U klupama sve više starijih studenata

Piše: Branimir Bradarić

Na prvi pogled bi slučajni prolaznik koji bi stupio u neku od učionica fakulteta pomislio kako je riječ o svojevrsnom sastanku na kojemu mladi studenti zajedno s roditeljima i profesorom razgovaraju o određenim problemima.

Razlog tome je što u studentskim klupama sjedi otprilike podjednak broj mladih studenata i osoba u zrelim godina. Međutim, nije riječ o nikakvom roditeljskom sastanku, nego o fakultetskim učionicama, gdje zajedno studiraju studenti koji su na fakultet došli odmah iz srednjoškolskih klupa, kao i osobe u već zrelim godinama. 

Proteklih godina postala je to uobičajena slika s brojnih fakulteta u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, koja pokazuje kako za znanje i fakultetsku diplomu nikada nije kasno.

U pravilu uspješni studenti

“Kod nas je to ljudima možda još malo čudno, ali i kod nas se već na tu pojavu studiranja osoba u zreloj životnoj dobi gleda sasvim normalno. Zadnjih godina studiranje u zrelim godinama postala je raširena pojava, a i kod nas ima takvih slučajeva. Ta skupina se odnosi na studente od 24 godine života, pa sve dok hodaju i imaju volje i želje za učenjem”, kazao je Mirko Smoljić, dekan vukovarskog Veleučilišta “Lavoslav Ružičk”.

Na vukovarskom veleučilištu, koje studentima nudi mogućnost studiranja tri studija, godišnje se, prema odobrenim kvotama, može upisati 20-ak starijih studenata po studiju. Interes postoji već godinama, tako da se i u narednoj akademskoj godini može očekivati još studenata koji će u isto vrijeme studirati i raditi.

Smoljić kaže kako su različiti razlozi zašto zrele osobe odlučuju ponovno sjesti u školske klupe, ali da su najčešći razlozi tome mogućnost zaposlenja i napredovanja u struci, ili jednostavno nekakva neostvarena životna želja. Podsjeća i na slučaj iz Vukovara, kada je u šestom desetljeću života zajedno fakultet upisalo dvoje supružnika.

“Kada sam ih pitao koji im je motiv bio da upišu fakultet, rekli su da svojim primjerom žele motivirati svoju djecu da počnu studirati. U svakom slučaju, ‘stariji’ studenti su prilično uspješni u studiranju. Upisuju fakultete s voljom i veoma ozbiljno se prihvaćaju svih studentskih obveza. Isto tako, ne dozvoljavaju si da na ispit dođu nepripremljeni. Uz to, posjeduju i veliko praktično i životno iskustvo, što im, također, dosta znači”, ističe Smoljić. 

Razni razlozi

Dodaje kako studenata starijih od 24 godine ima po cijeloj Hrvatskoj, ali i da se osobe iz te zemlje vrlo često odlučuju na studiranje u Bosni i Hercegovini ili Srbiji.

O tome ovisi i ponuda studija, cijena studiranja, ali i blizina, jer nije isto upisati neki fakultet koji se nalazi na 50-ak kilometara, ili onaj koji se nalazi na 200-300 kilometara. Uz to, u korist im idu i otvorene granice i činjenica da se diplome mogu nostrificirati, odnosno da su priznate.

Jedan od velikih i značajnih razloga sve češćim slučajevima donošenja odluke za stjecanje akademskog obrazovanja je i činjenica da mnogo toga diktira tržište rada. Naime, u vrijeme kada više nema sigurnih poslova i kada su ljudi prinuđeni obrazovati se cijeli život, upisivanje fakulteta u zrelim godinama postaje redovita pojava.

Jedan od onih koji se odlučio za školovanje u već zrelim godinama je Željko Draženović (49) iz Vinkovaca. Nakon srednje škole, završio je Višu turističku školu u Sarajevu, da bi u 44 godini života odlučio upisati diplomski studij novinarstva Sveučilišta u Mostaru.

“To mi je bila jedna od životnih želja. Oduvijek sam želio steći fakultetsku diplomu i to sam i uspio kada je oformljena nastava Mostarskog sveučilišta u Orašju. Imao sam 44 godine kada sam upisao, ali ipak nisam bio najstariji u toj našoj grupi. Bilo je tu i nekoliko osoba koje su imale svega po par godina do mirovine, ali su, radi zakonskih odredbi i zahtjeva, morali upisati diplomski studi,j ili bi u suprotnom izgubili posao”, prisjeća se Draženović.

Nakon dvije godine studiranja i stjecanja diplome, Draženović kaže kako nikada nije požalio što je upisao fakultet u zrelim godinama života. Uz nova znanja i diplomu, stekao je i nova poznanstva.

“S jedne strane, studiranje u zrelim godinama je lakše, jer ipak čovjek ima određenog znanja i iskustva. Samim tim je i lakše naučiti neke stvari. Međutim, s druge strane, studiranje u tim godinama iziskuje i niz poteškoća, jer mi nismo bili samo studenti kojima su jedina briga bili ispiti. U isto vrijeme mi smo morali biti i supružnici i očevi, odraditi sve što treba kod kuće, ali u isto vrijeme i izvršavati svoje radne obveze. Ipak, isplatilo se”, kaže Draženović.

Prilagoditi vrijeme i organizirati se

Samim tim postalo je uobičajeno da umjesto večernjih šetnji ili uobičajenih izlazaka vrijeme provodi pišući seminare ili učeći. To se najčešće odvijalo u kasnim večernjim satima, jer ranije nije bilo vremena, niti mogućnosti.

Slična iskustva ima i Senka Nedeljković (42), koja je studij žurnalistike i komunikologije upisala na Evropskom univerzitetu u Brčkom. Kaže kako je fakultet upisala slučajno, ali i radi testiranje sebe i svoga mozga – može li u 40-im godinama života uspješno učiti i nešto završiti.

“Dvadeset godina sam u novinarstvu, ali kako ovdje u blizini nema fakulteta novinarstva, nisam ga do sada upisala. Sviđa mi se i princip rada, jer se puno nastave provodi u međusobnom razgovoru profesora i studenata”, kaže Nedeljković.

Dodaje kako je studiranje shvatila izuzetno ozbiljno te da je sve prilagodila tome. S nekim od starih i uobičajenih aktivnosti je prestala, a uvela je nove poput učenja, pisanja seminarskih radova, odlazaka na predavanje…

“Drugačije ne ide, jer, ipak, uz studentske obveze, imam i brojne obveze kući. Prije podne provodim na poslu, a onda kada dođem kući, krećem s poslovima u kući. Isto tako, pomažem i sinu u njegovom pisanju zadaća i učenju za školu. Navečer učim. Najčešće je to od 22.00 sata navečer, pa do 1:00 ili 2:00 sata ujutro. Ujutro opet na posao, i tako redom”, pojašnjava Nedeljković.

Iako nije obvezna, koristi svaku slobodnu priliku za put do Brčkog, kako bi nazočila predavanju profesora. I godišnji odmor je prilagođen potrebama fakulteta, tako da desetak dana provede na moru s obitelji, dok preostali dio koristi kasnije kako bi mogla ići na predavanja, kolokvije, ispite…

“Može se, iako je dosta naporno i čovjeku ostane puno manje vremena za sebe. Ipak, mogu reći kako se niti u jednom trenutku nisam pokajala. Zadovoljstvo će biti još veće kada dobijem diplomu, koja će biti kruna svega toga”, zaključila je Nedeljković. 

Izvor: Al Jazeera