Kolone na granici: Da ti prokuhaju motor i mozak

Nakon što je otvoren u petak, turisti su počeli masovno koristiti prijelaz Gabela Polje (Ustupljeno Al Jazeeri)

Piše: Mladen Obrenović

Kilometarske kolone na graničnim prijelazima, naplatnim kućicama, na izlasku s autocesta, radovi na infrastrukturi usred turističke sezone – slike su koje se svake godine ponavljaju u medijskim izvještajima iz Hrvatske. Svako čekanje u redu zna postati neugodno, pogotovo ako se čeka sat ili dva, no sve postaje još dramatičnije kad se čeka na temperaturama koje na vrelom asfaltu dosežu i više od 40 stupnjeva.

No, kako je neugodno onima u automobilima i autobusima, koliko god klima-uređaji pokušali ublažiti čekanje, još je neugodnije onima koji žive u pograničnom području, svakodnevno prelaze granicu po nekoliko puta jer im je s druge strane radno mjesto, njiva, obitelj, prijatelji… Tako je onima na granici Slovenije i Hrvatske, koji su ovih dana svjedočili kolonama dugim 20-ak kilometara.

No, nije lako ni na granici BiH i Hrvatske, recimo onima koji žive na potezu od Čapljine do Metkovića.

Upravo je ovih dana jedna građanska inicijativa s obje strane granice BiH i Hrvatske ostvarila malu pobjedu koja će donijeti korist ne samo stanovnicima pograničnog područja, nego i svima onima koji se preko Doljana, na jugu Hercegovine, zapute na Jadransko more.

Duga kolona i na Gabela Polju

Čim su doznali za mogućnost korištenja međunarodnog graničnog prijelaza Gabela Polje, mnogi su se zaputili na tu stranu umjesto na Doljane, pa je već u nedjelju prijepodne i tamo nastao kolaps.

„Ljudi su prepoznali da postoji i drugi granični prijelaz prema Metkoviću i dalje prema Jadranskom moru, ali su sad pomalo i razočarani. Uputili su ih na Gabela Polje, jer je navodno manja gužva, a ispostavi se da tamo čekaju tri sata, dakle duže nego na Doljanima, rekli su mi dok sam boravio tamo. Kolona na izlazu iz BiH doslovno spaja Gabela Polje sa Gabelom, dakle sigurno neka 4,5 kilometra“, rekao je Al Jazeeri Zdravko Jakiša, urednik na Čapljinskom portalu.

Udruga „Susjed“ iz Metkovića uspjela je u svojem zahtjevu da se malograničnom prijelazu Gabela Polje promijeni kategorija u međunarodni. Oni koji su krenuli prema jugu to su odmah prepoznali, te krenuli na tu stranu, no slaba je to utjeha onima koji su, opet, na Doljanima čekali po dva sata.

„Ljeti uvijek očekujemo gužve, ali gledam na sve to kao na malu cijenu koju moramo platiti jer će nam prekategoriziranjem prijelaza Gabela Polje život biti olakšan idućih 11 mjeseci. Moramo se malo prilagoditi zakrčenim cestama, ali mislim da smo pomogli i sebi, ali i drugima, pogotovo turistima“, kaže Pero Prusac iz Udruge „Susjed“.

I sâm je nedugo nakon otvaranja koristio novootvoreni prijelaz, na kojem su čekanja znatno kraća nego na Doljanima, pa vjeruje da su u svojem naumu rasterećenja Metkovića, ali i susjednih mjesta na obje strane granice uspjeli.

„Možemo opet prelaziti pokazujući samo osobnu, a kad prolazimo više puta i službene osobe nas prepoznaju, kontrola je blaža, no ljudi rade svoj posao i ne možemo im zamjeriti ako nas i zaustave“, dodaje Prusac.

Uska prometna grla

I na drugoj strani granice pozdravljaju takvu inicijativu, jer su sela u čapljinskom kraju doslovno zagušena tokom ljetnih mjeseci. Primjećuju i sve više vozila sa stranim registracijama koja koriste prijelaz Gabela Polje, kao i da se tamo gužve pojačavaju.

„Sve to jeste usko grlo, pogotovo na Doljanima, jer po inerciji dobar dio Bosne, ali i gostiju iz stranih zemalja gravitira tom prijelazu. No, činjenica je da se dugo čeka i na drugim prijelazima. Vrhunac je sezone i tako mora biti“, priznaje Pavo Karlović, koordinator mjesnih zajednica Općine Čapljina.

No, ukazuje kako nisu samo prometni čepovi problem pograničnih sela. Nabraja niz pitanja koja su još neriješena i na koja konstantno upozoravaju kako se bliži dan ulaska Hrvatske u šengenski prostor. Smatra da su već sada na snazi „kruti propisi“ koji će samo „postati tvrđi“.

Naplatne kućice su loše rješenje

I Vrgorčanin Branko Radonić, i Zadranin Mladen Malik smatraju kako je uvođenje vinjeta, kao alternative postojećoj naplati cestarina u Hrvatskoj na naplatnim kućicama, rješenje koje će poboljšati situaciju.

„Vinjete su samo jedno od brojnih neispunjenih obećanja svih dosadašnjih vlada koje su imale već funkcionalne autoceste u mandatu. One bi svakako poboljšale protočnost prometovanja autocestama jer bi nestale naplatne kućice koje tad gube svrhu“, smatra Malik.

„Što se tiče priče o gubitku radnih mjesta, to ne pije vodu, budući bi se otvorila brojna nova radna mjesta u drugim sektorima, pogotovo vezanim uz turizam. Donekle razumijem dosadašnje vlade jer su u tim tvrtkama u pravilu zapošljavani kadrovi koji su dio moćnih stranačkih glasačkih mašinerija. I onda u pravilu ne čačkaš mečku, već zadržavaš status quo“, dodaje.

„Problemi su opća komunikacija, činjenica da ljudi rade na drugoj strani granice, djeca im se školuju tamo, tu su i imovinski i rodbinski odnosi, jer su obitelji koje su tu navikle živjeti sad blokirani kompliciranim propisima. Neke stvari će se morati liberalnije riješiti. Shvaćam Schengen, ali mislim da Slovenija nije postavljala tako rigorozne uvjete Hrvatskoj. Nije normalno ovako funkcionirati, jer cijele dane gubimo na prelaske granice“, žali se Karlović.

Rasterećenju pomogla autocesta

I drugdje je na granici Bosne i Hercegovine s Hrvatskom slična situacija, no rasterećenju je na nekim mjestima pomogla izgradnja autoceste koja je doslovno, preko granice, iz hrvatskih pograničnih mjesta došla do Ljubuškog. Veći dio prometa prebacio se s državnih cesta, pa se, primjerice, hrvatski pogranični grad Vrgorac riješio gužvi.

„Najveće gužve su na graničnom prijelazu Orah, na kojem trenutno traju građevinski radovi zbog prilagodbi šengenskom režimu. Tu veće gužve povremeno stvaraju autobusi, mahom talijanski, koji idu prema Međugorju“, ukazuje Branko Radonić, urednik Vrgoračkih novina.

Smatra i kako „cestovne gužve nisu izmišljene u Hrvatskoj, niti su nešto neviđeno u bilo kojoj državi Europe“, ali i procjenjuje kako su „one danas puno manje nego nekada kada nije bilo ovoliko izgrađenih autocesta“.

Ni Mladen Malik, direktor portala eZadar, ne smatra gužve na graničnim prijelazima i na cestama ekskluzivitetom Hrvatske. Priča kako je živio 20 godina u Italiji, proputovao cijelu Europu, pa se prisjeća kilometarskih kolona koje su u ovo doba godine „nešto najnormalnije“ i u Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Grčkoj, Španjolskoj, Portugalu.

„Dovoljno je da se dogodi i najmanji incident, i na prometnici se stvaraju kilometarske kolone. Između EU članica, koje su već u Schengenu, nema granica, pa te iste kolone egzistiraju. To je jednostavno tako“, napominje Malik.

Vinjete kao rješenje

Da su vinjete rješenje koje će poboljšati situaciju na hrvatskim autocestama smatraju i prometni stručnjaci. Na tom tragu razmišlja i Ivan Dadić, nekadašnji dekan Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu, koji već godinama zagovara uvođenje vinjeta. Ukoliko bi ih Hrvatska uvela, isto bi mogla uraditi i BiH, pa i Srbija što bi, po njegovom mišljenju, jednog dana otvorilo mogućnost da te države „međusobno priznaju vinjete i pojednostave putovanje“.

Gužve i posljedica mentaliteta

Sve probleme koji se pojavljuju na cestama u regiji Osman Lindov, profesor na Fakultetu za saobraćaj i komunikacije u Sarajevu, objašnjava vrlo jednostavno:

„Gužve na graničnim prijelazima nastaju kao posljedica našeg slabog planiranja prijelaza i njihovih kapaciteta, neinformisanosti, ali i našeg mentaliteta i tvrdoglavosti. I to baš tim redom“.

„Umjesto da budemo među prvima u primjeni suvremenih tehnologija, uvijek kasnimo i tako smo prisiljeni skupu tehnologiju i znanje. Nije jednostavno da 1.000 ljudi dobije otkaz, ali ih treba zbrinuti. Nijedna hrvatska vlada do sada nije imala hrabrosti, sposobnosti, znanja ili to nije imala u prioritetima, pa se nadam da će se ta tema zaoštriti pred izbore, jer to nije problem samo prometne struke, nego i hrvatskih građana, i naših gostiju“, smatra Dadić.

Po njemu, vinjete bi povećale promet na autocestama, rasteretile bi paralelne ceste, povećao bi broj čvorova, a uz autoceste bi se javljala logistička industrija, robne kuće, trgovine, proizvodni kapaciteti, što se već događa u Mađarskoj, Austriji, Sloveniji… Samo u logističkoj industriji zaposlilo bi se najmanje 20.000 ljudi, smatra, jer danas uz autoceste „nema ničega“.

Prometni stručnjak Željko Marušić, osim gužvi na naplatnim kućicama koje bi i on riješio uvođenjem vinjeta, kao problem vidi i slabu propusnost na slovensko-hrvatskoj granici, ali i nedovoljno informacija koje su putnicima daju.

„Gužve su jednostavno neizbježne tokom turističke sezone, ali ih se barem može ublažiti, pa turistima ponuditi informacije o alternativnim pravcima ili mogućnosti plaćanja cestarine karticom što ubrzava prolazak naplatnih kućica. Schengen će sigurno riješiti problem na granici sa Slovenijom, kojoj sada možda nije u interesu da poboljša protočnost. No, moramo biti svjesni da je broj turista i ljudi koji putuju prevelik – ne samo kod nas, nego i u cijeloj Europi“, zaključno poručuje Marušić.

Ako je već tako, a gužve uobičajena slika, onima koji se spremaju na put ne preostaje ništa drugo nego naoružati se informacijama, a posebno strpljenjem. Uostalom, idu na odmor i znaju da ih na kraju puta čeka uživanje na jadranskim obalama. I to ima cijenu.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO