Biskup Komarica: Veći prijatelj nam nije mogao doći

Razgovarao: Mladen Obrenović

Mons. dr. Franjo Komarica, biskup banjolučki u svojih je skoro tri desetljeća na zahtjevnoj i odgovornoj dužnosti sretao trojicu papa, a jednom od njih – Ivanu Pavlu II, koji je u međuvremenu proglašen svecem, bio je i domaćin. I u Sarajevu će biti jedan od domaćina papi Franji, što je bio povod za intervju Al Jazeeri.

• Kao što je prije 12 godina, za vrijeme posjeta pape Ivana Pavla II, Banja Luka bila središte svijeta, tako će i ove godine, 6. lipnja to biti Sarajevo. Katoličkim vjernicima, ali ne samo njima, u goste dolazi poglavar Rimokatoličke crkve – papa Franjo. Već i sâm dolazak je značajna poruka, no što po Vama za Sarajevo i BiH, vjernike katoličke i drugih konfesija znači ovaj posjet?

– Svaku osobu treba cijeniti, ali je veliki događaj kad nam dolazi osoba koja nosi jednu veliku odgovornost, koja je, kao i njegovi prethodnici, veliki moralni autoritet. To je čovjek koji i svojom ulogom, radom i porukama, svojim zauzimanjem za konkretnog čovjeka, osobito za marginaliziranog, obespravljenog, zakinutog, siromašnog, potlačenog čovjeka – zaslužuje veliki respekt. I ovaj papa, kao i druge pape, ne ide bilo kuda i ne ide tamo slučajno, nego je to itekako odvagnuto, odmjereno i sa velikim razlogom dolazi u sredinu kao što je to konkretno Bosna i Hercegovina. Katolici ovdje nisu od jučer, ali nisu ni sami u ovoj zemlji, nego su ovdje s drugim narodima i pripadnicima drugih vjerskih zajednica. Stoga njegov dolazak u takvu specifičnu zemlju nosi sa sobom određene poruke kako za katolike, tako i za naše susjede, sve žitelje ove zemlje, ali i šire u cijeloj jugoistočnoj Europi.

• Papa Franjo dolazi u Sarajevo i kao poglavar svih katolika svijeta, ali i kao šef vatikanske države. U tom smislu imat će i susrete sa članovima Predsjedništva BiH, a u Sarajevo će doći i lideri zemalja iz regije. Očekujete li da će, sukladno sloganu posjete, ti susreti proći uz poruku “Mir vama”?

– Susretom sa političarima, ne samo iz ove zemlje, nego i iz cijele regije, uključena je i potreba mira za cijelu regiju, ne samo za BiH. Imajući na umu da je i BiH, ali i jugoistok Europe, kroz desetljeća, da ne kažem i stoljeća bio zapostavljan u mnogo čemu od tzv. naprednijih sredina i da se ta regija gledala kao zaostali dio europskog kontinenta, iako nimalo manje važan, dapače vrlo važan i u nekim stvarima važniji nego neki drugi dijelovi Europe, dolazak jednog priznatog mirotvorca i čovjekoljupca, istinoljupca, ljubitelja i promotora ljudskog dostojanstva, osnovnih ljudskih prava i sloboda, sigurno će u svojim susretima nositi tu poruku “Mir vama”.

Riječ je o istinskom miru, utemeljenom na pravoj istini, istini o pravu svakog čovjeka, svakog naroda, svake vjerske zajednice na svoje ime i prezime, na svoj identitet, na temeljna ljudska prava koja su neupitna. To su prava na vlastiti dom, na vlastitu domovinu, prepoznatljivu boju svog identiteta, na jednakopravnost, na svoj jezik, vjeru, na pravo na rad i zaradu, na odgoj djece i mladih … Ti će susreti biti poruka i jasan apel na sve odgovorne ljude koji moraju brinuti za dobro svoga, ali i susjednih naroda, koji moraju imati jednu sigurnu, čovjeka dostojnu budućnost.

• Uz vjernike katoličke vjeroispovijesti, papa će se sigurno obratiti i stanovnicima BiH drugih vjera. Mogu li njegove poruke biti ohrabrenje svima u BiH i poticaj zemlji opterećenoj brojnim problemima da konačno krene naprijed?

– Svaka čast svakom plemenitom gostu, ali veći prijatelj od pape narod BiH i cijele regije ne može pohoditi. Svi drugi koji dolaze i koji budu dolazili gledaju i gledat će svoje, više-manje uske i ekskluzivne interese. Svi oni imaju svoje percepcije o nama i našim kvalitetama; o svojim materijalnim interesima kod nas da i ne govorim. Papa jeste poglavar jedne male, europske države, ali on u prvom redu dolazi kao poglavar jedne vjerske zajednice sa jakim moralnim, međunarodno priznatim autoritetom. Takav autoritet, takva moralna vertikala, sa etičkim porukama univerzalnog karaktera potreban je ne samo BiH i jugoistoku Europe, nego i svim sredinama. Svugdje kamo je putovao, iako su to bile dijametralno različite kulture, prihvaćali su ga onakvog kakav on želi biti – brat bratu čovjeku.

• Program posjeta već je definiran, no često se zna dogoditi da papa ‘iskoči’ iz protokola. Kad bi Vam se u tom trenutku pružila prilika da tete-a-tete pola sata porazgovarate sa papom na što bi ste mu konkretno ukazali kad je u pitanju položaj katoličkih vjernika u Banjolučkoj biskupiji, ali i cijeloj BiH?

– Sigurno bih mu rekao barem dio izuzetno dramatične istine o katolicima na području BiH, ali i mnogih drugih. Svjedoci smo da u pola naše zemlje prisilno nema katolika, – jedva pet posto od prijeratnog broja, iako su oni ovdje autohtoni i imaju ne samo pravo, nego i dužnost za izgradnju ove zemlje. No, katolici su, hirom ovozemaljskih siledžija, koji su se pravili i još uvijek prave bogovima, naprosto istrijebljeni. Kao ni u jednoj drugoj zemlji Europe, katolici su u BiH u posljednjih 20 godina fizički iskorijenjeni u polovici zemlje, a sada se na perfidniji način isto radi s njima i u drugoj polovici zemlje. Bez domaćih katolika ova zemlja, mislim, da neće biti sretnija.

Definitivno ćemo imati onoliko budućnosti i života dostojna čovjeka, istinskog mira, sloge i prosperiteta za koliko se svi budemo zalagali. Zato se moramo prepoznati kao ljudi, voljeti se međusobno, ustrajavati u dobru, naglašavati ono što je nama svima zajedničko, prihvaćati sa razumijevanjem i uvažavanjem svoje različitosti. Nije nas Bog, kao naš Stvoritelj, “ištancao” kao kopije, nego kao originale, ali nas je zajedno spojio da obogatimo jedni druge. U tom smislu bih rekao papi: Sveti Oče, blagoslovite sve ljude koji ovdje žele zajedno živjeti, koji se međusobno uvažavaju i pomažu. Ali, dajte ozbiljno apelirajte na savjest i na poteze onih, koji “vedre i oblače”, da se ne smiju prema svojim sugrađanima i stanovnicima naše zemlje tako ponašati kako se ponašaju sve ovo poratno i ratno vrijeme! I dalje ćemo Vam ih javno prokazivati da ne rade kako treba, da ne rade za dobro ni čovjeka, ni naroda ni naše zemlje, ni čovječanstva.

• Puna ste tri desetljeća na čelu Banjolučke biskupije i sa svojim vjernicima prošli ste mnogo teških trenutaka. Je li se što promijenilo u položaju katolika, posebno na područjima povratka, i koji su to problemi koji ih i danas opterećuju? Često ste među ljudima – na što Vam se žale?

– Poznam dobro Europu i usuđujem se ustvrditi da malo koji od europskih biskupa ima ovakvu situaciju kao ja, jer svakodnevno srećem ljude kojima se osporava pravo na normalno ljudsko življenje, pravo na njihovu očevinu i djedovinu, na rodni kraj, na vlastitu kuću … Nisu to oni ni prokockali, ni propili, ni porušili sami sebi, ni spalili, nego im je sve to službena država uništila i oduzela. I ta država stoji i dalje iza toga uništavanja egzistencije svojih građana, i ništa ne poduzima da se ponovo vrate mnogi prognani i obespravljeni ljudi i da nastave živjeti normalnim životom. Ima li igdje u Europi takve države koja, kao što je ova naša, obučena od strane  međunarodne zajednice u “luđačku košulju”, uopće se ne brine za svoje stanovnike, nego da ih prezire? Kad kažem država mislim na službene predstavnike države – od općinskih načelnika, gradonačelnika, lokalnih uprava do kantonalnih, županijskih, entitetskih i državnih institucija.

• Često se zna reći da se BiH nalazi na mjestu susreta civilizacija, Istoka i Zapada, ali i da je oduvijek dio Europe. Može li se, na tragu ujedinjenja Europe u svojoj raznolikosti, i BiH biti primjer jedinstva različitih, jedinstva ravnopravnih i poslati poruku Europi i svijetu da je 20 godina nakon strašnog rata može i treba bolje?

– Naravno da može. Nebrojeno sam puta govorio svojim stranim sugovornicima: “Nismo toliko glupi koliko nas vi i vama slični stranci doživljavate! Nismo toliki nesposobni da nas tako s visoka gledate i nije istina da ništa ne znamo i da ništa ne možemo”. Kao u malo kojem dijelu Europe ovdje u BiH, na tako malom području, ima toliko mnogo različitosti, ali zdravih i usrećujućih različitosti. Zato često velim da je Bosna i Hercegovina svojevrstan lakmus papir uspjeha ili neuspjeha Europe.

Puno puta sam bodrio u ovih 20 godina nakon rata međunarodne predstavnike koji su mi dolazili: “Ako doista želite sretniju budućnost BiH onda favorizirajte zdravu različitost među nama”. Naši domaći ljudi nisu toliko glupi i nepodobni za zajednički život u razumljivoj različitosti. Kad god ih se pustilo da međusobno razgovaraju i nađu modus vivendi oni su ga našli. Zato bi ti domaći ljudi bili u stanju povući ovu zemlju naprijed, jer nemaju ni izdaleka jedni prema drugima toliko predrasuda kao političari kojima uopće nije stalo ni do čega drugoga, osim do svog sebičnog, uskogrudnog interesa. Imat ćemo od budućnosti onoliko za koliko se budemo kadri zajedno izboriti. I zato uvijek iznova pozivam dobre, plemenite, humane ljude da se međusobno približe, naprave zajedničku mrežu dobra, pozitivnosti, istinskog čovjekoljublja, kako bi na toj mreži mogli uspješno i sigurno graditi, malo pomalo, stambene katove naše zajedničke kuće.

Izvor: Al Jazeera