Zašto je Egipat označio Hamas terorističkim

Neki smatraju da je ovaj potez egipatskih vlasti samo dio velike izborne kampanje izraelskog premijera (Reuters)

Piše: Adnan Abu Amer

Ovako lošu odluku egipatskog suda, kojom se Islamski pokret otpora (Hamas) proglašava zabranjenom i terorističkom organizacijom, očekivao je svako ko gleda i prati huškačku kampanju većine egipatskih medija protiv ovog pokreta posebno, i Pojasa Gaze i Palestine općenito.

Nisu nam trebali oni koji predviđaju sudbinu kako bismo se uvjerili da vladajući sistem u Egiptu (vojska, sudstvo i mediji) nastoji prekinuti odnos s palestinskim nacionalnim pokretom, gdje Hamas čini jednu od glavnih komponenti. Na ovakav potez nije se usudio ni sam vođa prošlog sistema Hosni Mubarak. Trenutno stanje u kom se Palestinci nalaze najbolje opisuju sljedeći stihovi:

“Upućivao sam molitve protiv Amra, pa je umro i bio sam sretan…
Onda sam živio s ljudima zbog kojih sam počeo plakati za Amrom.”    

Egipatska sudska odluka – kojom se Hamas klasificira kao teroristički pokret – oslanja se na skup činjenica i tvrdnji koje nisu na nivou pravnih dokumenta, niti osnova za inkriminiranje na osnovu čega bi se ovaj pokret osudio. Naprotiv, odluka se temelji na određenim medijskim “zlonamjernim” izvještajima, koji se uglavnom oslanjaju na “nepoznate sigurnosne izvore”, ili “neovisne izvore čiji se identitet ne želi otkriti”, iako, zakonski gledano, nemaju nikakvu vrijednost.

Novo poglavlje

I pored toga, donosilac ove odluke – dok prima instrukcije od najviših organa egipatske države – svjestan je činjenice da se ne mora zamarati time da svoj pravni tim optereti istraživanjem okolnosti i dokaza. Samo su došle smjernice da se Hamas treba proglasiti terorističkom grupom i – Hamas postaje teroristička grupa. Stavlja se tačka i prelazi na drugo poglavlje.

Netom nakon donošenja odluke javljaju se mnoga pitanja. Međutim, ta pitanja ne mogu se uputiti na adresu onih koji su formalno donijeli odluku, jer oni nemaju nikakve veze s tim. Odgovori se moraju tražiti od onih koji vode Egipat danas te ustrajavaju i insistiraju na tome da se Hamas (najveća politička snaga u Pojasu Gaze) tretira kao teroristička i zabranjena grupa.

Neka od najvažnijih pitanja su: je li Kairo svjestan šta znači zabrana Hamasa u pravosudnom sistemu u vrijeme kada je Egipat nemoćan da pokrene bilo koje palestinski pitanje bez razgovora s Hamasom?

Egipatska sudska odluka – kojom se Hamas klasificira kao teroristički pokret – oslanja se na skup činjenica i tvrdnji koje nisu na nivou pravnih dokumenta niti osnova za inkriminiranje, na osnovu čega bi se ovaj pokret osudio. 

Tu su i pitanja unutrašnjeg palestinskog pomirenja, zatim primirja s Izraelom i obnova Pojasa Gaze. U rješavanju tih pitanja ključnu ulogu ima Hamas, svidjelo se to Kairu ili ne. U protivnom, s kim će to Fatah realizirati sporazum o pomirenju? Preko koje će strane Egipat nastaviti sa svojom starom-novom ulogom “gašenja požara” svaki put kada se pojave znakovi novog izraelskog rata? S kim će egipatske obavještajne službe morati sarađivati kako bi se olakšao proces rekonstrukcije u Pojasu Gaze?

Sve su to pitanja na koja treba odgovoriti onaj ko je odgovoran za donošenje ove odluke. Niti jednog trenutka se ne mogu prepustiti pomisli – jer se to kosi s osnovnim pravilima političke analize – da je ovo sudska odluka te da egipatski političari nemaju svoje prste u tome.

Egipat više nego ikada treba odgovore kreatora tih odluka, osim ako žele zatvoriti oči pred ovim pitanjima, i donijeti odluku koja zabrinjava Palestince u Gazi, o čemu ovi ne žele ni govoriti. A to je da Kairo može tumačiti svoju sudsku odluku kao praktičnu akciju na terenu, koja sa sobom nužno povlači vojni udar na Pojas Gaze, bez obzira na njegovu veličinu, dubinu i dimenziju, te okrenuti list međusobnih odnosa i otvoriti novu stranicu za koju niko ne zna kakva će biti.

Napad na Gazu

Iako je Hamas očekivao ovakvu egipatsku odluku, u odgovoru koji je uslijedio s njihove strane upućen je napad samo na donosioca ove sudske odluke. U isto vrijeme Hamas se nada da ta odluka neće utjecati na nužnu ulogu Egipta u prethodno spomenutim pitanjima, poput pomirenja, primirja i obnove. Hamas pritom uzima u obzir i diplomatske i medijske okolnosti, ne želeći dolijevati ulje na vatru u napetim odnosima s Kairom.

Hamasu je dobro poznato – iako o tome ne govori – da primjeren odgovor na egipatsku odluku neće imati nikakvog odjeka kod onih koji su odlučili povesti rat protiv njih: medijski, sudski, možda i vojno. Međutim, pokret će do posljednjeg časa pokušavati sačuvati svoj odnos s egipatskim sistemom, s jedne strane, i trudit će se da agitatorima ne daje dodatan razlog za huškanje egipatskog naroda protiv njih.

I više od toga, egipatska odluka navela je Hamas – tokom proteklih sedmica – da se pozabavi pitanjem mogućnosti egipatske vojne intervencije na Pojas Gaze. Svojom odlukom da ovaj pokret uvrsti u terorističke organizacije, Egipat je potvrdio da ne želi dalju saradnju s njima, zbog čega se ne može isključiti i objavljivanje rata, uključujući i pogoršanje situacije na terenu.

Egipatska odluka ima za cilj da natjera Hamas na razmišljanje, ne o tome da li će doći do napada Egipta na Gazu ili ne, nego kada će Kairo ostvariti svoje prijetnje Palestincima u Gazi. O kojem obliku napada je riječ? Koliko će trajati? Da li će se ograničiti na zračne napade, ili će podrazumijevati i kopnenu intervenciju?

Mnogo je pitanja koja muče Palestince u Gazi. Šokirani su postupcima svog južnog susjeda, njihovog starijeg brata, koji sada u njima vidi neprijatelja protiv koga se treba boriti.

Bez obzira kakve će posljedice sa sobom donijeti ova egipatska odluka protiv Hamasa, svjesni su da je pred njima novo razdoblje u odnosima s Egiptom, gdje neće koristiti kitnjaste riječi, mirne kritike i stalne opstrukcije. Pred njima je protivnik koji se ne brine zato da “sačuva čast” u takvom sukobu, jer je već prevalio veliki put u svom neprijateljstvu prema palestinskom narodu općenito. Pa čak i da ih pokuša isključiti iz cijele te priče i svoje neprijateljstvo usmjeri samo na Hamas, kako tumačiti to da je više od 1,8 miliona Palestinaca zatočeno u najvećem zatvoru na svijetu, dok su im jedina humanitarna vrata na prelazu Rafah zatvorena?

Izrael kao partner

Izrael nije krio svoju sreću zbog egipatske odluke protiv Hamasa, nego su odmah požurili – preko svojih ambasadora i političara – pozdraviti donošenje takve odluke. To su vidjeli kao jedan oblik rata protiv ovog pokreta. Neki, pak, smatraju da je ovaj egipatski potez samo dio velike izborne kampanje izraelskog premijera, kojem su upućene kritike na račun neuspjeha u posljednjem ratu protiv Hamasa.

Egipatska odluka predstavlja vrhunac sigurnosne saradnje, koordinacije obavještajnih službi i vojnih napora između Kaira i Tel Aviva još od svrgavanja predsjednika Mursija. To se najbolje pokazalo u zvaničnom egipatskom stavu prema pedesetodnevnom ratu u Gazi, procedurama za zatvaranje tunela u Pojasu Gaze, zabrani putovanja Palestincima preko prelaza Rafah, da bi donošenje odluke kojom se Hamas klasificira kao teroristička organizacija nadmašilo čak i očekivanja Izraela.

Dakle, egipatsko neprijateljstvo prema Hamasu nije nastupilo samo zbog toga što je ovaj pokret jedan od ogranaka Muslimanske braće, nego zato – možda i u jačoj mjeri – što vode žestoku borbu protiv Izraela, zemlje koja vrši regionalni i međunarodni pritisak s ciljem osiguravanja podrške vladajućem sistemu u Kairu. Tel Aviv se žestoko sukobio i s Washingtonom (svojim prvim i najvažnijim saveznikom) jer nije iskazana dovoljna podrška njihovom egipatskom partneru.

Egipatska odluka predstavlja vrhunac sigurnosne saradnje, koordinacije obavještajnih službi i vojnih napora između Kaira i Tel Aviva još od svrgavanja predsjednika Mursija. To se najbolje pokazalo u zvaničnom egipatskom stavu.

I pored toga, Izrael – sretan i zadovoljan odlukom da se Hamas proglasi terorističkom grupom – u svojoj ushićenosti možda neće ići dalje od ovoga i možda ne treba očekivati da će Tel Aviv podržati i bodriti Kairo da, naprimjer, napadne na Gazu, ili da će izvršiti zračne napade čija će meta biti Hamas, ne zato što su im dragi lideri Hamasa, nego iz drugih razloga, na koje Egipat nije dobro obratio pažnju… Pa koji su to razlozi?

Hamas je natuknuo – ne iznijevši to otvoreno – da će odgovor na svaki budući napad protiv njih, bez obzira sa koje strane došao (misleći time na Egipat), biti napad na izraelska doseljenička naselja na jugu. To znači pokretanje novog rata, što nije u interesu Izraela, bar dok traje trenutna izborna kampanja, jer se još uvijek osjete posljedice rata u ljeto prošle godine. Izraelski premijer sigurno ne želi da njegovi birači odlaze na glasačka mjesta dok po njima padaju Hamasove rakete, jer bi to bio čarobni recept za njegov pad na predstojećim izborima.

 

U svjetlu ove pretpostavke, Izrael dobro čuva egipatsku odluku u “sefu strateških mjera”, kako bi je jednog dana iznio na svjetlo dana i upotrijebio za oštrije suočavanje s Hamasom. Mimo toga Tel Aviv nema ništa konkretno čime bi potakao Kairo na avanturu s nesagledivim posljedicama po opkoljeni palestinski narod u Pojasu Gaze.

Na kraju, egipatska odluka protiv Hamasa dodatno opterećuje i otežava situaciju ovom pokretu. Blokada i izolacija, s kojom se pokret suočava od prilike do prilike, sada postaje još veća. Uskraćuje im se pravo na novac i oružje, što je njihova primarna potreba, s obzirom da je Egipat gotovo jedini put koji Gazu povezuje s vanjskim svijetom.

Međutim, ova odluka otkriva i druge probleme odgovornih u Kairu i pokazuje da oni zaista prolaze kroz fazu “eksporta kriza” van granica njihove države pod pritiskom unutrašnje situacije. Ne čudi što sada pokušavaju igrati na kartu Gaze i Hamasa – kao dobitne karte u pregovorima s državama u regiji – tražeći rješenje za tešku unutrašnju krizu u Egiptu.

Što se tiče tumačenja ove egipatske odluke protiv Hamasa kao praktičnog napada na Gazu, objektivno političko čitanje te odluke trenutno isključuje mogućnost navedene eskalacije, međutim, ko kaže da trenutna unutrašnja i vanjska situacija u Egiptu odgovara objektivnoj političkoj realnosti?

Pored toga, napad na Gazu – koju Izrael opisuje kao “osinje gnijezdo” – ne ide nikome u korist, ni Egiptu niti Hamasu, što kreatore odluke u Kairu i prisiljava da se primire i ponovo sagledaju političke odluke i poteze na terenu.

Opsada je dovoljan teret Gazi i njena sudbina nije da bude kriva dok se ne dokaže suprotno. Izrael je doživio lom pred njenim kapijama, pa tako ni drugi neće uspjeti u onome u čemu su prvi bili bezuspješni.

Izvor: Al Jazeera