Transplantacija glave – perverzna manipulacija životom

Za poduhvat će trebati tim od 150 ljekara i medicinskih sestara, najavljuju stručnjaci (AFP)
Za poduhvat će trebati tim od 150 ljekara i medicinskih sestara, najavljuju stručnjaci (AFP)

Piše: Mario Pejović

Italijanski hirurg Sergio Canavero skrenuo je pažnju struke i javnosti najavom da će u narednih dvije godine pokušati transplantirati glavu s jednog ljudskog tijela na drugo, što bi bio prvi takav pokušaj u ljudskoj historiji.

Priča je dobila dodatni vjetar u leđa kada je ovog mjeseca 30-godišnji Rus Valerij Spiridonov, oboljeli od spinalne mišićne atrofije, objavio da će biti prvi dobrovoljac za transplantaciju glave. Spinalne mišićne atrofije su nasljedne bolesti pri kojima propadaju nervne stanice kičmene moždine i moždanog stabla, uzrokujući mišićnu slabost i propadanje koje napreduje. Ta je bolest vodeći genetski uzrok smrti djece

I dok je ova vijest donijela tračak nade oboljelim od neuroloških bolesti i kancera organa, stručnjaci ističu brojne probleme pred ovakvim poduhvatom, prije svega spajanje kičmene moždine.

Neurohirurg Kemal Dizdarević, subspecijalista cerebrovaskularne hirurgije i hirurgije kičme, kaže da kompletno presijecanje kičmene moždine uvijek znači potpuni neurološki deficit ispod mjesta presijecanja. Ovo uključuje ispad motornih funkcija, svih kvaliteta osjećaja, te gubitak kontrole nad mokrenjem i stolicom.

“Ne postoji etablirani hirurški način tretmana ovakvog morfološkog oštećenja kičmene moždine koji bi rezultirao mogućnošću oporavka”, ističe profesor Dizdarević. 

Veliki tim

Sergio Canavero navodi da će procedura transplantacije glave trajati 36 sati, a za taj poduhvat će mu trebati tim od 150 ljekara i medicinskih sestara. Prema njegovoj procjeni, za obuku tog tima će biti potrebne dvije godine, tako da bi prvi pokušaj transplantacije mogao biti izveden 2017. godine. 

Nedavno je američka Državna institucija za hranu i lijekove odobrila nasumičnu kliničku studiju koja uključuje osobe sa kompletnim oštećenjem kičmene moždine i to je jedina relevantna studija koja se provodi na naučno zasnovan način, dodao je on. 

Dizdarević objašnjava da se regeneracija kičmene moždine u ovom slučaju pokušava postići upotrebom matičnih ćelija nakon subakutnih povreda grudne kičmene moždine.

Oporavak kičmene moždine

Rezultati ove studije još uvijek nisu dostupni, te se dalje ostaje pri dosadašnjim spoznajama koje govore da ne postoji pristupačan načina za regeneraciju kičmene moždine.

Dizdarević ističe da je povreda kičmene moždine u cjelosti drugačija situacija u odnosu na hirurško presijecanje moždine, koja bi se reparirala odmah nakon presijecanja.

Canavero kao osnovu za pokušaj transplantacije ljudske glave, uzima slične procedure izvedene u prošlom stoljeću na psima i majmunima. U nekoliko navrata su životinje uspijevale da prežive nekoliko dana nakon operacije, ali su u konačnici sve uginule.

Dizdarević smatra da bi neuspjeh procedure na životinjama trebao da limitira bilo kakvu mogućnost izvedbe ovakve procedure na ljudima. Osim problema povezivanja kičmene moždine, javlja se i problem odbacivanja nekompatibilnog tkiva, što je ključni problem kod svake transplantacije.

Ističe i da je prilikom ovakvog poduhvata moralni aspekt vrlo bitan.

“Čovjek nije glava, niti tijelo. Čovjek je cjelina koja se rađa iz interakcija duhovnih i tjelesnih komponenti samo njemu imanentnog individualiziranog organizma. Ipak, treba napomenuti da je većina onoga što čini biološku osnovu naše ljudskosti i individualnosti upravo sadržano u humanom mozgu”.

Transplantiranje glave nije isto što i transplantacija pojedinačnih organa kao što je srce, bubreg, jetra itd, napominje Dizdarević.

Namjera koja leži iza ideje o provođenju ovog  postupku ustvari je povezana sa pokušajem realiziranja bukvalne manipulacije mozgom, odnosno pokušaju indirektnog transplantiranja mozga na embriološki, morfološki i genetski nepripadajuće tijelo, ocijenio je Dizdarević.

‘Osnova uma’

“Problem je što je mozak strukturalna osnova našeg uma, ali i kontrolor, koordinator, te hijerarhijski najvažniji i ujedno najkompleksniji komad materije u nama poznatom univerzumu. I to strogo individualizirane materije”. 

Mozak je nosilac našeg nervnog konektoma, koji je opet osnova naše individualnosti u svakom njenom pojavnom obliku, psihološkom i materijalnom, kazao je on.

“Čudno je i pomalo perverzno misliti o manipulaciji životom na ovakav način”.

Dizdarević ističe da tehnička izvedba ove procedure ima ključni problem, koji je prije svega povezan sa regeneracijom presječene kičmene moždine.

Ostali organi, krvni sudovi i nervi (karotidne arterije, vertebralne arterije, traheja , ezofagus, mišići, jugularne vene, kranijalni nervi, kičmeni stub), hirurškim putem se mogu ponovo spojiti sa realnom šansom uspjeha, dodaje.

Savremena medicina svojim metodama i postupcima, kaže Dizdarević, ponekad na vrlo agresivan  način ulazi u područje koja je ranije tretirano kao “terra incognita” (istraživanje nepoznatog) sa moralnog i praktičnog aspekta, što je posebno karakteristično za neurohirurgiju.

Budućnost ovakve procedure je vrlo diskutabilna, ali sa praktičnog aspekta ostvariva, smatra on.

Smatra da će se, čak vrlo brzo, naći uspješan način ponovnog spajanja kičmene moždine, nakon njenog prethodnog hirurškog presijecanja, u kontroliranih operativnim uvjetima. 

On ipak ponovno napominje moralni aspekt transplantiranja ljudske glave sa tijela na tijelo.

“Iz ove perspektive i sa ovim saznanjima, siguran sam da nikada ne bih pristao da izvršim takav zahvat na ljudima , što dovoljno govori o mom moralnom odnosu spram ovakvog pokušaja. Mislim da ne postoji medicinska indikacija za stvaranje hibridnih humanih subjekata na ovakav način, čak i ako je to pokriveno idejom o svemoćnoj, skoro pa Božijoj, pomoći bolesnim”.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Ljekari Richardu Norrisu, koji je teško povrijeđen u incidentu s vatrenim oružjem, ugradili novu kožu, nerve, vilicu, zube i jezik.

28 Mar 2012
Više iz rubrike TEME
POPULARNO