Lapaš: Pokrenuti novi postupak o granici na moru

Razgovarao: Tomislav Šoštarić

Unatoč tome što slovenski premijer Miro Cerar smatra da arbitražni sporazum Slovenije i Hrvatske o spornim graničnim pitanjima i dalje vrijedi te da arbitražni postupak treba nastaviti, a Europska komisija je istaknula da će Arbitražni sud za pitanje granica između dviju zemalja nastaviti djelovati i ako se Hrvatska povuče iz arbitraže, Hrvatski sabor je jednoglasno prihvatio izlazak iz tog sporazuma.

Vlada Hrvatske je zatim donijela odluku o pokretanju postupka za prestanak sporazuma o arbitraži zbog, kako tvrde, slovenske povrede tog sporazuma.

Europska komisija je, nakon izglasavanja hrvatskog povlačenja iz sporazuma, objavila da poštuje demokratsku odluku Sabora, ali izražava žaljenje zbog te jednostrane odluke te ističe da je spremna posredovati između dviju zemalja kako bi olakšala traženje rješenja.

Davorin Lapaš, profesor na Katedri za međunarodno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu, za Al Jazeeru govori o pravnim posljedicama skandala u kojem su se, prema objavljenim transkriptima, slovenski član Arbitražnog suda Jernej Sokolec i slovenska opunomoćena predstavnica za praćenje arbitraže Simona Drenik dogovarali o iznošenju argumenata i lobiranju kod drugih sudaca Stalnog arbitražnog suda u Haagu u postupku o granici.

• Je li Hrvatska imala drugog izbora u novonastaloj situaciji nego pokrenuti postupak izlaska iz arbitraže i zašto?

– Objavljeni transkripti nedopuštenog utjecaja slovenske strane na Sud jasno su dokazali da presuda ne bi bila objektivna i nepristrana.

Bivši je slovenski arbitar, kako se vidjelo iz inače nedopuštene komunikacije sa slovenskom zastupnicom, ne samo lobirao kod nekih drugih sudaca, već je u postupak unosio naknadne dokumente, zloupotrebljavajući svoja ovlaštenja.

Suočena s takvim kršenjima, niti jedna država, a uvjeren sam ni sama Slovenija, ne bi sudbinu svoga teritorija prepustila presudi koja bi bila rezultat tako teško kompromitiranog postupka.

• Koja su, zapravo, temeljna načela međunarodnog prava prekršena u ovom slučaju?

– Slovenska strana svojim je ponašanjem u postupku povrijedila kako pravila arbitražnog postupka, tako i sam Ugovor o arbitraži s Hrvatskom, i to ne samo povredom odredbe o povjerljivosti postupka, već daleko ozbiljnije povredom bitnih odredbi Ugovora vezanih, kako to navodi Bečka konvencija o pravu međunarodnih ugovora, uz njegov predmet i svrhu.

Predmet i svrha Ugovora proizlazi, između ostaloga, iz njegova Člana 7., koji obvezuje Sud na objektivno i nepristrano suđenje, a upravo je to ono što je spomenutim ponašanjem slovenske strane nepopravljivo narušeno.

• Ima li Hrvatska, i na temelju kojih pravnih načela, pravo jednostrano izaći iz postupka arbitraže i na koji način? Slovenija tvrdi da nema, odnosno da sporazum i dalje vrijedi.

– Arbitražni ugovor, suprotno nekim izjavama iz Europske komisije, ne sadrži odredbe o postupanju u takvom slučaju, budući da su takve povrede postupka u međunarodnoj sudskoj i arbitražnoj praksi gotovo bez presedana.

No, arbitražni sud i postupak temelje se na dvostranom Ugovoru o arbitraži, a ovaj je podvrgnut spomenutoj Bečkoj konvenciji, koja predviđa da se u slučaju bitne povrede dvostranog ugovora od jedne ugovorne stranke, druga stranka može pozvati na takvu povredu kao razlog prestanka ugovora.

Taj postupak uključuje sudjelovanje obje strane i detaljno je predviđen u odredbama Bečke konvencije, kojoj su i Hrvatska i Slovenija stranke.

• Europska komisija se uoči glasovanja u Saboru također očitovala da arbitraža, bez obzira na sve, ide dalje te da očekuje od Hrvatske da nastavi podržavati rad Arbitražnog suda. Na koji način EK može utjecati na taj proces? O kakvoj se poruci Hrvatskoj radi? Koje su hrvatske pravne opcije bez obzira na takve pritiske da nastavi politiku u skladu sa svojom odlukom?

– Europska komisija bila je svojevrsni posrednik u sklapanju arbitražnog ugovora, no ona nije njegova stranka, niti ima nadležnost naložiti državama, kao ni Sudu, nastavak postupka.

Hrvatska se koristi svojim pravima na temelju međunarodnog prava, koje je i na temelju Lisabonskog ugovora dio i prava Europske unije.

Diplomatskih pritisaka, pritom, svakako će biti i time je uloga hrvatske diplomacije još značajnija, no Hrvatska bi svakako trebala ustrajati u očuvanju svojih međunarodnim pravom zajamčenih prava.

• Kakav će i koliko dug biti proces izlaženja iz sporazuma te što nakon toga? Koje su opcije ostale Sloveniji i Hrvatskoj da riješe svoj spor?

– Pravni proces prestanka ugovora prema Konvenciji u prvoj fazi može trajati najviše godinu dana, a u slučaju da ne dovede do rezultata, može doći do postupka mirenja u krilu Ujedinjenih naroda.

Taj proces doista može potrajati, no čini mi se da bi u interesu obje države, ali i samog Suda, bila odluka o njegovu raspuštanju, čime bi se obje države mogle odlučiti za novi, kvalitetniji postupak pred nekim od međunarodnih sudova, naprimjer Međunarodnim sudom pravde, ili Međunarodnim sudom UN-a za pravo mora, ili nekim drugim arbitražnim sudom.

Iako u međunarodnom pravu ne postoji propisan neki rok koliko bi spor između država smio trajati, nema sumnje da postojanje i dugotrajnost spora nisu u interesu niti jednoj državi.

Osobno bih očekivao da se, umjesto pokušaja oživljavanja kompromitiranog postupka, posebice ako bi se on nastavio bez jedne od stranaka, što bi ga učinilo još nevjerodostojnijim, obje države što prije okrenu novom postupku rješavanja svoga spora, no tada u dobroj mjeri na obje strane.

Izvor: Al Jazeera