Hrvatska – država s najviše graničnih sporova u regiji

Iako je sporno pitanje između Hrvatske i Srbije, Vukovarsku adu već godinama koriste kupači iz Vukovara (Al Jazeera)
Iako je sporno pitanje između Hrvatske i Srbije, Vukovarsku adu već godinama koriste kupači iz Vukovara (Al Jazeera)

Piše: Mladen Obrenović

Izlazak iz arbitražnog postupka o utvrđivanju pomorske granice sa Slovenijom, nakon što je afera krenula u medijima, samo je aktualizirao rješavanje graničnih problema koje Hrvatska ima sa susjedima. Osim sa Slovenijom  i na moru, i na kopnu  sporna su pitanja granica i prema Bosni i Hercegovini, Srbiji te Crnoj Gori. Jedino s Mađarskom, a što je, zapravo, dio sjeverne granice bivše Jugoslavije, Hrvatska nema problema i sve je na tih 355 kilometara granice jasno.

Na preostalim granicama nekoliko je spornih točaka, pa su prema Bosni i Hercegovini (1.011 kilometara granice) sporna područja kod Hrvatske Kostajnice, odnosno morski grebeni Mali i Veliki Škoj kod Pelješca. Granica prema Srbiji duga je 325 kilometara, a na njoj su neriješena pitanja područja kod Apatina te Vukovarska i Šarengradska ada, dok na jugu, na 20-ak kilometara granice s Crnom Gorom, također postoje sporovi na Prevlaci i oko rta Oštro. Osim razgraničenja u Piranskom zaljevu, Hrvatska se sa Slovenijom (659 kilometara granice), a prema slovenskim izvorima, spori oko nekoliko točaka južno od rijeke Dragonje, na vrhu Sveta Gera te na području rijeke Mure.

Taksativno navedeni problemi, međutim, na samom terenu imaju potpuno drugu dimenziju, jer ono što dvije države ne mogu riješiti dogovorom, niti međunarodnom arbitražom, rješavaju građani sâmi. Ili je riječ o inicijativama koje poduzimaju lokalne vlasti i pojedinci s obje strane granice, pa se tako omogućuje odmor, razonoda, kupanje ili pecanje na riječnim otocima kod Vukovara i obližnjeg Šarengrada, ili građani iz puke potrebe prelaze s jedne na drugu stranu granice kod Hrvatske Kostajnice s jedne, odnosno Kostajnice s druge strane.

Građani imaju svoje načine

Stanovnik Hrvatske Kostajnice Daniel Pavlić najbolje zna kako je živjeti na granici i priča za Al Jazeeru kako za građane nema nikakvih problema prilikom prelazaka, jer su građani neopterećeni političkim problemima koji se intenziviraju uoči svakih izbora.

“Kad krenu kampanje, svatko svoje svojata, pa pojedinci iz [bh. entiteta] Republike Srpske traže naš stari grad i ovdašnji zamak, koji postoji još iz vremena Zrinskih, kad se Hrvatska i Europa ovdje branila od turskih osvajanja, i hoće ga pripojiti sebi. No, obični ljudi funkcioniraju bez problema, prelazimo mi na bosansku stranu, jer su neke stvari tamo jeftinije, oni dolaze nama iz sličnih razloga”, kaže Pavlić.

Kao primjere dobre suradnje građana s obje strane granice između Hrvatske i Bosne i Hercegovine navodi nedavnu zajedničku inicijativu protivljenju odlaganja nuklearnog otpada na hrvatskoj strani, ali i prosvjed protiv gradnje hidroelektrana na Uni.


Zajednička akcija aktivista s obje strane Unine obale [Ustupljeno Al Jazeeri]

“Problemi su nam zajednički, uglavnom ekonomske ili ekološke prirode, i ljudi prevazilaze sve traume koje su ostale iz rata, a političari se stalno nešto bune. No, to se ne dotiče sitne raje”, navodi Pavlić.

Svjestan je i problema koje imaju njegovi susjedi kojima su oranice s druge strane granice, pa ratari ne mogu odmah na njivu, nego moraju na granični prijelaz i okolnim putevima do svoje imovine. Smatra da bi posebne propusnice ljudima olakšale život, no strahuje od skorašnjih promjena.

“Bojim se Schengena kad dođe, jer bi tad mogli nastati problemi. No, ljudi su očito smislili granice samo da bi drugima zakomplicirali život. Mislim da su granice samo u glavi”, ocjenjuje Pavlić.

Sporne ade na Dunavu

Na drugoj strani Hrvatske, kod Vukovara i Šarengrada, riječni su otoci na Dunavu predmet spora dviju država. Hrvatska i Srbija ne mogu se usuglasiti gdje se na najvećoj europskoj rijeci točno nalazi granica, ni kome pripadaju velike površine na jednoj, odnosno drugoj dunavskoj obali. Hrvatskoj, naime, katastarski pripada najmanje 10.000 hektara zemlje na lijevoj, srpskoj obali Dunava, a Srbiji tri puta manje zemlje na desnoj, hrvatskoj obali. Hrvatska strana tamo traži poštivanje katastarskih granica, a srpska da granica ide sredinom Dunava.

Sporovi pred Međunarodni sud pravde

Početkom godine iz Zagreba, Beograda, Sarajeva i Podgorice pojavili su se signali kako bi se pitanja granica mogla početi rješavati pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu.
Prethodno bi, tako, otvorena pitanja morala proći parlamentarnu proceduru, pa tek onda biti upućena u Haag.
Konkretno, odnosi se to na hrvatsko-crnogorsku granicu na kopnu i moru (kod Prevlake) te pitanje hrvatsko-srpskog razgraničenja na Dunavu, odnosno neriješenih pitanja na granici koja dijeli Hrvatsku od Bosne i Hercegovine.

Kao simboli neriješenih granica ostale su Vukovarska i Šarengradska ada, koje, po sadašnjem stanju stvari, ne pripadaju nikome, no građani i s jedne i s druge strane koriste ih tokom ljetnih mjeseci za bijeg od vrućina i uživanje u hladnoj rijeci.

Vukovarsku adu već godinama koriste Vukovarci tokom ljetnih mjeseci, a odnedavno je to moguće i mještanima Šarengrada, podunavskog sela na samom istoku Hrvatske.

Jedan od Šarengrađana koji je odrastao na Dunavu je Krešimir Kovačević i njemu je dogovor lokalnih vlasti Iloka i Bačke Palanke pravo olakšanje.

“Sasvim normalno čamcima idemo na Šarengradsku adu. Nitko nikoga ne dira i može se bez problema ići na pecanje, na kupanje, uživanje u prirodi. Jednu smo od koliba za pastire, koji su tamo čuvali krave i svinje, obnovili i uredili da se mladi mogu družiti, roštiljati i provoditi vrijeme”, ukazuje Kovačević.

Za odnose građana s dvije dunavske obale kaže da su “relativno dobri, ne i odlični!, no i dalje ga žalosti činjenica da 20 godina nakon rata granice nisu definirane.

“Ekonomski i pravno ništa nije riješeno. To ostaje ničija zemlja. Oni tamo idu ribariti i krivoloviti. Može se samo pecati, ali ne i ribariti unutar ade. Stoka se tamo više ne može držati, Bačka Palanka nam je bila spremna vratiti skelu, koju su odvukli u vrijeme rata, ali su neki ljudi tamo dovukli sedam kubika betona i jednostavno je zabetonirali. Sad je nema nitko”, požalio se Kovačević.

No, za utjehu ostaje činjenica da su bar građanske inicijative urodile plodom, pa slike koje tokom ljeta dolaze s dvije ade – Vukovarske i Šarengradske, ipak daju nadu da će to vidjeti i odgovorni te riješiti problem koji može opterećivati odnose i dviju država, ali i građana ponajviše.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO