Lekcije iz historije koje Hollande nije naučio

Piše: Massoud Hayoun

Francuski predsjednik Francois Hollande obećao je da će udvostručiti napore kako bi se sekularizam učio u školama, što predstavlja njegov pokušaj da se marginalizirane manjine bolje integriraju nakon smrtonosnih napada na list Charlie Hebdo i košer prodavnicu prošlog mjeseca, čiji su napadači francuski državljani koji vode porijeklo iz bivših kolonijalnih država s većinskim muslimanskim stanovništvom.

Ali, neki politički analitičari i lideri muslimanskih zajednica u Hollandeovom prijedlogu vide ponavljanje grešaka koje je prvi kritizirao filozof Frantz Fanon u kontekstu alžirskog rata za nezavisnost. Fanon, koji vodi porijeklo sa Martinika, bio je revolucionarni teoretičar psihologije rase i kolonijalizma i vodeći teoretičar stranke Fronta narodnog oslobođenja, koja je predvodila borbu Alžira za nezavisnost od Francuske. On je upozorio da se problem nasilja ne može razumjeti i riješiti ako se kolonijalna vlast ne bude bavila svojom historijom nasilja i marginalizacijom svojih kolonijalnih subjekata.

Nisu stručnjaci Fanonove filozofije jedini koje muči tendencija francuske Vlade da problem nasilja, koji se pojavio u marginiliziranim predgrađima u kojim uglavnom žive ljudi koji vode porijeklo iz bivših francuskih kolonija, prikaže samo kao kulturni problem, kao neuspjeh te djece, djece muslimanskih imigranata, da ispravno prihvate francuski identitet. To je logika koja stoji iza provođenja sekularizma.

Administracija bivšeg predsjednik Jacquesa Chiraca 2004. godine zabranila je studenticama da nose hidžab i druge znakove vjerskog identiteta. Iako je taj potez bio opisan kao čuvanje francuskog sekularnog identiteta kojeg svi građani trebaju prihvatiti, mnoge zajednice muslimanskih imigranata su ovaj potez vidjele kao čin represije protiv njihovih uvjerenja.

Demokratska participacija

Hollande sada obećava da će ojačati sekularizam, primjerice jačanjem institucije francuskog jezika, s ciljem davanja podrške “demokratskoj participaciji”. Njegov govor je opisan kao pokušaj da se oživi “duh 11. januara”, dana kada je više miliona demonstranata izašlo na ulice Pariza u znak jedinstva nakon ubistava u redakciji lista Charlie Hebdo i jevrejskoj prodavnici. Dužnosnici Hollandeove administracije nisu bili dostupni za komentar, a francuski ministar obrazovanja odbio je otkriti detalje predloženih obrazovnih reformi.

Iako su predložene izmjene nastavnog plana i programa bile nejasne, “možemo pogoditi na šta je Hollande mislio” pod sekularizmom, kaže Laurent Levy, advokat koji piše o francuskim društvenim pitanjima. Levy kaže da su francuski zastupnici koji su predložili zakon “Laicite”, ili zakon o sekularizmu, koji je bio vodeći princip države 1905. godine, pod tim pojmom smatrali razdvajanje crkve i države. Međutim, “u posljednjih 10 godina nastao je još jedan koncept sekularizma… da ne samo država, nego i ljudi moraju biti neutralni prema vjeri”, kaže on. “To je, po mom mišljenju, prilično totalitarno.”

Neki analitičari su sugerirali da su ljudi koji su izveli januarske napade- iako su navodno djelovali u ime Al-Kaide na Arapskom poluotoku i grupe Islamska država Irak i Levant – otuđeni iz francuskog društva hroničnim neuspjehom državne integracijske politike. Svjetski mediji su istakli da su Cherif i Said Kouachi, braća koja stoje iza napada na Charlie Hebdo, iz “banlieua”, predgrađa gdje se izolirane zajednice koje vode porijeklo iz bivših kolonija suočavaju s hroničnom nezaposlenošću i navodnim grubim ponašanjem policije.

Tačka ključanja

Prema riječima Youssefa Boussoumaha, lidera muslimanske zajednice i aktiviste za prava manjina iz Pariza, situacija u tim zajednicama doseže tačku ključanja, kao što se desilo za vrijeme protesta u predgrađima velikih francuski gradova nakon incidenata policijske brutalnosti 2005. godine. Boussoumah kaže da, umjesto da potiče na rješavanje ekonomskih i socijalnih problema nezadovoljnih muslimana koji žive u francuskim predgrađima – koja je Fox News prošlog mjeseca pogrešno nazvao “zone u koje nemuslimani ne smiju ići” – Hollandeov govor promovira ideju da je to kulturološki problem.

“Kulturološko pitanje je samo izgovor”, kaže on, dodajući da ne vjeruje da vjerska uvjerenja sprječavaju mlade ljude iz predgrađa da se osjećaju kao dio francuske države, ili da prihvate svoj nacionalni identitet. Vlada se “odbija suočiti sa stvarnim problemima nedostatka integracije. Umjesto toga, oni promoviraju općeprihvaćenu ideju da ako siromašne zajednice imaju probleme, nedostatak kulturne integracije je razlog tih problema”, rekao je Boussoumah.

Zamjenik direktora Instituta za međunarodne i strateške odnose u Parizu Jean-Pierre Maulny kaže da iako je promoviranje sekularizma bolje od nepričanja o integracijskoj politici, to predstavlja samo “kratkoročno rješenje dugoročnog problema” marginalizacije i rastuće sigurnosne prijetnje. “Siromaštvo se povećava, a prilike za zaposlenje su nikakve. To je glavni razlog neintegracije u Francuskoj. Drugi problem je što su ti ljudi izolirani na istom mjestu”, kaže Maulny.

Francuski premijer Manuel Valls izazvao je pometnju kada je krajem prošlog mjeseca, nakon napada, opisao izolaciju obojenih zajednica kao “aparthejd” i pozvao na borbu protiv de facto segregacije francuskih muslimana.

‘Učenje historije’

Ako Hollande vjeruje da je francuskim muslimanima potrebno obrazovanje o sekularizmu, onda on treba “učiti historiju”, kaže Boussoumah. “Gospodin Hollande ništa nije naučio iz francuske historije – historije kolonijalizacije.” Boussoumah vjeruje da Fanonovo djelo Wretched of the Earth, o upotrebi nasilja nad koloniziranim narodima, nudi važan uvid u problem. Fanon je objasnio manihejski princip pomoću kojeg kolonijalne sile “otuđuju” one koji su kolonizirani, negirajući svoje vlastito nasilje i zlostavljanje. “Manihejski princip govori da svi problemi dolaze sa jedne strane. Postoji dobra i loša strana. U ovom slučaju, loša strana je banlieu. Druga strana, dobra strana, je Francuska – bjelačka strana”, kaže Boussoumah.

Neki stručnjaci uočili su poznati princip nakon januarskih napada u kojima su francusko-alžirski napadači okarakterizirani kao “barbari”, dok je list Charlie Hebdo uzet kao simbol demokratskih, univerzalnih vrijednosti slobode pod opsadom ljudi koji jednostavno ne razumiju. Francuska na neki način i dalje podsjeća na onaj isti kolonijalni kontekst kojeg je Fanon opisao, kaže Sara Salem, istaknuta holandsko-egipatska stručnjakinja za kolonijalizam u Evropi, koja se u svojim istraživanjima fokusirala na Fanona.

Napadi na Charlie Hebdo “nisu se dogodili u vakuumu, nego u zemlji koja ima kolonijalnu prošlost i neokolonijalnu sadašnjost”, kaže Sara Salem. “I to se jasno vidi iz posljedica – način na koji su različiti akteri iskoristili napad i predstavili ga kao pitanje slobode govora, kao i napade na muslimane i današnje talačke situacije.”

Nemaju ništa izgubiti…

Richard Gibson, profesor na Emerson koledžu, kojeg mnogi smatraju vodećim stručnjakom za Fanonovu filozofiju, se slaže. “Mi automatski reagiramo na slobodu govora i civilno društvo… Naravno da želimo takvo društvo. Ali, postoji ideja da su svi u tom društvu jednaki. Iskustvo mladih ljudi iz Sjeverne Afrike u pariškim predgrađima – neredi koji su se tamo desili 2005. godine – pokazali su da oni nisu dio civilnog društva”, rekao je Gibson.

Takav kontekst može dovesti do nasilja, upozoravaju Gibson i Salem, citirajući Fanona, koji je vidio nasilje kao izbor marginaliziranih ljudi, koji “nemaju ništa izgubiti, a sve dobiti”. Krize uzrokovane nasilnim reakcijama na kolonijalizam, kao u Alžiru, često su uvjeravale evropske sile da im daju nezavisnost. Analitičari poput Gibsona i Salem vide sličnosti u današnjim urbanim, socijalno i ekonomski marginaliziranim mladim ljudima iz banlieua, djeci kolonijaliziranih seljaka čije je posezanje za nasiljem Fanon proučavao.

I Boussoumah upozorava da se sadašnja atmosfera u tim četvrtima opasno približava onoj prije demonstracija 2005. godine, koje su stvorile posljednju veliku društvenu krizu, zbog koje vlasti nemaju drugog izbora nego da obrate pažnju.

Izvor: Al Jazeera