Otrovne zgrade u srcu beogradskog Bloka 72

Stanari iz tzv. smrdljivih zgrada na Novom Beogradu nedavno su održali protest ispred Vlade Srbije (Zoran Žesti? / Tanjug)

Piše: Filip Avramović

Na samom ulazu u naselje Dr Ivan Ribar na Novom Beogradu stajala su trojica mladića koji su samo jedni od kupaca stanova u takozvanim otrovnim zgradama.

Među njima je i Saša Antić, građevinski inženjer star 36 godina, koji objašnjava da je planirao da osnuje porodicu i ceo život povede u svom novom domu.

“Plan je bio da ovde živim sa svojom porodicom. Sada mi izgleda da se to na ovom mestu nikada neće dogoditi”, govori Antić.

On i njegova porodica su jedan od 199 parova koji poslednjih meseci vode borbu protiv uprave Grada Beograda i Ministarstva građevine jer se osećaju prevarenim.

“Umesto da planiramo budućnost, završili smo na pregledima u bolnicama jer neko tokom izgradnje naselja nije radio svoj posao kako treba” ogorčen je Antić.

Kako se dogodilo da ono što je bilo najavljivano kao pomoć države mladim bračnim parovima pri kupovini prvog stana postane košmar koji preti da ugrozi zdravlje ljudi koji su se opredelili da kupe stanove u tom naselju?

Na samom kraju Novog Beograda 2012. godine počelo je da niče novo naselje namenjeno prvenstveno porodicama, sa prijatnim okruženjem i mnoštvom zelenila.

Zdravstveni problemi

Saša Antić, jedan od stanara, je vidno potrešen pričao o potencijalnom zdravstvenom problemu koji su njegova supruga i on mogli da imaju.

„Moja supruga nije uspevala da zatrudni mesecima, pa smo pomislili da je to prouzrokovano trovanjem“ kaže on.

On se preselio iz tog stana i posle nekog vremena supruga je zatrudnela ali usledile su nove brige.

Sve analize embriona su im ukazivale na to da nešto nije u redu.

“Prve analize su pokazale da trudnoća ne ide po planu. Sve je ukazivalo na to da će dete imati ozbiljnih problema kada se rodi. Mi smo bili u šoku! Nismo znali šta da radimo i brinuli smo svakodnevno o našem budućem detetu. Tek nam je u petom mesecu trudnoće rečeno da će sa bebom sve biti u redu”, dodaje Saša.

Bio je to državni projekat, kojim je država želela da pomogne mladima da osnuju porodice i ostanu da žive i rade u zemlji. Projekat je bio u nadležnosti Građevinske direkcije Srbije i po tadašnjem planu trebalo je da bude izgrađeno oko dvesta stanova u nekoliko objekata.

Tada niko nije ni slutio da nešto što je državni projekat može da izazove veliki broj komplikacija za sve uključene. Mladi parovi su podizali kredite, zajmili novac od roditelja i rodbine u nadi da će stvoriti sopstveni dom.

Zidovi natopljeni otrovom

Kada su radovi i primopredaja stanova napokon okončani krajem 2013. godine, niko nije ni slutio da će se stanari zgrada jedan i tri useliti među zidove natopljene otrovom.

Mnogi su uložili novac dok su zgrade još uvek bile u fazi gradnje i željno su iščekivali završetak radova.

“U početku smo primetili neprijatan miris, ali su nas ubedili da je to miris novog i da će brzo nestati. Nismo ni slutili u šta se upuštamo.” govori Ivan Milović, programer star 30 godina, stanar  tzv. Zgrade 3.

On je proveo dva meseca u svom novom stanu, ali neprijatan miris je još uvek ispunjavao svaki kutak zgrade.

Kasnije su stanari, putem analiza, zaključili da se ovde ne radi o mirisu novog, već o kancerogenoj materiji fenol, koja je u svim zidovima ove dve zgrade.

Svi stanari su se okupili i žalili Građevinskoj direkciji Srbije, ali ni jedno konkretno rešenje za svoj problem nisu dobili. Njihov protest traje više od godinu dana.

Borba protiv države

Stanari su angažovali advokata i krenuli u borbu protiv države, koja je vremenom sve više podsećala na borbu protiv vetrenjača.

Država će graditi nove zgrade

Iz Vlade Srbije poručuju da je rok za preostale stanare 31. avgust, a da će se nakon toga krenuti u kompletnu sanaciju objekata i izgradnju nove dve zgrade kao što je bilo ranije planirano.

Ministarka Zorana Mihajlović je potvrdila da Vlada svakako želi da reši ovaj problem i da veruje da bi sve moglo pozitivno da se okonča naredne jeseni.

„Imamo potvrde da je moguće sanirati zgrade i nadamo se da će i ostali prihvatiti naš predlog“ rekla je Mihajlovićeva.

Na pitanje kolika je šteta nastala zbog ovog slučaja i ko će za nju da odgovara Mihajlović kaže da je šteta procenjena na oko deset miliona evra, ali da se ne može utvrditi tačna odgovornost.

„Sve je posledica loših propisa u izgradnji i nesrećnog spleta okolnosti koje su ovo prouzrokovale“ rekla je ona.

Država im nije izašla u susret i svako ponuđeno rešenje izgledalo je štetno po stanare.

Ivan Milović kaže da bi se stanari zadovoljili ako bi samo uspeli da povrate ono što su uložili u kupovinu stana. Stanari su plaćali 1290 evra po metru kvadratnom, a sada strahuju da će izgubiti skoro sav uloženi novac.

“Bili bismo zadovoljni ako bismo povratili glavnicu. Mnogi bi prežalili novac koji su dali na samo opremanje stana, a znate da kada neko kupuje svoj prvi stan želi da on bude savršeno opremljen. Nama je sada sav nameštaj uništen. Vetri se i više od godinu dana, a miris ne nestaje” govori Ivan.

Do sada ponuđena rešenja su bila rušenje i rekonstrukcija, od čega se odustalo, zamena stanova ili izgradnja nove zgrade.

Stanari kažu da zamena nije moguća zato što je teško naći stan iste veličine za svakog od stanara.

Izgradnja novih zgrada za njih nije prihvatljiva zato što bi se nalazila iza zagađenih zgrada, koje bi ostale tu da truju celo naselje.

Raskid ugovora ili drugi stan

U međuvremenu, pobunjeni stanari organizovali su više protesta u samom naselju kao i pred Vladom Srbije. Imali su niz razgovora sa resornom ministarkom i potpredsednicom Vlade Zoranom Mihajlović. Kao rezultat tih pregovora, veći deo njih je pristao na rešenja koje je Vlada ponudila: raskid ugovora ili zamenu stana.

Za zamenu za stan u novim zgradama izjasnilo se 20 vlasnika stana, za zamenu stana za drugi stan u vlasništvu građevinske direkcije Srbije u preostale četiri zgrade u naselju se izjasnilo 32 vlasnika, za raskid ugovora i povraćaj novca se opredelilo njih 54, dok se za povratak u sanirani stan izjasnila jedna osoba.

Od ukupno 190 vlasnika, još 83 njih nije postiglo dogovor sa državom jer su zaduženi u bankama, a prihvatanjem zamene stana bi onda izgubili pravo na subvencionisani kredit kojim su kupili svoje prve stanove.

Neki ostali u zgradama

Mnogi su bili primorani da sa svojom decom ostanu u zgradama, jer su morali da otplaćuju kredite i nisu imali finansijskih  mogućnosti da se presele.
U međuvremenu, stanari su uradili testove urina i nađen im je fenol u većim koncentracijama nego kod radnika u fabrici fenola.

Njihova zabrinutost je rasla, a nadležni su im najpre govorili da nemaju razloga za brigu, a potom su priznali postojanje problema ali nisu nudili prihvatljiva rešenja.

Stanari još uvek čekaju da neko preuzme odgovornost, ali uzaludno. Izgubili su veru u državni sistem i strahuju da će biti obmanuti.

Milović je optužio nadležne institucije da ne daju objektivne izveštaje.

“Do sada su samo potvrdili da postoji problem, ali su ublažili značaj. Institut u Vinči je navodno dokazao mogućnost sanacije, ali je stručnjak koga smo mi unajmili dokazao da je sanacija nemoguća. Mislim da je neko uticao na rad Vinče, iz kog razloga, ne znam” rekao je Ivan.

Po Ivanovim rečima, ministarka Zorana Mihajlović im je na sastanku jasno stavila do znanja da su im jedine opcije da prihvate ponudu štetnu po sve stanare ili da tuže državu.

“Niko ne želi da tuži državu jer bi to bio dug proces i troškovi bi nam bili neverovatno veliki. Neki stanari nisu imali energije da nastave da se bore, pa su prihvatili to štetno rešenje, ali je broj nezadovoljnih stanara koji još uvek čekaju prihvatljivo rešenje ostao veliki” Ivan dodaje.

Fenol se širi

Postoji veliki broj porodica koji je ugrožen u ovom naselju. Fenol se širi van zgrade i utiče na živote stanara okolnih zgrada.

“Život smo u poslednje tri godine menjali iz korena više puta. Prvo smo se selili u naš novi smrdljivi stan, pa smo iste godine bežali iz njega, ali nakon ponude GDS-a da sruši zatrovanu zgradu pronašli smo malu nadu da se cela ova greška bar malo ispravi i prihvatili je. Sada za par dana treba da se opet odlučim da menjam život iz korena i da zaboravim na rušenje, kao i da se oprostim od uloženog novca koji smo skupljali godinama da bi došli do stana koji nije pored dalekovoda i smrdljive zgrade, već na mestu za zdrav život.” ispovest je jedne zabrinute stanarke.

“Šest meseci svoje trudnoće sam provela udišući otrove i po saznanju da to nije miris novog, već miris hemije, pobegli smo iz našeg stana i sada sa porodicom živim u iznajmljenoj garsonjeri. Još uvek perem i vetrim stvari koje su “natopljene” otrovima. Na porođaju sam se molila da mi dete bude zdravo i da nema posledica zbog mog trovanja”.

Jedan od pokazatelja da otrovne zgrade negativno utiču i na sve okolne zgrade je to što je otvaranje dečijeg obdaništa između dve otrovne zgrade više puta odlagano.

Ivan je komentarisao o obdaništu i tvrdi da se to “neće ni otvoriti”. “Niko nije lud da dopusti da deca borave između otrovnih zgrada”.

Izvor: Al Jazeera