Država kao ‘ikebana’ u bh. izvozu

Piše: Harun Cero

Iz Bosne i Hercegovine u protekloj godini izvezena je roba u vrijednosti od 4,45 milijardi eura, što je za četiri posto više u odnosu na 2013. godinu. Istovremeno, ukupan uvoz roba u 2014. godini u BiH je iznosio 7,85 milijardi eura te i on bilježi rast za 6,29 posto.

Ključni problem izvoza robe na strana tržišta, smatra Duljko Hasić, direktor Instituta za edukaciju Vanjskotrgovinske komore BiH, predstavlja ogroman trgovinski deficit.

“Institucije nadležne za analizu ovih podataka su doslovno prešutili podatak da smo lani uvezli inostrane proizvode čak od 8,1 milijardi eura, što je rekordan iznos kada je riječ o uvozu.”

Vanjskotrgovinski deficit nije rekordan, ali je pozamašan, te iznosi 3,75 milijardi eura. Pokrivenost izvoza uvozom je u odnosu na 2013. pogoršana te je iznosila 53,6 posto.

“Rješavanje, odnosno njegovo ublažavanje, zahtijeva sistemski i sveobuhvatan pristup ovom pitanju. Prije svega, nužno je nastaviti s dosljednim provođenjem privrednih i političkih reformi i usklađivanjem bh. propisa s propisima Evropske unije, stalno jačati institucionalni okvir BiH, kako bi se uklonile prepreke koje stoje na njenom putu ka evropskim integracijama, odnosno kako bi se obezbijedio i omogućio lakši pristup naših roba tržištu EU-a, uz primjenu donesenih zakona i podzakonskih akata.”

Hasić dodaje da su od ranije prisutni neki problemi, kao što je nedostatak jasne vizije razvoja industrije u BiH, neujednačenost poreza i doprinosa na cijelom području BiH, nedostatak ekonomske politike te nejedinstven ekonomski prostor. Kako objašnjava, postoje mjere koje država treba uraditi da se ovaj negativni trend ne bi nastavio.

“Neophodno je da država, odnosno vlade na svim nivoima, ponude, prije svega, jeftinije kredite za investiranje i praćenje proizvodnje, poticaj izvoza, smanjenje poreza i doprinosa, izmjenu carinskih tarifa i pravila porijekla. Za realizaciju ovih problema neophodno je poći od četiri strateška cilja: podići svijest o izvoznom potencijalu BiH na ključnim ciljnim tržištima, povećati broj preduzeća sposobnih za proaktivan izvoz, poboljšati konkurentnost izvoznika na međunarodnim tržištima, pripremiti učinkovitu javno-privatnu infrastrukturu podrške izvozu.”

Hasić smatra da se to može postići kroz brendiranje BiH, promociju izvoza kao ključne prilike za rast malih i srednjih preduzeća, pružanje podrške razvoju izvoznih klastera, te bolje uloge i statusa Izvoznog vijeća BiH.

“Treba utvrditi mogućnosti stvaranja zajedničkog brenda za ključne sektore, razviti i provesti mehanizme podrške u cilju poticanja proaktivnog rasta izvoza, pomoći preduzećima u razvoju proizvoda s većom dodanom vrijednosti kroz pružanje ciljane podrške usmjerene na inovacije, istraživanja i razvoj, usvojiti već pripremljene strategije za sektorski usmjerenu promociju na odabranim ključnim tržištima, osmisliti i provesti programe povratnih veza u cilju nadogradnje performansi lanca nabavke i konkurentnosti, pojednostaviti financijske instrumente koji stoje izvoznicima na raspolaganju, poboljšati i proširiti usluge prema izvoznicima.”

Model Danske i Austrije

Hasić tvrdi da je je konkurentnost bh. ekonomije na jako niskom nivou.

“Pokrivenosti uvoza izvozom u 2014. godini je iznosila svega 56 posto. Konkurentnost bh. ekonomija je trenutno niža od konkurentnosti ekonomija ostatka Evrope. Na najboljih 100 izvoznih preduzeća u BiH otpada dvije trećine ukupnog izvoza, dok se dvije trećine ovih preduzeća nalazi u stranom vlasništvu. To znači da oko 40 posto izvoza BiH kontroliraju preduzeća u stranom vlasništvu.”

Na kraju je Hasić predstavio svoj plan za poboljšanje izvozne politike BiH.

“U cilju diverzifikacije izvoznih tržišta i većeg plasmana bh. proizvoda u inozemstvu, neophodno je obezbijediti tačne, provjerene i blagovremene informacije o uslovima i mogućnostima prodaje u određenoj zemlji. Postoji potreba za uspostavljanjem posebnih odjela za ekonomsku diplomatiju i vanjskotrgovinsku promociju u okviru najvećih diplomatsko-konzularnih predstavništava, postojećih izvoznih tržišta i tržišta s velikim izvoznim potencijalom.”

“S obzirom da je ovo skupa aktivnost, koja zahtijeva visok nivo ulaganja za kontinuirano i učinkovito prisustvo na inozemnim tržištima, ona može biti izvršena kroz uspostavljanje partnerskog odnosa između Ministarstva vanjskih poslova, Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa te Vanjskotrgovinske komore BiH, pri čemu bi uredi ambasada BiH u inozemstvu mogli biti domaćini, uz dodjelu poludiplomatskog statusa trgovinskim i komercijalnim predstavnicima. Vanjskotrgovinska komora BiH bi kreirala trgovinski informaconi centar, koji bi pružao usluge istraživanja tržišta za bh. izvoznike. Ovo je model koji koristi nekoliko zemalja, uključujući Austriju i Dansku”, zaključio je Hasić.

Proizvodnja hrane

Ekonomski ekspert Sanel Halilbegović tvrdi da država ima ulogu “ikebane” kada je riječ o odnosu prema firmama izvoznicima.

“Odnos države prema firmama izvoznicima je blago rečeno inferioran i uspavan te država u tom smislu ima ulogu ‘ikebane’, koja nema aplikativnog značaja. Problem disbalansa između uvoza i izvoza je u svakom slučaju multislojevit i konglomeratnog karaktera te samim time ne postoji ‘jedan čarobni potez’ kojim se ovaj izazov moze riješiti. Svoju ulogu u ovoj utakmici moraju odigrati podjednako i država, i izvoznici”, smatra Halilbegović.

“Država bi morala zauzeti aktivniji stav, i to prevashodno glede programa stimulacije izvoza, kroz razne poticaje, grantove i olakšice, ali uz potencijalno osnivanje agencije koja bi radila direktan monitoring ovog procesa, da stimulansi ne bi odlazili u prazno te da, recimo, takva agencija traži konkretna dostignuća koja bi bila isplanirana nekom vrstom akcionog plana.”

Mišljenja je i da država mora raditi zajedno sa svim profilima firmi, a pogotovo s izvoznicima, na postavljanju, dosezanju i održavanju kriterija kada je u pitanju kvalitet.

“Tu je stvar veoma prosta: ako je vaš proizvod tražen u svijetu i ako je još pri tom i certificiran kao kvalitetan, potražnje će sigurno biti. BiH je, po mom mišljenju, najbolje pozicionirana na polju poljoprivrede, to jest proizvodnje zdrave hrane, te na polju energetike, jer obiluje kako neobnovljivim, tako i obnovljivim izvorima energije i na tome se mora kapitalizirati.”

Također je neophodno, smatra Halilbegović, da država odradi svoj dio posla na liberalizaciji izvozne politike i simplifikaciji birokratskih procedura.

“U nekom budućem periodu, kada se BiH konačno odvoji od ‘currency boarda’ te kada konvertabilna marka postane zasebna i neovisna valuta, izvoz će se moći stimulirati uz održavanje relativno jeftine, ili, bolje rečeno, pristupačne konvertibilne marke, što će, naravno, biti zadatak Centralne banke BiH. Porastom vrijednosti konvertibilne marke na globalnom tržistu deviza izravno utiče na izvoznike iz BiH, čija će roba postati ‘preskupa’ za strane kupce te će biti neophodno voditi računa o pronalaženju nekog optimuma, to jest ekvilibrijuma konvertibilne marke na tržištu deviza. Za sada možemo uživati u periodu kada o tome ne moramo brinuti”, rekao je on.

Gotovi proizvod

S druge strane, Halilbegović smatra da će izvoznici također morati poraditi na svom dijelu posla, koji bi se trebao sastojati, prije svega, na održavanju visoke kvalitete.

“Odličan primjer u ovom slučaju bi bilo slovensko Gorenje, koje se, održavanjem kvalitete, sticanjem neophodnih certifikata o kvaliteti te cjenovnom strategijom, pozicioniralo kao iznadprosječan, pa čak u nekim segmentima i prestižni brend. Kontinuirana kvaliteta je ono što i velike korporacije imaju kao glavni cilj i čemu kontinuirano teže te će mnogi marketing menadžeri reći da ‘kvaliteta nije destinacija, već putovanje'”, istakao je on.

Halilbegović je zaključio da bi se izvoznici strateški trebali orijentirati ka proizvodnji i izvozu gotovog proizvoda, a ne međuproizvoda, ili, još gore (a što je u BiH veoma aktuelno), sirovine, a država bi trebala poraditi na tome da dodatno stimulira upravo one izvoznike koji svoj biznis zasnivaju na izvozu gotovog proizvoda, jer gotov proizvod nosi veću dodanu vrijednost te samim time veći impakt na odnos između izvoza i uvoza.

Ekonomski ekspert Boris Tihi je za Al Jazeeru izjavio da je konvertibilna marka precijenjena i da je to suštinski problem.

“Jasno je da naše unutarnje tržište nije adekvatno da zadovolji potrebe izvoznika. S druge strane, za BiH je izvoz i prodaja neminovnost. Međutim, mi imamo problema druge vrste. Mi imamo neku vrstu monetarne kontrole države. Očigledno je da je naša konvertibilna marka, kojoj mi tepamo da je konvertibilna, precijenjena i u takvim uslovima je svaki uvoz rentabilan, a svaki izvoz je veoma teško realizirati”, kazao je Tihi.

On smatra da je i politika bitan faktor u izvoznoj orijentaciji jedne države.

“Politika onemogućava da se poslovne incijative efikasnije razvijaju i da postanemo zemlja koja treba težiti izvozu, a uvoz zamjeniti domaćom proizvodnjom, što je moguće više. Najbolje što vlast može učiniti da bi se izvoz povećao jeste da smanje doprinose i dažbine koje opterećuju naše proizvozvođače, jer zbog toga oni ne mogu biti konkurentni na inostranim tržištima”, zaključio je Tihi.

Izvor: Al Jazeera