Crne kutije, škrinje pune tajni

Piše: Mario Pejović

Crne kutije, uređaji koji su skoro uvijek povezani sa crnim vijestima, bez obzira na svoje ime mogu donijeti utjehu ožalošćenim porodicama, spriječiti buduće nesreće, ali i smiriti ili rasplamsati sporove i sukobe.

Samo što one uopće nisu ni crne ni kutije, navodi Dinko Vodanović, ekspert za avionske nesreće iz Hrvatske.

Kako kaže, “crna kutija” je izraz koji su mediji usvojili, iako se u stvarnosti radi o dva zasebna uređaja koji su, suprotno imenu, narandžaste boje.

“Crna kutija je novinarski jedinstveni termin za dva odvojena uređaja. Prvi je takozvani flight data recorder, odnosno uređaj koji zapisuje sve podatke o letu zrakoplova. On bilježi sve parametre, kao što su pozicija aviona, rad motora, brzina i visina, promjena režima, nagib aviona…”.

Snimači bilježe tri do pet zapisa u sekundi, dok određeni modeli mogu zabilježiti devet podataka u sekundi, ističe ekspert za avionske nesreće, što je izuzetno bitno u vojnoj avijaciji, gdje letjelice često i brzo mijenjaju položaj.

Drugi uređaj je takozvani voice recorder koji snima apsolutno svu komunikaciju u avionu, kako između pilota i kontrola leta, tako i komunikaciju između samog osoblja, odnosno sve zvukove unutar kokpita, objašnjava Vodanović.

Narandžaste ‘crne kutije’

Oba uređaja su jarko narandžaste boje, kako bi bili što uočljiviji u olupini srušene letjelice, a nalaze se u dva zasebna kućišta.

Nasuprot mišljenju većeg dijela javnosti, crne kutije nisu neuništive, što se pokazalo u slučaju crne kutije izvučene iz ruskog bombardera Su-24, kojeg je turska avijacija oborila krajem novembra zbog navodne povrede zračnog prostora te zemlje.

Ruski stručnjaci su uspjeli doći do uređaja iz olupine aviona, ali su naveli da je crna kutija teško oštećena i da je upitno hoće li se moći doći do podataka koji bi potvrdili ruski stav da avion nije bio iznad Turske, odnosno tursku stranu da je bombarder ušao u njihov zračni prostor.

Rušenja aviona je dovelo do zatezanja odnosa između Ankare i Moskve, a Rusija je Turskoj uvela ekonomske sankcije nakon ovog incidenta.

Dobrica Vinčić, inženjer vazduhoplovstva iz Srbije, ističe kako crne kutije moraju biti izuzetno robusne, kako bi izdržale velike udarce prilikom pada letjelice, ali i visoke temperature kojim može biti izložen kao i visoki pritisak u slučaju pada u more.

Iako postoje određeni standardi koji navode na šta uređaj mora biti otporan, sam standard nije obavezujući, naglasio je on.

“Crne kutije su izuzetno otporne i robusne. One su najčešće u stanju izdržati udarac uzrokovan padom sa visine od recimo deset kilometara, ili velike dubine u slučaju pada u more, ali ništa nije apsolutno neuništivo. S obzirom da su informacije iz aviona fizički smještene u uređajima koje zovemo crna kutija, moguće je da bude oštećen medij na kojem su informacije spremljene”.

Prema ocjeni stručnjaka iz Srbije, moguće je da su navodi ruske strane istiniti, odnosno da je onemogućen pristup podacima uslijed velikog oštećenja.

Posebna tehnologija

Nakon što se dođe do crne kutije srušene letjelice, ona se nosi u neki od specijaliziranih instituta ili samom proizvođaču uređaja kako bi se “izvukli” podaci, jer je potrebno korištenje posebne i izuzetno skupe opreme i tehnologije za pristup podacima i njihovom dekodiranju, navodi ekspert za avionske nesreće Vodanović.

Tako je Hrvatska bila prisiljena nositi kutije na ispitivanje u institute u Njemačkoj i Francuskoj, te proizvođaču u Češkoj, a isto vrijedi i za ostale zemlje regije, jer “male zemlje nemaju sredstava za takve institute i takvu opremu”.

Inženjer vazduhoplovstva iz Srbije ističe da su podaci u snimaču leta te snimaču glasova posebnom enkripcijom kodirani, tako da je potreban i poseban program za dešifiranje informacija “izvučenih” iz crne kutije.

“To je posebno prisutno u slučaju vojne avijacije, gdje su podaci toliko zaštićeni da i u slučaju da ‘druga’ strana dođe do crne kutije i pristupi podacima uređaja, pitanje je da li bi uspjeli dekodirati podatke bez odgovarajuće šifre”, rekao je Vinčić.

Vinčić je dodao da svaki proizvođač ima svoju izvedbu izrade uređaja, ali da i u slučaju vojnih letjelica i u civilnoj avijaciji same crne kutije moraju biti izuzetne kvalitete.

Kako je Zemlja većim dijelom prekrivena vodenim površinama, prisutna je velika vjerovatnoća da se avioni sruše u duboka jezera ili u mora, odnosno u okeane, što značajno otežava potragu za olupinom.

Aktiviranje odašiljača

Zbog toga su crne kutije opremljene posebnim odašiljačem, takozvanim beaconom, koji se aktivira nakon što se nađe ispod vode.

Nakon što voda izazove kratak spoj, odašiljač šalje ujednačen zvučni signal koji se širi na udaljenost od dva do četiri kilometra, a za njihovo detektiranje se koriste hidrofoni, vrsta mikrofona namijenjenih za korištenje pod vodom, pojašnjava Vodanović.

U praksi, potraga za avionom se vrši tako što se prate zadnji zapisi leta sa radara, kako bi se ekstrapolirala putanja nestale letjelice i suzilo područje pretrage, odnosno kako bi se otkrilo vjerovatno mjesto pada.

Civilni avioni imaju i poseban uređaj koji se aktivira kada se letjelica sruši na kopno i koji šalje putem određenih centara podatke kontroli leta, dodao je on. Vojni avioni obično nemaju takav odašiljač.

Izvor: Al Jazeera