Priča emigranta: Nisam tražio bolji život, nego slobodu

Piše: Tomislav Šoštarić

Eritrejac u svojim ranim 30-im godinama, koji ne želi da mu se otkriva identitet, živi u Zagrebu. jer je dobio, kako kaže, azil u Hrvatskoj. No, u Hrvatsku je stigao kao ilegalni imigrant i tako je tretiran dok nije zatražio azil, kada se po hrvatskim zakonima njegov status ilegalnog imigranta promijenio u status tražitelja azila, koji je na koncu i dobio.

Na svom putu iz Eritreje u željenu Englesku, koja je uz Francusku i Njemačku jedna od ‘najpopularnijih’ destinacija ilegalnih imigranata, zaobišao je zloglasni put preko Sredozemnog mora, u kojem su posljednjih godine tisuće migranata izgubile život.

Kaže kako je u Hrvatsku stigao preko Sudana, Turske i potom ‘balkanskom rutom’ kroz Grčku, Srbiju… U Grčkoj je čak proveo nekoliko godina.

Potraga za slobodom

Nije nam otkrio koliko je novaca dao krijumčarima ljudi na svome putu, ali kaže kako se radi o vrlo velikoj svoti. Ljudi koji su njega i njegove ‘kolege’ prebacivali kroz države i preko granica, kaže, nisu ih zlostavljali, ali su grubo s njima postupali.

Kada je krenuo na put, znao je otprilike što ga čeka, a znao je i da je dostizanje željenog cilja neizvjesno. Ali nije, kako kaže, krenuo u potragu za boljim životom, nego za – slobodom.

“Iz Eritreje sam pobjegao iz političkih razloga. Situacija je tamo jako loša, kada govorim o tome mislim na situaciju s ljudskim pravima. Nemamo slobodu kretanja i izražavanja, slobodu da živimo kao ljudska bića”.

Unosan posao

Pri prebacivanju ilegalnih imigranata koriste se sva raspoloživa sredstva. Radi se, kaže Vrbljanin, o vrlo unosnom poslu. 

“I prebacivanja vlakovima bilo je jedno vrijeme dosta, bili su puni teretni vagoni koji su otkriveni, i na granici i u dubini. Prebacivanje kamionima, recimo teretna vozila su jako česta, vozači recimo bugarski državljani. Pa je bilo čak i u taksijima. Jedno vrijeme je bio dosta čest i prelazak preko zelene granice. Znači to se mijenja, ali sve su opcije otvorene. Postoje i osobe koje dolaze zrakoplovima iz stranih zemalja s krivotvorenim dokumentima”, kaže Vrbljanin.

Iako mu Hrvatska nije bila cilj, trenutačno namjerava ostati ovdje, pokušati naći posao i započeti novi život. Ukoliko ne uspije, sreću će potražiti dalje, na sjeveru Europe.

Azil u Hrvatskoj je zatražio nakon što je s još 27 osoba uhvaćen na granici Hrvatske i Slovenije te je vraćen u Hrvatsku kao zemlju tranzita i smješten u Prihvatni centar za strance u Ježevu, nedaleko od Zagreba.

‘Ježevo je zatvor’

“Tamo sam bio oko četiri mjeseca i tamo sam zatražio azil. Bio sam prisiljen zatražiti azil, nisam imao izbora. Kad sam izašao iz Ježeva, nakon procedure, dobio sam azil u Hrvatskoj”, navodi.

O prihvatnom centru u Ježevu nema dobre uspomene i vidno se uznemirio na pitanje o boravku tamo.

“To je zatvor, znate. Zatvor. Ne mogu drugačije objasniti. Zovu to kampom, ali to je zatvor. Tako da ne želim uopće govoriti o Ježevu”.

Prihvatilište za strance u Ježevu zacijelo se mnogima poput našeg sagovornika, koji su krenuli iz svojih zemalja u potragu za novim početkom, čini kao sve prije nego život koji su krenuli tražiti i šansi za kojima su težili.

No, Ježevo je, kako objašnjava Zvonimir Vrbljanin, voditelj Službe za nezakonite migracije u Upravi za granicu Ravnateljstva policije, deportacijski centar, a osobe smještene u njega nalaze se u postupku prisilnog udaljenja iz Hrvatske i imaju ograničeno kretanje – točnije, ne mogu izaziti iz centra opasanog zidom. Razgovor s njima bio nam je strogo zabranjen.

Pad nezakonitih migracija

Tamo je trenutačno smješteno blizu 50 stranaca. Otprilike polovica njih je u postupku povrataka, a ostali su tražitelji azila koji se nisu pridržavali pravila koja vrijede za tražitelje azila, a koji inače imaju slobodu kretanja. Kroz centar godišnje prođe 1.000 osoba.

Posljednjih godina, kaže Vrbljanin, u Hrvatskoj se bilježi pad nezakonitih migracija, koji je prošle godine bio izrazit – zabilježeno je 3.900 nezakonitih prelazaka granice, u odnosu na 4.700, koliko ih je bilo u 2013. godini.

Iako i dalje u jugoistočnoj Europi postoji velik broj ilegalnih imigranata, promijenila se, kaže, ruta kojom se kreću prema sjeveru Europe.

Hrvatska, koja je na njihovom putu tranzitna zemlja, trenutačno je manje ‘popularna’, a biraju se jednostavniji, lakši i brži pravci.

“Možemo nagađati i procjenjivati, ali mislim da je cijena prebacivanja jeftinija i povoljnija ako se ide preko nekih drugih ruta, recimo preko Mađarske. Mađarska ima velik broj, ogroman broj migranata ovih dana i ovih mjeseci. Srrbija ima jako veliki broj migranata, Rumunjska i Bugarska. Znači, ruta ide i dalje, ali ide drugim smjerovima, za sada”, kaže Vrbljanin.

Najugroženija istočna granica sa Srbijom

Najugroženija točka u Hrvatskoj za prelazak je istočna granica sa Srbijom i tamo najveći broj stranaca pokušava prijeći nezakonito preko zelene granice. Velik broj ilegalnih useljenika na tom je području uhvaćen i vraćen u Srbiju.

Procedura je slijedeća – ilegalnim imigrantima, koje se zatekne na granici ili u unutrašnjosti zemlje, prvo se pokušava utvrditi identitet, a potom se radi selekcija. Tzv. ranjive osobe, poput maloljetnika, idu u posebnu proceduru, kao i tražitelji azila.

Za sve druge pokreće se postupak povratka, koji se rješava u roku od sedam do 30 dana, a moguće je i trenutačna deportacija.

Prihvatni centar – krajnje sredstvo

U prihvatnom centru se može ostati šest mjeseci, iznimno maksimalno 18 mjeseci. No, radi se, kaže Vrbljanin, o krajnjem sredstvu. Ako je ikako moguće i ako ne postoje određeni rizici, primjenjuje se tzv. blaže sredstvo.

Primjerice, ako se radi o osobi koja dulje vrijeme boravi u Hrvatskoj i kojoj je poznat identitet, ima mogućnost za vlastiti smještaj, pridržava se pravila blažih mjera, poput boravka na prijavljenoj adresi ili redovitog javljanja policiji, a koja treba napustiti zemlju, primjenjuju se upravo blaže mjere. Ukoliko se pravila krše,osoba ide u Ježevo.

Osobe smještene u Ježevo kod sebe gotovo u pravilu nemaju dokumente pa je često jedini način na koji se može utvrditi njihov identitet njihova izjava, što je nepouzdano.

“Velik broj se predstavlja kao državljani Afganistana, državljani Sirije. To su popularna državljanstva zbog toga što su to zemlje u koje ne možete vratiti osobe jer su tamo ratne prilike. Najviše bilježimo imigranata upravo iz tih zemalja, znači iz zemalja Afrike i Azije, gdje se vode ratni sukobi i na drugom mjestu su državljani Albanije”, kaže Vrbljanin.

Najčešći povratak u zemlju tranzita

Povratak je moguće izvršiti u zemlju porijekla ili zemlju tranzita, ali i u neku treću zemlju, ukoliko osoba na to pristaje. Hrvatska sada najveći broj stranaca vraća u zemlju tranzita.

Novi objekt za ranjive osobe

Vrbljanin najavljuje završetak novog objekta za prihvat ranjivih osoba u Ježevu već ove godine. Konkretno, za maloljetnike to znači omogućavanje nekih sadržaja koji su u skladu s njihovom dobi. 

“To će biti poseban dio odvojen s posebnim prostorijama, s igraonicama, sadržajem i opremom. Tamo će raditi odgovarajuće osobe koje mogu brinuti o takvim osobama. Oni imaju pravo na školovanje do odlaska, do napuštanja, to im se mora osigurati, ali ponavljam, smještaj u prihvatni centar maloljetnika je moguć samo iznimno i na najkraće moguće vrijeme”.

U prihvatni centru stižu i čitave obitelji, ali i ranjive osobe, poput maloljetnika ili bolesnih i starijih osoba. U tim slučajevima postoje posebna pravila postupanja i smještaja.

“Na primjer, ako se radi o obiteljima, obitelji moraju imati poseban smještaj u odnosu na druge osobe. Ako se radi o ženskim osobama, one također moraju imati poseban smještaj. Maloljetnici se u pravilu ne mogu smjestiti u prihvatni centar, jedino mogu s roditeljem ili skrbnikom zajedno biti, ali onda moraju biti u posebnoj prostoriji. Sada se trenutno u prihvatnom centru gradi jedan poseban objekt za ranjive osobe gdje će moći smjestiti nezakoniti imigranti u procesu povratka koji su ranjive osobe”, kaže Vrbljanin.

Poseban tretman ranjivih osoba

Posebna se pažnja posvećuje maloljetnicima – ako nemaju pratnju, angažira se Centar za socijalnu skrb.

“Dakle, treba prvo odrediti skrbnika, nekog tko će zastupati interesa djeteta u postupku. Prema maloljetnicima, na primjer, nije mogućeprimijeniti smještaj u prihvatnom centru, zato što moraju  biti posebni sadržaji osigurani. Takvi sadržaji će biti osigurani kroz gradnju novog objekta u prihvatnom centru”.

U pravilu, ako nema skrbnika, maloljetnik se smješta u jednu od prihvatnih stanica Ministarstva socijalne politike i mladih, koje postoje u četiri grada u Hrvatskoj.

Za maloljetnike pravila kao i za ostale

Iako su ranjive osobe, za njih vrijede ista pravila kao i za odrasle – donosi se rješenje o povratku, odnosno odluka kojom se nalaže odlazak iz europskog gospodarskog prostora. Jedina druga opcija je osigurati privremeni legalni boravak.

Kao ni odrasli ‘ilegalci’, ni maloljetnici najčešće nemaju nikakvih dokumenata. No kaže Vrbljanin, najveći je problem što oni često ni ne izgledaju kao maloljetnici.

“To je jedan od najčešćih načina za izbjegavanje povratka – ili stranci nemaju dokumente ili traže azil ili kažu da su maloljetnici”, zaključuje Vrbljanin.

Izvor: Al Jazeera