Egipatske nuklearke: Prije san nego java

Piše: Doa'a Abdel Latif 

KAIRO – U kontekstu kloniranja Naserove ere, egipatska država regrutira političku i medijsku elitu, kako bi pozdravili izgradnju nuklearnog reaktora uz pomoć Rusije, baš poput iskustva bivšeg predsjednika Gamala Abdel Nasera u pedesetim i šezdesetim godinama prošlog stoljeća.

Nedavna posjeta ruskog predsjednika Vladimira Putina Egiptu imala je za cilj potaknuti još glasnije odobravanje nuklearnog projekta, pogotovo zbog toga što su ruski predsjednik i njegov kolega Abdel Fatah al-Sisi potpisali Memorandum o razumijevanju za izgradnju reaktora u Egiptu.

Radost koju je donijela vijest o nuklearnom reaktoru išla je do te mjere da je ruski ambasador u Egiptu uputio kritike na račun egipatskih medija zbog njihovog odnosa spram ovog pitanja, rekavši: “Egipatski mediji su malo pretjerali s ovom temom i predstavili su to tako kao da će se stanica izgraditi preko noći.”

Iako je izgledalo da su svi saglasni s onim što Vlada čini te da su bilo kakve kritike bespotrebne, na medijskoj sceni pojavljuju se i novi glasovi, koji kritiziraju fantazije o izgradnji nuklearnog reaktora u zemlji suočenoj s ekonomskom krizom.

Ismijavanje i kritike

Egipatski novinar Amr Adib je u svom programu na jednoj satelitskoj stanici veoma oštro reagirao na interes predsjednikaa Sisija za izgradnju nuklearnog reaktora dok su egipatske ulice zatrpane smećem. Tom prilikom je ukazao na potrebu da se Sisi počne baviti stvarnim problemima društva.

Vijesti o izgradnji nuklearnog reaktora pokrenule su i bujice satiričnih komentara na društvenim mrežama, zbog teške ekonomske situacije u kojoj se Egipat trenutno nalazi, kao i pojavu sarkastičnih hashtaga, poput #nuklearni reaktor i #izmisli ime nuklearnom reaktoru.

Wael Abbas, aktivista za ljudska prava, objavio je na svojoj Facebook stranici da su na pruzi u metrou ukradene šine te se s nevjericom pita kako će država izgraditi nuklearni reaktor u vrijeme kada nestaju i šine na pruzi.

Huda Hamid iznenađena je govorom Sisija o izgradnji nuklearnog reaktora, budući da predsjednik spominje nabavku nuklearnog reaktora i u isto vrijeme najavljuje kako će za omladinu bez posla obezbijediti kolica za prodaju povrća, pa je napisala: “Govori o nabavci kolica za prodaju povrća za fakultetski obrazovanu omladinu!”

Teškoće i izazovi

U članku pod naslovom “Projekat izgradnje budućnosti Egipta”, Mohammed Saeed Idris, istraživač u Centru Al-Ahram za političke studije, navodi egipatske nuklearne poduhvate od samog početka pa sve do danas. Ukazao je da nuklearni projekat počinje još 1954. godine, osnivanjem komisije za nuklearnu energiju, koja je, u saradnji s Rusijom, nadzirala prvi istraživački nuklearni reaktor Inshas, pokrenut 1961. godine. Pojašnjava da je Egipat 1964. godine pripremio projekat za izgradnju nuklearne elektrane za proizvodnju električne energije, ali da on nije realiziran zbog Šestodnevnog rata 1967. godine.

Idrisi kaže kako se za vrijeme mandata svrgnutog predsjednika Hosnija Mubaraka pokušalo ponovno raditi na izgradnji nuklearne elektrane, ali je projekat zaustavljen zbog, kako ih opisuje, vanjskih pritisaka i internih zavjera.

Bilal al-Masri, bivši egipatski ambasador u Nigeru, govori za Al Jazeeru o svom iskustvu uspostavljanja partnerstva i saradnje između države Niger – kao trećeg po veličini izvoznika uranija na svijetu – za snabdijevanje egipatskih nuklearnih reaktora unanijem.

Masri kaže kako je dobio je formalnu saglasnost od nigerske Vlade u martu 2012. godine za partnerstvo u sektoru rudarstva, kao i da je egipatsko Ministarstvo vanjskih poslova odgovorilo na zahtjev za obuku određenog broja kadrova iz Nigera u domenu zaštite od nuklearnog zračenja. Uprkos neposrednim kontaktima koje je obavio bivši diplomata s odborom za nuklearne sirovine, ništa se nije dogodilo.  

Masri je pobrojao poteškoće s kojima se suočava mirni nuklearni projekat; kao prvo, sporo djelovanje zvaničnika za nuklearna pitanja. Dodaje: “Možda je ova usporenost posljedica vanjskih pritisaka, s obzirom da će ovaj projekat biti garant ekonomskog razvoja Egipta i slobode političkog odlučivanja.”

Nedostaje političke volje

Drugi izazov, prema Masriju, predstavljaju ograničeni kapaciteti državnog finansiranja, dok se treći tiče spora oko same lokacije za izgradnju reaktora, s obzirom da je već ranije predviđeno da će to biti u sjeverozapadnoj regiji Al-Dabaa, međutim, postoje sumnje u stepen sigurnosti koji će biti postignut.

Dodaje da Egiptu nedostaje političke volje za nuklearnu proizvodnju, uprkos činjenici da postoji dovoljno stručnog kadra i sigurna lokacija, kao i pogoršanje energetske krize.  

Međutim, Ibrahim Asiri, glasnogovornik Ureda nuklearnih postrojenja, kaže da Egipat ima više načina za izvlačenje uranija iz rudnika fosfata i rudnika uranija na brdima Crne pustinje.

Naglasio je, u izjavi za medije, da sporazum između Egipta i Rusije obavezuje Moskvu da izvrši transfer svoje nuklearne tehnologije koja će se koristiti za proizvodnju u postrojenjima. Dodaje da će Egipat proizvoditi 20 posto materijala koje zahtijeva proces izgradnje nuklearnih postrojenja te da će se taj procenat postepeno povećavati.

Izvor: Al Jazeera