U blokadi: Ne može se u grob, a ni raditi

Blokirani, Prosvjed
Sudac Mislav Kolakušić kaže da trag novca uvijek nepogrešivo vodi do autora pojedinih zakona (Al Jazeera)

Piše: Tomislav Šoštarić

“Tek kad ste blokirani onda vidite šta je život. Život zapravo nije ništa kad vam birokracija, kad dosta nerazumijevanja imate među ljudima, a samo ste željeli dobro postići u životu”.

Ovako svoju situaciju opisuje Željko Čorić iz Virovitice, jedan od 320.000 blokiranih hrvatskih građana koji se u četvrtak pridružio prosvjedu, zapravo dvosatnom performansu udruge Blokirani na Markovu trgu u Zagrebu, između sjedišta Vlade i Hrvatskog sabora.

Njegova priča slična je pričama koje postaju potpuno uobičajene u hrvatskom društvu. Željko je imao poljoprivredni obrt, surađivao je sa sinom koji je otvorio farmu krava, jedan drugom su pomagali, bili jamci.

Sin je bankrotirao, kako kaže Željko, ne svojom krivnjom nego kao posljedica odnose države prema poljoprivredi. U svakom slučaju, oca je ‘povukao’ za sobom.

Dužni sve više i više

“Praktički nam je oduzet život. Nemamo pravo više ni na rad, nemamo pravo na puno toga i tražimo zapravo svoje mjesto u ovoj državi jer jednostavno ovako se  dalje ne može. Ne može se u grob, a ne može se raditi”.

Željko je otišao u mirovinu koja iznosi 1.800 kuna (236 eura). No i ona mu je privremeno blokirana – trećinu mu odmah blokiraju, a od ostale dvije trećine, kaže, on i supruga ne mogu ni preživjeti, a kamoli plaćati režije. Propadaju sve dublje. Opomene stalno stižu.

“I onda zapravo ostanete dužni televiziji, ostanete dužni vodoprivredi, ovdje, ondje, svagdje pomalo ostanete dužni, sve više i više, i u toj apatiji i takvom životu, jednostavno nema smisla ni ovakav život”.

A najgore je, kaže Željko, što koliko god da je grozno, željeli bi da barem tako ostane kako je. Umjesto toga sve je gore.

Institucije ne odgovaraju

Institucije bi trebale biti servis građana, smatraju Ema i Zlatko, no njima se čini više kao da su blokirani građani njihovi taoci. Kada im se obrate za pomoć, prigovorom ili bilo čime drugime, odgovora, kažu, nema godinama. 

“Sve što se kod nas događa, ove javne institucije, sve odgovaraju u roku, ne znam, tri godine, dvije i pol, taman dok prođe onaj rok tri godine onih obaveznih odnosa”, objašnjava Zlatko i dodaje da za to vrijeme ne ostaje drugo nego da dok ne dođe rješenje – plaćaš.

“Vama u budućnosti se ne smije ni potrgati veš-mašina, ni televizor ni ništa jer vi nemate šanse da kupite drugo”.

Na Markov trg je došla i Karmen, 42-godišnja majka troje djece. Ostala je bez posla i još uvijek je na burzi. Dobiva 1.700 kuna (223 eura) socijalne pomoći. I to je svota kojom bi trebala školovati djecu, dati za obrok dok su u školi, osigurati hranu…

‘Nisam kupovala luksuzne aute’

U dugu je 300.000 kuna (39,4 tisuće eura) za kredit, zajedno s kamatama, i to se vuče, kaže, već deset godina.

“Banka mene, ja njih. Čak banka prijeti: uzet ćemo vam ovo, djeca će vam plaćati kredit…To su nenamjenski krediti. Odmah da se razumijemo – nisam kupovala luksuzne aute, torbe skupe, cipele i ne znam šta. To je bilo za troje djece koji su se školovali. Život je skup, mislim, kamo god djecu upišete, u šport, to je skupo, plaćati instrukcije je skupo, to je troje djece“, navodi Karmen neke od niza okolnosti koje su je dovele u blokadu.

Vlada se, kaže pokazala nesposobna i općenito smatra da ljudi moraju shvatiti da se to svakome može dogoditi te da se moraju udružiti da bi se izborili za svoja prava. Jer, kako kaže, nitko nije želio doći u takvu situaciju.

“Ljude bi trebalo stvarno uputiti da imaju prava i da ako se sami ne izborimo za svoja prava, da političari neće. Oni sjede, pobiru svoju plaću, svaki mjesec, uživaju, voze se u luksuznim autima, putuju na teret države…i ja bih voljela na Brionima za par kuna. Mi ne možemo otići ni do Bundeka na žalost”, kaže Karmen te napominje da, ako se mogu otpisivati dugovi velikim poduzetnicima, može se i običnim ljudima.

“Nismo mi stoka”, zaključuje Karmen.

Preostaje ‘siva ekonomija’

Marijan Matković blokirani je ratni veteran. Velikim dijelom za svoju situaciju, ali i situaciju drugih ratnih veterana koji su završili u blokadi, odgovornom smatra Vladu zbog, kako kaže, smanjivanja deset posto mirovine.

Ne mogu se, kaže, više servirati obveze prema obitelji prvenstveno, a kamoli kada na red dođu krediti, kartice i sve ostalo.

“A naravno, svi oni imaju razrađen sistem da jednostavno kad ne platite jednu ili dvije rate – dum. Sve vam zablokiraju, uzmu vam sve sa računa, počiste jednostavno račune, a vama što ostane, hoćete li skupljati flaše ili otići u banku pa na silu tražiti novce, a oni su ipak malo bolje zaštićeni od nas”.

Na pitanje kako se može preživjeti u blokadi, Marijan odgovara – radom u sivoj ekonomiji.


[Karmen je majka troje djece u blokadi: Al Jazeera]

“Skupljanjem flaša, radeći ljudima razne usluge pa vam iz zahvalnosti doniraju nešto onako, hrane, ulja, brašna, šećera i tako. Uz pomoć šire rodbine, da tako kažem, koja još ima možda nekakve veze sa selom. Ali ni na selu više nema. Sad dođete iz grada i oni gledaju  što ste donijeli. Nekad smo išli na selo i vraćali se punih auta, sad ne možemo više ni autom otići na selo”, kaže Marijan.

Ogorčen je na Vladu. Navodi kako je i sam premijer rekao da banke kamatare građane, pa se pita zašto se onda ne mijenjaju zakoni.

‘Nitko ne želi biti siromašan i ne raditi’

“Ne lovi se ove lopove koji kradu potpisom milijune nego nas jadnike”, zaključuje Marijan, koji još ne vidi izlaz iz svoje situacije niti ga uskoro očekuje.

Zagrepčani Ema i Zlatko imali su obrt. Bavili su se tekstilom. Posao je propao zbog jeftine, kako kažu, kineske konkurencije. Također su u blokadi. Sada se, kaže, živi na račun djece, roditeljima, uzajamno pomaganje. Nešto se i zaradi.

“I sami praktički nas tjeraju u sivu ekonomiju, jednostavno ne možete raditi legalno, a morate raditi da preživite na bilo koji način”, kaže Zlatko.

“Nitko ne želi biti siromašan, nitko ne želi ne raditi. Svi hoće raditi i plaćati svoje potrebe, a kad nemaš od kuda, onda se događa to”, dodaje Ema.

Pojedinac ne može sam protiv sustava

Krivcima smatraju političare, i to od 1995. godine na ovamo te sustav protiv kojeg pojedinac, kako kažu, sam ništa ne može i nema druge nego se ujediniti s onima koji imaju iste probleme. Zato su, ističu, i došli podržati prosvjednike.

“Gdje da se bunite protiv ove blokade, to dobijete odgovore na vam je zlo. Uopće ne možete vjerovati da vam se netko može spustiti sa službene strane na taj nivo da vam odgovori u stvari na način da vas se samo riješi”, navodi Zlatko.

Njima egzistencija, kažu, nije ugrožena, no pitaju se kako je onima koji su, primjerice, izgubili stan jer, kaže Zlatko, tko će u ova vremena kretati iz početka.

Zlatko i Ema ne očekuju skori izlazak iz blokade računa. Očekuju da će u toj situaciji biti još barem pet godina. “Ali nama jednostavno ništa ne dolazi na račun pa nemaju što skidati”, zaključuje Zlatko.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Blokirani hrvatski građani duguju tri i pol milijarde kuna, gotovo polovinu tog iznosa ima samo 2.000 osoba.

Published On 28 Jul 2014
Više iz rubrike TEME
POPULARNO