Rusija traga za budućnošću u Vanginim predskazanjima

Piše: Iftikhar Mani

MOSKVA – Ruski mediji sve više govore o proročanstvima pokojne Babe Vange i „islamskoj opasnosti“ koja prijeti evropskom kontinentu, što bi moglo dovesti do povećanja neprijateljstva prema muslimanima i porasta islamofobije..

Poznata bugarska proročica po nadimku Baba Vanga rođena je u Strumici 1911. Ostala je slijepa sa 12 godina nakon što je nekoliko dana bila zatrpana u pijesku. Umrla je u Bugarskoj 1996. godine u 85. godini života. Stekla je veliku popularnost u Evropi dok su je mnogi smatrali i sveticom jer su vjerovali da ima nadnaravne moći te da može čitati budućnost.

U posljednje vrijeme ponovo se budi interesovanje javnosti za Babu Vangu zbog njenih nekadašnjih proročanstava o invaziji islamskih džihadista na evropski kontinent. 

Ostvarena proročanstva

Neka od najistaknutijih proročanstava babe Vange koja su do danas ostvarena su raspad Sovjetskog Saveza, nuklearna katastrofa u Černobilu, cunami u Indoneziji, napad 11. septembra 2001. i dolazak Afroamerikanca na čelo Amerike. 

Prema Vangi, doći će do nestanka Evrope sa granicama koje su nam danas poznate zbog najezde „radikalnih muslimana“ na Stari kontinent krajem 2016. i izbijanja razarajućeg rata koji će dovesti do uništenja evropskog naroda i uspostavljanja islamskog halifata.

Ova bugarska proročica predvidjela je i da će se Rusija podići iz pepela i postati najjača svjetska sila koja će zavladati svijetom.

Traženje smiraja

Ekspert za tehnike informacionog ratovanja Pavel Rodgkin umanjuje važnost zainteresiranosti medija za fenomen babe Vange, te pojašnjava da se interes za njena proročanstva kreće kroz faze zatišja pa sve do aktivnijeg perioda zavisno od političkih previranja i uvjeta koji prevladavaju.

Rodgkin za Al Jazeeru kaže da je tokom devedesetih godina prošlog stoljeća postojalo veoma veliko interesovanje za ono što je govorila Vanga, ali se ubrzo ta euforija smirila da bi se danas opet pojavila i dosegla svoj vrhunac zbog aktuelnih dešavanja u svijetu te posljedica takvih dešavanja na Rusiju. Međutim, skreće pažnju na to da ljudi generalno ne bi trebali vjerovati u njena predviđanja, pa makar im i posvećivali određenu pažnju, s tim da takvo interesovanje ne bi trebalo prerasti u opsesiju. 

Dodaje da je najaktuelnija tema u Rusiji vojna intervencija u Siriji i borba protiv grupe Islamska država Iraka i Levant (ISIL), što bez sumnje zaokuplja pažnju ruskih građana. On smatra da upravo odatle i počinje sva priča o Vanginim proročanstvima što ponekad predstavlja pokušaj da se napravi određena veza između događaja, a ponekad se koriste više iz zabave. 

Rodgkin ističe da islamsko prisustvo u Rusiji nije ništa novo, te da svi razumiju nužnost distinkcije između muslimanske populacije u Rusiji i onih koji se upuštaju u međunarodni terorizam.   

Dodaje da u vremenu teških kriza i nestabilnosti mnogi ljudi, pa čak i političari, pribjegavaju proročanstvima vračeva i astrologa kako bi se ostvarila neka forma smirivanja i stabilizacije, u nadi da će se to proročanstvo poklopiti sa njihovim hirovima zbog čega bi se onda osjećali ugodno i bezbjedno.

Politička manipulacija

Politički analitičar Andrei Okara smatra da su priče o Vanginim proročanstvima i uveličavanja istih zapravo medijske metode usmjerene na upotrebu mitova u političke svrhe i ciljeve koji bi služili vlastima u nastojanjima da okupe javno mnijenje oko određenog političkog pitanja ili u cilju podrške odlukama od ključnog značaja, poput odluke o ratu i miru.    

U razgovoru za Al Jazeeru dodaje da mediji, koji su pod kontrolom Kremlja, rade na usmjeravanju masa prema prihvatanju praznovjerja i predviđanja proroka i vračeva o ruskoj veličini i toga da se ona nalazi na putu preuzimanja uzdi svijeta, te shodno tome opravdavaju svoju politiku. 

Tako se, na primjer, dolazak desetaka hiljada muslimanskih izbjeglica sa Bliskog istoka zbog političke situacije povezuje sa nastankom demografskih promjena u Evropi u korist sve većeg broja muslimana i mogućnosti njihovog pretvaranja u udarnu snagu koja će zavladati Evropom. Okara je izrazio svoje uvjerenje da ovakav diskurs doprinosi stvaranju neprijateljstva prema muslimanima.

Zaključuje da je u toku proces mobilizacije te da postoje dva glavna pravca ovakvog procesa a to su: poticanje nacionalne ostrašćenosti i patriotskih osjećaja te ukazivanje na neprijatelja izvana kako bi se narod okupio oko državnog rukovodstva. 

Izvor: Al Jazeera