Privredni pojas bez posebnog učinka

Piše: Tomislav Šoštarić

Hrvatska ima pravo proglasiti isključivi gospodarski pojas (IGP), no pogotovo sada, kada je Hrvatska zajedno sa svojim morem dio Europske unije, to ne bi imalo značajniju gospodarsku ni političku težinu.

Tako se otprilike može sažeti zaključak stručnjaka na temu proglašenja IGP-a, što je Most nezavisnih lista nedavno postavio kao jedan od najvažnijih uvjeta u podršci novoj hrvatskoj vladi.

Most je ovim zahtjevom, koji ranije nije spominjao, iznenadio politiku, javnost i struku. Tvrde da će na tome inzistirati jer, kako kažu, Hrvatska trpi goleme financijske i druge štete zato što to nije učinjeno te da treba preuzeti odgovornost i zaštititi ta hrvatska prirodna bogatstva.

Pritisak EU-a

Dvije velike koalicije predvođene SDP-om i HDZ-om, s kojima Most pregovara o sastavljanju vlade, kažu da im je IGP i njegova provedba, u skladu s međunarodnim obvezama Hrvatske, kako je naveo SDP, prihvatljiva.

Mogao je i IGP umjesto ZERP-a

Hrvatska je, kaže Lapaš, mogla već 2003. umjesto ZERP-a proglasiti IGP, no zbog političkih se obzira u procesu pridruživanja odlučila na ograničeniju varijantu.

“Nema nikakve pravne zapreke da Hrvatska i danas proglasi IGP kao što je to učinila npr. Francuska 2012., bude li ga tada doista i primjenjivala, a sporna pitanja razgraničenja ionako ne bi priječila tu primjenu u najvećem dijelu površine takvog pojasa. U protivnom, ne vidim velike razlike između neprimjene ZERP-a ili IGP-a”.

Hrvatska je 2003. proglasila zaštićeni ekološko-ribolovni pojas (ZERP), ali je tijekom pregovora o pristupu EU-u odustala od njegove primjene na zemlje članice EU-a.

Pritisci su dolazili iz Slovenije, Italije i Brisela – sporno im je bilo proširenje suverenih prava Hrvatske u zoni Jadrana.

ZERP sadrži sve bitne elemente IGP-a, ali je ograničeniji po sadržaju i pravima koje donosi državi – odnosi se na ribolov i iskorištavanje mora, dok se IGP odnosi i na podzemlje, morsko dno, ali  i gradnju objekata na morskoj površini

“ZERP, naime, jednako kao i IGP načelno daje državi isključivo pravo iskorištavanja živih i neživih prirodnih bogatstava toga dijela mora kao i zaštite i očuvanja morskoga okoliša. Ono u čemu se ZERP razlikuje od IGP-a jeste to što ne obuhvaća Konvencijom predviđene druge djelatnosti radi gospodarskog istraživanja i iskorištavanja poput ‘proizvodnje energije korištenjem vode, struja i vjetrova’. U pogledu prava države na iskorištavanje morskog dna u tome pojasu razlike ionako nema jer se na to morsko dno primjenjuju pravila o epikontinentalnom pojasu kojeg Hrvatska ima neovisno o ZERP-u ili IGP-u”, objašnjava Davorin Lapaš, stručnjak za međunarodno pravo.

‘Zajedničke ribolovne vode’

Danas i Brisel smatra da je proglašavanje zaštićenih gospodarskih zona dobar način upravljanja resursima.

I to vjerojatno, kaže Lapaš, zato što Europska komisija na temelju studija dolazi do zaključka da IGP igra pozitivnu ulogu u zaštiti ribljeg fonda i zaštiti i očuvanju morskog okoliša.

A možda i zato što su neke zemlje članice započele s takvom praksom. U vrijeme proglašenja ZERP-a, tumači Lapaš, EU je nastojala da države u Sredozemlju, uključujući i Jadran, ne proglašavaju IGP, kako bi što veći dijelovi mora ostali u režimu otvorenog mora sa slobodom ribolova za ribarske flote svih država.

“Međutim, u Sredozemlju su i neke druge države proglasile primjerice zaštićeni ribolovni pojas, na primjer Španjolska, zaštićeni ekološki pojas, poput Francuske ili poput Hrvatske ZERP kao njihovu kombinaciju. Ipak, danas niz država na Sredozemlju ima IGP poput Maroka, Tunisa, Libije, Libanona, pa i Francuske koja ga je proglasila 2012. Također, treba reći i da je Cipar, također kao članica EU, proglasio IGP još 2004. godine te ga razgraničio s IGP-om Egipta i s Izraelom”, kaže Lapaš.

Uglavnom, kaže Lapaš, proglašenje  isključivog gospodarskog pojasa za Hrvatsku kao članicu Europske unije, ne bi se bitno razlikovalo u odnosu na ZERP.

Oba režima država članica EU-a jednako bi tvorila tzv. zajedničke ribolovne vode EU-a, podložne kvotama zajedničke ribolovne politike.

Bez pristanka susjeda

No, mogućnost iskorištavanja jadranskih resursa imaju i države nečlanice EU-a, poput Crne Gore i Albanije.

Ipak, Lapaš tvrdi da Hrvatska, kao i svaka druga država uz čije se teritorijalno more prostire otvoreno more, ima pravo proglasiti IGP, baš kao i ZERP, svojom samostalnom odlukom – bez ikakve pravne obveze za konzultacijama s drugim državama, a još manje za njihovim pristankom.

“Takva obveza u međunarodnom pravu jednostavno ne postoji. Hrvatska je, međutim, nakon što je proglasila ZERP, odgodila njegovu primjenu od 2008. za zemlje članice EU. Drugim riječima, razgraničenje ZERP-a jednako kao i eventualno IGP-a s nekima od susjednih država koje zemljopisno takav pojas mogu imati, posebno je pitanje, no trenutno mi se važnijim čini problem što se govori o proglašenju IGP-a, unatoč činjenici što Hrvatska ne primjenjuje ni ZERP”.

Ipak, isključivi gospodarski pojas, kao što mu i ime kaže, sa sobom nosi ponajprije gospodarski važnu problematiku. No, smatraju neki stručnjaci, njegovo proglašenje ne bi sada imalo posebno značenje za hrvatsku ekonomiju.    

Novotny: Politički zahtjev 

“Radi se o političkom zahtjevu. Zaštićeni ekološki ribolovni pojas je kombinacija dva oblika zaštite šireg priobalnog pojasa. IGP bi značio da Hrvatska ima isključivo pravo na istraživanje podzemlja ispod mora, što u ovom trenutku niti je aktualno niti može imati neko praktično ekonomsko značenje”, smatra ekonomski analitičar Damir Novotny.

Pravi izazov nije ribolov

Nekadašnji industrijski pogoni u Dalmaciji, koji su bili veliki potencijalni zagađivači, gotovo su svi ugašeni i Jadran je na taj način postao isključivi ekološki pojas te tako, smatra Novotny, zapravo i nije ugrožen.

“Pravi ekonomski izazovi iskorištavanja prirodnog potencijala Jadranskog mora nisu u ribolovu, već u naprednim tehnologijama marikulture kakve već imaju druge zemlje – uzgoj ribe, školjki, algi. Proizvodnja mediteranskih kultura na otocima – možemo zbog velikog broja sunčanih dana i velikih količina slatke vode koja utječe u Jadran proizvoditi daleko više mediteranskog voća i povrća nego što to danas radimo. I energija iz obnovljivih izvora”.

On naglašava da bi se politička elita umjesto na to pitanje, koje smatra temom isključivo za politička nadmetanja, trebala usredotočiti na mjere kojima bi se poticao razvoj marikulture koja, kako kaže, zahvaljujući brojnim otocima i plitkom moru, ima odlične uvjete.

Što se tiče odnosa sa susjednim zemljama nečlanicama EU-a u slučaju proglašenja IGP-a, Novotny ističe da ribolovnih aktivnosti u Jadranu baš i nema.

Albanija, navodi, ima relativno malu ribarsku flotu, koja se sastoji uglavnom od talijanskih ribarskih poduzeća koja su ulagala u Albaniji.

‘Zastarjelo razumijevanje stvari’

Ribari iz drugih zemalja, kaže, nisu zainteresirani za Jadran, budući da su orijentirani prema otvorenom Mediteranu ili Atlantiku, gdje se može postići viša produktivnost izlova.

“Ribolov u Jadranu je zapravo vrlo troškovno intenzivan, ribe zapravo nema previše pa je zbog toga i preskupa te nije interesantna drugim potrošačima izvan ltalije i Hrvatske unutar EU-a. Jadran je dakle zanimljiv samo jadranskim zemljama. Druge zemlje EU-a nabavljaju bijelu ribu iz Maroka, Grčke, Turske ili iz uzgoja”, objašnjava Novotny.

Stoga je ‘borba’ oko pitanja ZERP-a ili IGP-a, navodi Novotny, rezultat zastarjelog razumijevanja koje samo prirodne resurse vidi kao pokretače ekonomskog razvoja, dok se istovremeno zna da razvoj regija bogatim prirodnim resursima ne ovisi toliko o tim resursima, već ponajviše o znanju i ljudskom kapitalu.

“Italija ima primjerice veliku koncentraciju ljudskog kapitala, novih tehnologija i znanja u ribarstvu te su zbog toga uspješniji ribari od hrvatskih i slovenskih. Island, Norveška i Škotska su također dobri primjeri akumulacije znanja u morskom ribarstvu”, zaključuje Novotny.

Izvor: Al Jazeera