Mandićev ‘Križni put’ – simbol novog života

Piše: Mirza Sadiković

U Sanskom Mostu, kao i u drugim gradovima u Bosanskoj Krajini, prigodno se obilježava najveći katolički blagdan Božić. Priprema se i pravoslavni.

Za tu je prigodu u crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije postavljen/vraćen ciklus slika „Križni put Isusa Krista.“

Ništa ne bi bilo neobično, da upravo ovaj kulturni događaj ne nadilazi granice umjetnosti, dajući tako najbolji uvid u blagdansku priču o jednom gradu i njegovim ljudima.

Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, nakon što je avgustovskih dana 1995. godine drugi put u svom stoljetnom trajanju porušena, obnovljena je i simbolično ovih dana govori o novom početku i suživotu u sanskoj dolini.

Simbolika i značenje sadržani su u riječima župnika fra Ivice Matića: “Ovdje je naša specifičnost da je pravoslavac Petar Mandić naslikao ‘Put križa’ za vjernike koji su se pred njim molili i evo opet mole.“

„Ova rijetko vrijedna galerijska postavka je sačuvana zahvaljujući ratnom svećeniku sanske župe fra Miji Rajiću i sugrađanima- Bošnjacima“, podsjeća sanski književnik Amir Talić, dodajući: „Mandić je slikar naive i pripada njegovom vrhu u svjetskim razmjerima. Sanski je to pravoslavac kojem su još osamdesetih godina prošlog stoljeća sugrađani katolici povjerili da uradi ciklus slika za potrebe njihove crkve. Stoga slike ‘Križni put’ nisu tek slike. One su uvod za priču o ovom gradu. O njegovim ljudima, o umjetniku pravoslavcu, koji ih je slikao srcem, o župniku koji nije mogao spasiti crkvu, ali je uz pomoć Sanjana Bošnjaka spasio slike. O danima kada se ovdje suživot podrazumijevao…“

Tradicija naive

Jedina je to sačuvana postavka koja podsjeća i na prijeratnu tradiciju sanske kolonije slikara naive.

Dolazili su ovdje godinama u drugoj polovini prošlog stoljeća slikari sa svih strana svijeta. Stvarali i darivali grad, koji je utemeljio galeriju naive s bogatim fundusom.

Iz nje je, nažalost, gotovo pet stotina slika nestalo u podmetnutom požaru zadnjih dana prošloga rata.

A jedan od onih za čije se ime neizbježno vezuje ta kolonija jeste upravo Pero Mandić. Pokušavao je prije desetak godina oživjeti koloniju, vratiti slikare naive na obale Sane.

Ostalo je zabilježeno njegovo sjećanje na vrijeme nastanka „Križnog puta“.

„Dugo sam se mislio tada koju temu obraditi da bude karakteristična ne samo za Sanu, već globalno. Iako su te slike nastale puno godina prije rata, pitam se jesu li bile nagovještaj kasnijih burnih vremena koja će nas zadesiti, ludila koje će zahvatiti ljude, kataklizme koju ćemo skupa proći. Slike ove opominju da se pameti čovjek treba dozvati.“

I nije Pero dočekao novo rađanje kolonije. Napustio je ovaj svijet i prije nego je ostvario i prvi mu san, povratak u svoj grad iz izbjeglištva u Novom Sadu u Srbiji.

Stoga  ovoga Božića sanski župnik fra Ivica Matić podsjeća: „Za nas katolike ove slike imaju posebnu vrijednost, jer su jedino što je sačuvano iz crkve kada su je rušili prije dvadeset i tri godine. Vraćanje postavke jeste i kulturni  događaj koji ipak nadilazi granice umjetnosti. Ovdje je riječ o kulturi multietičnosti, zajedničkom življenju. I hvala Bogu, slike su ponovo u crkvi i sada se pred njima ponovo molimo.“

A uz ovo i umjetnička simbolika ciklusa govori o novom početku. I životu koji se vraća u Sanski Most.

Izvor: Al Jazeera