Bh. ambasadori u diplomatiju idu s oklagijom

Piše: Snježana Mulić-Softić

“Nikad se nisam se više pita nakuhala kao kad sam bila u diplomatiji“, rečenica je koju sam čula od jedne bivše bh. ambasadorice, a koje sam se poslije, kada je moj suprug dobio poziciju ambasadora u jednoj azijskoj državi i mi tamo otišli s djecom, sjetila bar 300 puta.

“Iako sam bila ‘upozorena’, ipak sam na taj put krenula bez oklagije, sasvim samouvjereno, što se uskoro pokazalo kao velika greška”, ovako priču o danima provedenim u diplomatiji počinje supruga jednog bivšeg bh. ambasadora.

Iako priznaje da nije ni očekivala da će živjeti u pretjeranom luksuzu te da impresije uglavnom zavise od toga “šta je neko prije odlaska u misiju imao i u čemu je živio”, kaže da je ipak bila razočarana onim što je zatekla, a naročito trošnom kućom, za koju je rečeno da je rezidencija Bosne i Hercegovine, kao i malim iznosom novca koju je njen suprug dobio za stan i ostale troškove.

“U gradu u kojem smo bili prosječan stan za četveročlanu porodicu košta između 5.000 i 6.000 dolara, a mi smo imali na raspolaganju samo 3.300 dolara. No, nije nam bio problem naći manji stan, nešto udaljeniji od ambasade, nego je problem bila rezidencija, odnosno ono što je ona trebala predstavljati. Bila je to velika  kuća koja godinama nije održavana, niti je iko u nju eksera zakucao, tako da se  sve rušilo, i mi smo se iz nje bukvalno evakuirali. Dakle, rezidencije su kao neka lična karta zemlje koju ambasador predstavlja, u njoj se prave prijemi povodom državnih praznika i druga diplomatska okupljanja, a mi smo u strartu bili za to uskraćeni, kao i za osoblje koje se trebalo brinuti o ambasadi i rezidenciji, a koje nismo mogli imati, jer ih nismo imali čime platiti.”

Burek i baklava iz kućne radinosti

Ova bivša “gospođa ambasadorica” priča kako je misija Bosne i Hercegovine koju je predstavljao njen suprug mogla samo jednom godišnje napraviti prijem, a za šta je ona uložila puno vlastitog truda.

“Istina, bilo je novca za catering, ali je red da, kada pozovete ambasadore drugih zemalja, onda predstavite kuhinju zemlje iz koje dolazite. Naravno da i tamo postoje kuhari koji su spremni spremiti jela po našim receptima, ali je to za nas bio prevelik trošak, pa smo sve radili u vlastitoj izvedbi, i to tako što bih ja, nekoliko dana prije prijema, generalno očistila stan, oribala sve podove i oprala prozore, a onda bih dva dana kuhala – od pita, preko naših kuhanih jela, pa do baklave. Kad bi stiglo vrijeme večere, svi bismo se svečano obukli i pozvali jedinog radnika koji je bio zaposlen u ambasadi kao ispomoć, i to samo pola radnog vremena, i on je pomagao u služenju gostiju. Bilo je to nešto poput pozorišne predstave.”

BiH bez ijedne ambasade u J. Americi

Bosna i Hercegovina ima 56 diplomatsko-konzularnih predstavništava u svijetu.
Često jedna ambasada pokriva dvije ili više zemalja, a kako bi se smanjili troškovi.
Međutim, u Južnoj Americi Bosna i Hercegovina nema nijedan DKP, kao ni u tzv. crnoj Africi, a za Albaniju, koja joj je u susjedstvu, ima nerezidentnog ambasadora, koji svoj posao obavlja iz Sarajeva.
Planirani rashodi DKP-a Bosne i Hercegovine za 2014.godinu iznosili su 36 miliona KM (18 miliona eura), a ostvareni rashodi 34,7 miliona KM (17,5 miliona eura).

Na očajnu situaciju u diplomatsko-konzularnim predstavništvima Bosne i Hercegovine nedavno je javno ukazala i Mirsada Čolaković, ambasadorica Misije Bosne i Hercegovine pri Organizaciji Ujedinjenih naroda u New Yorku, kazavši kako je, uglavnom zbog rasta američkog dolara, došlo do drastičnog smanjenja plata uposlenika u Misiji, a budući da se sva njihova primanja isplaćuju u konvertibilnim markama, odnosno da su vezana za euro.

“Službenici i nižerangirani diplomati doslovno preživljavaju, a u slučaju daljeg rasta dolara, oni će dobiti iznose dovoljne samo za stanarinu… Nisam sigurna hoće li dobiti i za punu stanarinu… Neće biti u stanju plaćati ništa drugo, ni struju, ni režije, ni hranu… Oni ne žive u luksuznim stanovima, nego u garsonjerama od 17 do 19 kvadratnih metara”, izjavila je za bh. medije Čolaković.

U telefonskom razgovoru za Al Jazeeru, ambasadorica Čolaković nije željela dodatno komentirati stanje u misiji, objasnivši kako je “umorna od svega”, ali je dodala da slične probleme imaju i bh. diplomate u misijama u Švicarskoj, a zbog rasta tamošnje nacionalne valute, franka.

Ublažavanje problema

U Ministarstvu vanjskih poslova Bosne i Hercegovine ne kriju da je stanje u DKP-ima loše. Adi Hadžikapetanović, sekretar MVP-a, kaže da je problem nastao onda kada je došlo do poremećaja drugih valuta u odnosu na euro, prvenstveno švicarskog franka, američkog i australskog dolara te britanske funte.

“Naše bazne osnovice, a prema odluci Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, donose se u domaćoj valuti – konvertibilnoj marki, koja je vezana za euro. I to je glavni generator problema”, rekao je Hadžikapetanović za Al Jazeeru te ističe kako je MVP sam pokušao bar donekle ublažiti nastali problem.

“Naši ekonomisti su izračunali prosječne promjene kursa valuta u zemljama u kojima je došlo do poremećaja i onda smo, na osnovu tog procenta, za misije koje su pogođene tim problemom povećavali baznu osnovicu.”

Tako je, kaže, izračunato da je u Švicarskoj došlo do promjene kursa valute za 15 posto, pa je bazna osnova za bh. ambasadu u toj zemlji povećana sa 1.508 KM na 1.734 KM (sa 750 na 880 eura); u SAD-u je kurs uvećan za devet posto, a bazna osnova za misije u New Yorku i Washingtonu sa 1.298 KM povećana na 1.405 KM (sa 650 na 700 eura), te da je u Velikoj Britaniji kurs valute uvećan za sedam posto, što je značilo povećanje bazne osnove za misiju u Londonu sa 1.418 KM na 1.517 KM (sa 710 na 760 eura). Sredstva za ova povećanja, a koja ukupno iznose 520.000 KM (oko 260.000 eura), MVP je osigurao iz vlastitih sredstava.

“Ministarstvo vanjskih poslova imalo je unutrašnje rezerve iz prošle godine, i mi ćemo to sada iskoristiti za ublažavanje problema u DKP-ima. Međutim, ni to nismo mogli sami uraditi, nego smo morali dobiti odluku Vijeća ministara”, kaže Hadžikapetanović.

Ističe da je pitanje ko će ubuduće snositi troškove promjene kursa valuta, čiji je to trošak.

“Država iskazuje svoj budžet u KM-ovima, i to je ključni problem. Trebao bi se napraviti neki rezervni fond, iz kojeg bi se sredstva koristila za rješavanje ovakvih pitanja”, rekao je on on.

‘Sramota za državu’

I dok Hadžikapetanović smatra da je MVP donekle riješio problem, jedan njegov kolega, koji je želio ostati anoniman, tvrdi da je MVP, ustvari, sebe gurnuo u bespotreban trošak. Novac koji je MVP odvojio za ublažavanje kursne razlike, po njemu, virtuelan je i vodi Ministarstvo u gubitak. Kursne razlike, kaže, nisu problem MVP-a, nego države, i ona mora riješiti stvar.

Također kaže da problem u bh. diplomatsko-konzularnim predstavništvima nije počeo s “divljanjem” kursa valuta, nego puno prije.

“U većini naših ambasada diplomate, a pogotovo niže osoblje, nemaju novca za osnovne potrebe. Rezidencije su u lošem stanju, automobili koje voze su stari i pokvareni, uglavnom se oslanjaju na sadaku [pomoć] dijaspore… Velika je to sramota za državu”, tvrdi on.

Hadžikapetanović, međutim, ističe kako je stanje u DKP-ima otprilike onakvo kakvo je u državi.

“Nažalost, mi nemamo novca kao neke države, pogotovo bogate evropske i zapadne, mislim da smo tu u rangu s Makedonijom i Albanijom kada su u pitanju finansije. Doduše, često je stvar i do samih ambasadora, do toga kako shvataju funkciju koju obnašaju. Neki od njih znaju napraviti jako dobre poslove s dijasporom i uraditi velike stvari, a neki ni s parama ne znaju uraditi mnogo.”

Iako je ambasadorica Čolaković, zbog spomenutih zbivanja, najavila moguće zatvarnje misije i vraćanje osoblja, Hadžikapetanović sumnja da će do toga doći.

“Da li je još iko čuo da je neko odbio da bude ambasador ili koznul, da se neko od njih vratio prije vremena? Toga nema, ili nema skoro nikako. Ipak, treba priznati da posao u diplomatiji donosi mnoge privilegije – osim plata, tu su putovanja, doprinosi za porodice, lagodan i ne previše stresan rad…”

Međutim, iako je MVP donio odluku o povećanju bazne osnove za misije u kojima je došlo do povećanja kursne razlike, i to od 1. januara ove godine, te za to odvojio 260.000 eura, u DKP-ove novac još nije stigao. U Ministarstvu vanjskih poslova kažu da bi novac trebao postati operativan od ovog mjeseca.

Izvor: Al Jazeera