalašnjikovima’ i raspoređenih u dva automobila naprijed, jednim u sredini i dva iza nas“, priča.

Tvrtka u kojoj i danas radi u većinskom je vlasništvu jedne velike svjetske kompanije, koja se pobrinula za svaki detalj, pa se osjećao potpuno sigurnim. I u ugovorima su pružena sva sigurnosna jamstva.

“Kad te prati vojska, svjestan si da se nešto događa i da je opasno, ali smo išli na posao znajući za taj rizik. Znaš da si nekakva meta i da je situacija vrlo opasna, ali smo vjerovali našim čuvarima”, nastavlja.

Govoreći o razlozima za odlazak u opasno područje, navodi kako nisu ni pretjerano visoke dnevnice, no činjenica je da se “nema gdje novac potrošiti”. Ukazuje i kako zarada jeste veća nego u Hrvatskoj, ali nije, primjerice, od one u Nizozemskoj.

“Odeš u Nizozemsku, gdje je dnevnica 70 eura, a ovdje gdje sam bio 50 eura. Razlika je u tome što u Nizozemskoj imaš gdje potrošiti, a ovdje nemaš. No, nikakav novac nije vrijedan ljudskog života i da sam moram ići, sigurno bih razmislio, jer se situacija promijenila”, ukazuje.

Puna kontrola

Iskustva s radom na nesigurnim područjima ima i Viktor Kobjerski, sekretar Udruženja za građevinarstvo, industriju građevinskog materijala i stambenu privredu pri Privrednoj komori Srbije. Objašnjava kako je pitanje sigurnosti na vlastima koje pozivaju strane kompanije, pa je i svaki detalj zaštite i pratnje njihova obaveza.

Energoinvestu sigurnost na prvom mjestu

Jedna od kompanija koja ima dugu tradiciju angažmana na Bliskom istoku i sjeveru Afrike je sarajevski Energoinvest.
Više od 60 godina su na tim područjima, a posljednjih 20 u Libiji, Alžiru, Iraku.
No, zbog ratnog stanja na području Erbila, nisu uspjeli naplatiti sve realizirane poslove, pa su im iračke vlasti ostale dužne više od 10 milijuna dolara.
Zbog toga je ugroženo i poslovanje cijele kompanije.
Iako su im poslovi na području Libije ugroženi, ostali su tamo.
Doduše, zbog sigurnosnih razloga, smanjili su broj radnika.
‘Sigurnost nam je prioritet broj jedan i poduzimamo sve kako bi zaštitili radnike. Imamo usvojene standarde i procedure kada je u pitanju zaštita na radu i na tome se konstantno insistira’, konstatira Enes Čengić, direktor Energoinvesta.

“Radnici su u zaštićenim kampovima, a na terenu su pod kontrolom ljudi koji ih tamo čuvaju. Do sada naši ljudi nisu imali nikakvih problema, jer su to radnici koji su došli da rade i radili bi gde god mogu. I ne očekujem da će biti velikih problema, osim ako ne odu u neko žarište”, napominje.

Navodi kako se broj ljudi iz Srbije koji su angažirani na Bliskom istoku i sjeveru Afrike u posljednje vrijeme nije smanjio, jer “ugovoreni posao mora da se uradi, a odgovornost naših ljudi je velika”. Osim toga, dodaje, “nikada do sada neka firma iz bivše Jugoslavije, ili danas Srbije, nije ostavljala nedovršen posao”.

“Ljudi idu za novcem, rade svoj posao, a investitori budu zadovoljni. Radimo tamo gde su nam obezbeđeni uslovi, a tamo gde naši radnici nisu sigurni i gde je njihov život ugrožen ni ne razmišljamo o tome”, napominje.

Važan i obavještajni rad

Novinar beogradske Politike Ljubodrag Stojadinović, koji prati situaciju na kriznim žarištima, upozorava kako je “teško govoriti o apsolutnoj sigurnosti, pogotovo u neuređenim državama”.

“Nije reč samo o nekim pokretima kao što je ISIL, nego u nekim zemljama vlada haos, iz kojeg sve to proizilazi. Nije baš ni da se gine na svakom koraku, kao što gledamo, niti se stalno puca, ali mislim da su naši radnici relativno sigurni, jer imaju dobro organizovane puteve odlaska i povratka u bazu. Ipak, nikad se ne zna šta se može dogoditi”, kaže.

Objašnjava kako je mnogo načina da se organizira zaštita zaposlenika, bez obzira radi li se o velikim kompanijama ili pojedincima koji su otišli raditi za strance, jer oni koji zapošljavaju i izdvajaju veliki novac za sigurnost.

Sve ovisi o razini prijetnji

Igor Tabak ukazuje kako je za punu sigurnost stranih radnika nužno angažirati i specijalno osoblje – čuvare, pratitelje, kontrolore – što predstavlja dodatni trošak.
‘Sve te mjere osiguranja imaju svoje logičke granice do kojih su efikasne, jer uspješnost osiguravanja i njegova cijena uvelike ovisi i o razini ozbiljnosti prijetnji. Ako se na strano poduzeće namjeri ozbiljno organiziran, masovni i teško naoružan neprijatelj, to je razina prijetnji koje traže vojni odgovor’, objašnjava Tabak.

“Uglavnom su to profesionalci i njihova zaštita više podrazumeva dobar obaveštajni rad, nego konstantno bdenje pod oružjem nad radnicima. Postoje čak i firme koje su sastavljene od bivših vojnika, koji imaju ulogu da pojedine delove država u haosu drže pod kontrolom”, navodi Stojadinović.

I sigurnosni stručnjak Igor Tabak konstatira kako je oružana pratnja osnova svakog osiguranja, no “prilično je jasno da kvalitetan informativno-obavještajni rad ima još i veći značaj”.

“Informativno-obavještajni rad ponekad može pružiti priliku da se potencijalna opasnost prepozna na vrijeme, a onda i izbjegne, umjesto da dođe do fizičkoga susreta napadača i štićene osobe, gdje na scenu stupa ono neposredno, blisko osiguranje”, navodi.

“Uz sve to, treba napomenuti kako je od velikog značaja i sama organizacija života i rada štićenih osoba u nesigurnim prostorima – gdje treba pažljivo izbjegavati rutinska ponavljanja putnih ruta ili izlaganja opasnosti, koja samom svojom redovitošću napadačima olakšavaju planiranje konkretnoga napada”, zaključuje Tabak.

Na kraju, posve je jasno da bez zaštite, koja podrazumijeva i prikupljanje podataka i informacija na terenu, te postupanja po njima kako bi se izbjegle sve neugodne situacije do konkretnog fizičkog štita, nema ni ozbiljnijeg posla. Svjesni toga, što im je i izvjesno olakšanje, radnicima ostaje da rade i po cijenu da im je glava u torbi.

Izvor: Al Jazeera