Tragična realnost Palestinaca u Jerusalemu
Piše: Aseel al-Jundy
JERUSALEM – Gotovo 100.000 stanovnika Jerusalema živi iza zida razgraničenja u naseljima Ras Khamis, izbjegličkom kampu Shu'fat, predgrađu Salam, Kafr Aqab i Semiramis. Suočeni su sa strašnom marginalizacijom. Izraelska općina izbjegava im pružiti najneophodnije usluge, uz izgovor da ih u tome sprečava sigurnosna situacija na ovom području.
Neke od osnovnih usluga postepeno su ukidane u ovim naseljima nakon što je uslijedila izolacija, kao posljedica izgradnje zida razgraničenja, uprkos činjenici da se ova naselja nalaze unutar granica “ujedinjenog Jerusalema”, kako ga naziva izraelska Vlada.
Predsjednik Komisije za naselja u sjevernom Jerusalemu Mounir al-Zoughair kaže kako u neke od najvećih problema s kojima se suočavaju regije Kafr Aqab i Semiramis spada gomilanje otpada, nedostatak usluga hitne pomoći i vatrogasne službe, pored toga da glavne i sporedne ulice u naseljima uopće ne zadovoljavaju osnovne standarde.
“Vojni punkt Qalandiya predstavlja jednu od najvećih prepreka s kojom se stanovnici Jerusalema susreću svakodnevno. Mi imamo 12.300 učenika koji svaki dan moraju preći punkt da bi stigli u Jerusalem, dok 3.800 učenika pohađa škole sa unutrašnje strane zida, a 7.500 učenika ide u škole koje su pod nadzorom izraelskog Ministarstva nauke i nalaze se s vanjske strane zida. U tim školama sve do danas nema igrališta za djecu”, rekao je Zoughairi.
Nemar i zapostavljanje
On je ukazao na to da prijeti velika opasnost ukoliko se nastavi s nemarnim odnosom prema osiguravanju usluga hitne pomoći na tom području.
Kazao je da “ukoliko se desi da nekom palestinskom stanovniku Jerusalema zatreba hitna pomoć koja bi ga prebacila do neke od bolnica u Jerusalemu, onda moramo koristiti hitnu pomoć grada Ramallaha. No, njihova vozila mogu prebaciti pacijente samo do barijere, nakon čega ih preuzima automobil druge hitne pomoći. Ovaj proces prebacivanja iziskuje dosta vremena, zbog čega su mnogi naši pacijenti izgubili živote.”
Advokat Moin al-Awdah uputio je prije nekoliko dana administrativni zahtjev Okružnom sudu u Jerusalemu u kojem je tražio od općine Jerusalem da izvrši svoje obaveze prema stanovnicima ovog grada koji žive iza zida razgraničenja u naseljima Semiramis i Kafr Aqab.
Za Al Jazeeru kaže da “ukoliko općina ne može poslati svoje timove na teren, zbog izgovora da su u strahu zbog sigurnosne situacije u ovim naseljima, onda je to ne sprečava da pruži neophodne usluge preko svojih kooperanata.”
Prema advokatu Awdah, stanovnici Jerusalema koji žive iza zida dužni su plaćati poreze svim službenim izraelskim organima, dok zauzvrat ne dobijaju nikakve usluge. “Stoga je obraćanje sudu bio nužan korak, jer građani plaćaju poreze na imovinu, zdravstveno i nacionalno osiguranje te poreze na prihode, a zauzvrat ne dobijaju nikakvu naknadu.”
Awdah je također upozorio na opasnost koja prijeti ukoliko se i dalje nastave ovakvi životni uslovi stanovnika Jerusalema iza zida razgraničenja te kaže: “Ovdje nema čistog okoliša, na ulicama nema trotoara, obilježenih pješačkih prijelaza, niti semafora. Stanovnici su u stalnom strahu da bi neko mogao vrlo lako izgubiti život dok prelazi ulicu.”
Jamal Amr, stručnjak za Jerusalem, kaže kako su naselja iza zida uvrštena u neplanski građena naselja te da stanovnici u njima žive u katastrofalnim i zabrinjavajućim uvjetima, koji ne dolikuju životu ljudi. Dodaje kako je bolno da je palestinska strana ostavila stvari na ovom području u haosu do ovakve mjere.
Amr smatra da okupatori imaju namjeru nastaviti i dalje s ovakvim haosom, i to kroz “izgradnju izuzetno visokih stambenih objekata, koji su na neki način zaštita i ne ostavljaju prostor za pružanje bilo kakvog otpora, s obzirom da zgrade u cjelosti zaklanjaju pogled na unutrašnjost grada.”
Bez dostojanstva
Nastavio je rekavši da “okupatori žele zadržati ova područja kao dio Jerusalema, ali ne žele pružiti stanovnicima bilo kakve usluge. Zbog visokih troškova života u Jerusalemu, stanovništvo se iselilo u predgrađa, zbog čega žive u milosti i nemilosti okupatora, koji ih iznenađuje oduzimanjem prava na boravak u Jerusalemu, ukida im identifikacione dokumente i proglašava ih stanovnicima Zapadne obale.”
Amr smatra da se okupatori mogu na sistematski način riješiti polovine stanovnika grada i staviti ih iza zida razgraničenja. “Pesimističan sam po pitanju budućnosti ovih stanovnika, koji su odbačeni i nisu priznati. Oni žive izvan koncepta urbanog planiranja, bez bilo kakvog dostojanstva i u nehumanim uslovima.”
Izrael priznaje da postoji 6.460 stambenih jedinica u Kafr Aqabi, 6.760 u izbjegličkom kampu Shuafat i 120 u Al-Zaeemu. No, bez obzira na ove brojke, Izrael svojim stanovnicima ne pruža nikakve usluge.
Godišnji budžet grada Jerusalema iznosi 886 miliona šekela, a od tog iznosa za Kafar Aqabu i izbjeglički kamp Shuafat izdvaja se svega 800.000 šekela.
Izvor: Al Jazeera