Kombajni iz Županje na poljima širom svijeta

Piše: Branimir Bradarić

Tijekom proteklih 20-ak godina istok Hrvatske osiromašio je pa je tako nekada bogata regija u toj državi, ali i bivšoj državi, počela gospodarski, a onda i u svakom drugom pogledu, zaostajati za razvijenijim dijelovima Hrvatske.

Osnovni razlog tome su ratna stradanja, izostanak investicija, ali i privatizacija koja je u Hrvatskoj odrađena na već dobro poznati način. Nekada velike i prepoznatljive tvrtke, koje su zapošljavale na tisuće radnika, propale su ili više nemaju niti približnu snagu kao nekada. Pri tome, izostalo je otvaranje novih tvrtki koje bi se pozicionirale na tržištu.

Međutim, da je i na istoku Hrvatske moguće kvalitetno poslovati i kroz godine stvoriti jaku tvrtku dokazuje i primjer županjske tvrtke Same Deutz-Fahr Žetelice. 

Poslovni uzlet tvrtke započeo je 2005. godine kada je talijanska grupacija SDF, svjetski poznati proizvođač traktora i motora, preuzela tadašnju Tvornicu poljoprivrednih strojeva i uređaja „Đuro Đaković“ u Županji. Od tada, iz godine u godinu, poslovni rezultati tvrtke rastu, a s njima i broj zaposlenih kao i brojka proizvedenih i prodanih kombajna.

„Veoma teško je u današnjem poslovnom svijetu i uz toliku konkurenciju na tržištu poslovno rasti iz godine u godinu. Na sreću mi uspijevamo iako sama sreća s tim zapravo nema puno veze. Izuzetno nam je drago što dolazimo baš s istoka Hrvatske koji nikako da se gospodarski oporavi. Ipak, i naši poslovni rezultati pokazuju da je i ovdje moguće napraviti dobre gospodarske rezultate“, kaže generalni direktor SDF Žetelice Damir Kobaš.

Recept za uspjeh

On je radio i u staroj tvrtki tako da se, kako kaže, dobro sjeća načina rada i poslovanja. Prisjeća se kako je rađen znatno manji broj kombajna koji su tehnološki zaostajali za konkurencijom.

„Mislim da nije došlo do privatizacije tvrtke da bi stara tvrtka propala jer jednostavno njeni proizvodi ne bi mogli proći na tržištu. Ipak, i u tim uvjetima plaće i u nekadašnjoj tvrtci su bile redovite“, rekao je Kobaš.

Govoreći o načinu kako su uspjeli ostvariti takve gospodarske rezultate, ali i dalje planirati, Kobaš kaže kako se zapravo ništa nije dogodilo slučajno, odnosno, kako su sadašnji rezultati došli kao plod napornoga rada, ulaganja i inovacije.

„Recept za uspjeh zapravo je jednostavan. Neophodna su stalna ulaganja, ulaganja i opet ulaganja. Drugačije ne ide jer samo se na takav način može napraviti kvalitetan proizvod koji u svakom pogledu može konkurirati konkurenciji na svjetskom tržištu. Modernizacija tehnologije omogućuje i da se može napraviti proizvod koji je kvalitetan kao i drugi na tržištu, ali i da je u isto vrijeme i po cijeni konkurentan“, pojašnjava Kobaš.

Pri tome treba znati i kako je tvrtka i prije privatizacije proizvodila kombajne tako da su već imali velikoga iskustva, ali i znanja u toj oblasti proizvodnje. Međutim, novi vlasnici donijeli su sa sobom i značajan kapital koji je uložen, a i dalje se ulaže. Nova i moderna tehnologija doveli su i do novih i inovativnih modela koji su rađeni po zahtjevu kupaca te konačnog uspjeha na tržištu.

„Mislim kako je to zapravo jedini način da se uspije na tržištu. Uz sve to prisutni smo na brojnim svjetskim sajmovima gdje nudimo svoje proizvode. U stalnom smo kontaktu s našim dilerima koji nam prenose želje i sugestije kupaca koje mi, ako je moguće, uvažavamo i realiziramo. Pri tome se nikako ne smije zaboraviti niti uloga vlasnika tvrtke koji je u pogone u Županji u ovih deset godina uložio velika sredstva, a i dalje se ulaže u modernizaciju. Sve to u sinergiji donosi kvalitetan poslovan rezultat“, kaže Kobaš.

S razvojem tehnologije i novim znanjima nekadašnji stari kombajni zamijenjeni su novim modernim modelima. U deset godina tvrtke napravljeno je šest novih modela kombajna koji su prodavani širom svijeta tako da je prosjek povećanja proizvodnje bio od 10 do 20 posto godišnje. Proces modernizacije ide i dalje tako da je ove godine u Županji održana svjetska promocija modela C6205 koji je već tijekom ove godine postao jedan od najprodavanijih proizvoda tvrtke. Upravo taj model kombajna nastao je nakon sugestija i prijedloga samih kupaca.

Pri kraju poslovne godine u neke svoje modele započeli su i s postupkom ugradnje Mercedesovih motora. Naime, u svojim modelima tvrtka je koristila isključivo Deutzove motore koje su na modelima C7 i C9 zamijenili Mercedesovim. Osnovni razlog su, prije svega, izuzetne karakteristike koje nude motori ove tvrtke, ali i znatno manju emisiju plinova u zrak što je veoma važno za europska tržišta. Deutz motori ugrađuju se u ostale modele.

Obrazovanje kao problem

Sve navedeno rezultiralo je da je broj stalno zaposlenih došao do 190 da bi tijekom godine brojka zaposlenih, s onima i na određeno vrijeme, prešla 300. Ove godine proizveli su 410 kombajna koji su najvećim dijelom završili na inozemnim tržištima. Najveći broj proda ih se u Njemačkoj i Francuskoj, a prodaju i u ostalim zemljama Europe, ali i zemljama Azije i Afrike. Izvoze svoje kombajne u više od 20 zemalja svijeta.

„Svakako da smo ponosni na sve učinjeno, a već sad imamo i mnoge druge planove. Vjerujemo kako ćemo u budućnosti ostvarivati još bolje rezultate. Plan nam je za iduću godinu proizvesti 430 kombajna, zadržati postojeća tržišta ali i otvoriti neka nova. Normalno, u isto vrijeme i dalje ćemo pratiti tržišta, što radi konkurencija, raditi na novim modelima, biti prisutni na sajmovima, odnosno, sve ono što smo radili i proteklih godina“, ističe Kobaš.

U međuvremenu u svakodnevnom poslovanju suočavaju se i s nedostatkom kvalitetnih radnika pa su tako prinuđeni djelatnike dodatno obučavati u svojim pogonima. Stoga već neko vrijeme surađuju s obrtničkim školama i ulažu u mlade kadrove. Po završetku školovanja neke od njih dodatno obučavaju, kako bi mogli početi raditi u tvrtki, a zatim zapošljavaju.

I mnogi drugi gospodarstvenici ukazuju na problem obrazovanja u Hrvatskoj, odnosno, činjenicu da škole ne „izbacuju“ već gotove radnike kojima je potrebno tek nešto malo dodatne obuke da bi počeli samostalno raditi nego svršene srednjoškolce koji malo toga znaju iz oblasti za koju se školuju. Stoga su tvrtke prinuđene snalaziti se kako znaju i umiju. Uz to, ne osluškuje se niti puls tržišta rada pa se tako i dalje školuje veliki broj učenika za zanimanja kojima je tržište već prezasićeno dok izostaju obrazovni programi za deficitarna zanimanja.  

„To nam je problem jer uz proizvodnju i planove moramo voditi računa i o školovanju mladih kadrova jer u suprotnom ćemo zapasti u probleme, odnosno, dogodit će nam se da imamo narudžbe, tehnologiju ali da neće imati tko raditi. To bi dovelo do urušavanja cijeloga sustava i to ne želimo dopustiti. Trošimo i energiju, i vrijeme, i novac ali jednostavno smo prinuđeni na to“, zaključio je Kobaš.

Izvor: Al Jazeera