Priče hodočasnika: Puno lijepog nosimo iz Sarajeva

Piše: Mladen Obrenović

Baš kao u poruci pape Franje, sarajevski stadion Koševo svjedočio je „kulturi susreta“, kao što je u nedavnom, ružnom dijelu prošlosti svjedočio „kulturi sukoba“. Vjernici, njih 70.000, pratili su svaki njegov korak, svaku njegovu riječ, a kad je ponovio ono što je prije 18 godina rekao papa Ivan Pavao II: „Nikad više rata“ svi su to s oduševljenjem prihvatili.

I upravo je, počevši od same teme liturgije, koja je glasila „Pravda i mir“, sve do simboličnog pružanja ruku mira, tzv. mirenja pri kraju euharistijskog slavlja, sve proticalo u ozračju mira i slanju poruka mira.

Već tri sata prije dugo očekivanog trenutka dolaska pape u „papamobilu“ i početka mise, na travnjaku koševskog stadiona nije bilo mjesta. I tribine su se popunile vrlo brzo, a kad je na velikim ekranima prikazan papin dolazak u sarajevsku zračnu luku aplauzi, klicanje i poruke „Papa, mi te volimo“ prolomile su se Koševom.

Svjedočiti papinom dolasku u Sarajevo su došli vjernici doslovno iz cijelog svijeta. Zastave su potvrđivale da su došli iz Slovenije, Makedonije, Češke, Poljske, Ukrajine, Egipta, čak iz daleke Kine i Filipina. Najviše je vjernika, posve razumljivo, iz Bosne i Hercegovine, a njima uz rame bili su susjedi iz Hrvatske.

Kineske i filipinske zastave

Dok je vjernik iz Kine pričao, doduše uz pomoć volontera jer ne govori nijedan drugi osim kineskog jezika, kako bi i na drugi kraj svijeta išao zbog pape Franje, iako je u našem poimanju svijeta Kina doista s druge strane Zemlje, Filipinac Diano priča kako već mjesecima sanja ovaj dan.

„Čim sam čuo da dolazi ovdje, iako nikad nisam bio ni u Sarajevu, niti u bilo kojoj drugoj državi, riješio sam doći. Ništa me nije moglo spriječiti“, kaže Diano.

Molio je i na velikoj misi na Filipinima, kad je papu Franju dočekalo najmanje šest milijuna vjernika, ali priznaje kako mu je „bolji doživljaj“ u Sarajevu. „Osjećam kako smo svi bliži jedni drugima, ali i papi“, kaže.

Iz ratom poharane Ukrajine stigao je Volodimir. Priča kako je iz jednog gradića nedaleko od Lavova. Tamo rata nije bilo, ali mu je teško pričati o svemu što se posljednjih godinu događa na istoku Ukrajine.

„Ukrajinci najbolje znaju što znači mir, željeti mir, sanjati mir. Baš kao što na mojoj majici piše ‘Ukrajina iznad svega’, mislim da nam je i mir potreban iznad svega“, kaže Volodimir.  

Trčali 277 kilometara do Sarajeva

Antun Ivanković iz Tovarnika, na istoku Hrvatske, došao je u Sarajevo na poseban način – trčeći. Ukupno je 12 ultramaratonaca, trčeći štafetno, prešlo 277 kilometara od Tovarnika do Sarajeva u želji da dočeka papu.

„To je samo dokaz snažne vjere. Čim smo čuli da papa dolazi, odlučili smo se za takav pothvat. Želja i motiv za jednu pravu stvar dala nam je snagu da dođemo, unatoč svim teškoćama, ‘u susret hodočasniku mira – svetom ocu Franji’, kako smo i nazvali naš ultramaraton“, objašnjava Ivanković.

Susreli su se s vrhbosanskim nadbiskupom, kardinalom Vinkom Puljićem kojeg su zamolili da papi preda poseban dar – knjigu o vlč. Ivanu Buriku, jedinom katoličkom svećeniku ubijenom tokom rata u Hrvatskoj.

Među vjernicima bilo je puno onih koji su došli s malom djecom, a jedno od njih, što je već postala uobičajena praksa, papa je primio na ruke i poljubio čim je ušao na stadion. Bilo je puno onih koji su pružali svoje dijete, smatrajući to posebnim blagoslovom.

Sarajlija Ivan doveo je svog Tonija, koji tek što je napunio godinu dana. Dok su tražili utočište u hladovini, priča o važnosti susreta s papom i činjenici da je baš odabrao Sarajevo za svoj posjet. Svom će Toniju, kaže, jednog dana pričati kako je prisustvovao djeliću povijesti.

Samo pozitivne emocije

Iako možda i nesvjesni tog djelića povijesti, vjernici su papi pjevali, poručivali mu da ga vole i željeli dobrodošlicu i na njegovom, španjolskom jeziku. Iako je bilo prilično vruće, izdržali su dva sata mise bez većih pritužbi. Na kraju, samo pozitivne emocije.

Za poseban ugođaj i pozitivno ozračje pomogla im je i pjesma 1.650 složnih glasova iz najvećeg zbora kojeg je Bosna i Hercegovina čula. Iako se ponekad činilo da taj zbor ima svih 70.000 glasova.

„Puno toga lijepoga nosimo iz Sarajeva. Cijela misa je bila posebna. Pod dojmom sam i skoro da nemam riječi. U nekim trenucima skoro da sam i zaplakao od nekog ganuća“, priča jedan Puljanin, dok njegov sugrađanin dodaje:

„Još nigdje nije imao ovako veliki doček, ovakve ovacije. Bilo je zaista prva liga“.

I Dubrovčanima se svidjelo prikazano „veliko zajedništvo kršćana koje su doživjeli, prije svega katolika, ali onda i ostalih“.

„Doista je bilo posebno i dosta emotivno. Jako puno pozitivnih emocija je bilo, iako je sunce baš pržilo. No, izdržali smo i nije nam moglo ništa“, priznaje Dubrovčanka Lucija.

Veliki ‘gušt’

„Ono što sam čuo dosta je duboko u meni. Prvi put sam vidio jednog papu i jako sam sretan, baš oduševljen. Mislim da je ovo narodni papa, Bogom dan i svaka njegova riječ treba se upiti čovjeku duboko u srce. Odlazim s velikim guštom. Doduše, šteta što odlazim već danas“, požalio se Dubrovčanin Vlaho.

Nedaleko njih, s visoko razvijenom irskom zastavom, stajao je Christopher. Došao je iz irskog grada Derryja i na proputovanju je u Međugorje.

„Bila je ovo jedno veliko slavlje vjere, nešto spektakularno. Nisam ovo smio propustiti, iako mi je ključna destinacija Međugorje. Prvi put sam vidio jednog papu i stvarno je to nešto posebno“, priznaje Christopher.

Ne poznajući jezik većine vjernika, zanimalo ga je što skandiraju dok je i na izlasku sa stadiona odzvanjalo: „Papa, mi te volimo“. Samo je rekao: „Great, Bosnia. Amazing“.

Izvor: Al Jazeera