Mirko Rašković – političar čiji glas je teško čuti

Piše: Mladen Obrenović

Nakon što je početkom tjedna istupio iz Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS), a potom i podnio ostavku na dužnost šibensko-kninskog dožupana, što mu je bila posljednja prepreka za ulazak u Hrvatski sabor, izabrani saborski zastupnik Mirko Rašković samo je još zanimljivijom napravio postizbornu priču u Hrvatskoj.

Budući da mu je dužnost saborskog zastupnika i dožupana nespojiva, jasno je postalo kako od mandata ne odustaje i ne želi ga vratiti SDSS-u. Upravo je i došao u Sabor na njihovoj listi i to kao stranačka uzdanica u 12. izbornoj jedinici u kojoj se biraju parlamentarni predstavnici nacionalnih manjina.

Cijela priča s Raškovićem zakotrljala se poslije njegovog samostalnog dolaska na konzultacije kod predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, dakle odvojeno od preostala dva izabrana zastupnika Milorada Pupovca i Mile Horvata.

Upravo je taj njegov čin, a potom i izjava koju je dao brojnim novinarskim ekipama zapravo i bilo jedno od njegovih rijetkih obraćanja medijima. U politici jeste dugo, čak iz vremena Jugoslavije, no u javnosti je jako rijetko.

I u spomenutom obraćanju novinarima na Pantovčaku kratko je odgovarao, rekavši kako nije nikome potpisao podršku, te da će potpis „dati onog trenutka kada kao manjinac osjeti da netko ima apsolutnu većinu“. Objasnio je i kako je izložen političkim pritiscima, te ostavio novinarima da nagađaju što se krije iza odgovora na upit dolaze li pritisci iz SDSS-a: „Moguće je, da. Valjda je tako“.

Nedostupan za izjave

Iako je do Mirka Raškovića, nakon njegovog samostalnog dolaska na razgovore s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović, bilo nemoguće doći, a svaki pokušaj dobivanja izjave bio uzaludan, javio se na poziv iz Al Jazeerine redakcije. Obećao je odgovore na nekoliko pitanja, među njima i o tome tko mu je i zašto prijetio, koga će podržati u Saboru, ali i o dugogodišnjoj suradnji njegove bivše stranke i HDZ-a na lokalnoj i državnoj razini. Opravdao se „gužvom“, a kasnije je bio nedostupan.

Kasnije je jednom šibenskom portalu priznao kako su mu poručili da će mu „skinuti glavu“, ali ne iz redova hrvatskog naroda, nego iz njegove stranke. Iz policije su potvrdili kako im se nije obratio nikakvom prijavom. No, uskoro se oglasio Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK) koji je „policiji naložio provođenje izvida, a slijedom saznanja iz medija u kojima su se iznosili podaci o prijetnjama te navodnom kupovanju–trgovini mandatima, tj. mogućim koruptivnim aktivnostima prema osobama koje su na osnovu službenih rezultata parlamentarnih izbora dobile saborski mandat“.

‘Možda jesam, a možda i nisam Mirko Rašković’

I to je bilo uglavnom sve od Raškovića kad su njegovi istupi u javnosti u pitanju. Ako se ponekad i javljao na telefon, novinarima je na upit je li na vezi Mirko Rašković odgovarao: „Možda jesam, a možda i nisam“.

Kome će se i kako Rašković prikloniti, a SDSS je donio odluku da podrži koaliciju Hrvatska raste okupljenu oko Socijaldemokratske partije (SDP) Zorana Milanovića, bit će poznato već na konstituirajućoj parlamentarnoj sjednici.

Ako u Hrvatskom saboru i pruži potporu Domoljubnoj koaliciji, koju predvodi Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), što je posve izvjesno, neće mu to biti prvi čin suradnje s tom strankom. Upravo je u Šibensko-kninskoj županiji, čiji je Rašković dožupan bio sve do danas na vlasti HDZ. Prema navodima lokalnih medija, otvoreno je i podržavao HDZ-ovog župana Gorana Pauka, iako su upute iz vrha stranke bile drugačije.

Bez izlaska za govornicu

Šibenski portal Tris objavio je nedavno kako Rašković, kao županijski vijećnik, „nikada nije progovorio, nitko nikad od njega nije čuo ni primjedbu, ni pitanje, ni prigovor, prilog raspravi, bilo što“. Navodno niti jednom nije izašao za govornicu u osam godina. Naveli su i kako je u županijskoj skupštini „statirao, što i kako misli nije otkrivao, pa doista nije jasno temeljem čega je u SDSS-u tako visoko kotirao“.

Navodno je i na posljednjim parlamentarnim izborima odbio poslušnost SDSS-u, te opstruirao pozive vrha stranke da se u 9. izbornoj jedinici birači iz redova srpske manjine odluče za koaliciju Hrvatska raste na kojoj je bio još jedan srpski kandidat – Boris Milošević, kao potencijalni četvrti zastupnik Srba u Saboru. Milošević nije prošao.

Rođeni Kninjanin, taj je 63-godišnjak, po zanimanju mehaničar, i prije rata bio je dužnosnik Zajednice općina Split. Kad je izbio rat, ostao je u Kninu, a nakon vojno-redarstvene akcije „Oluja“ napušta svoj grad i kratko odlazi u Beograd. Vraća se među prvima.

Politički se angažirao u SDSS-u, postao njihov vijećnik u Skupštini Šibensko-kninske županije u dva mandata, te čelni čovjek regionalnog ogranka stranke. Nakon dvaju lokalnih izbora našao se na poziciji zamjenika župana, što je dužnost koja u sredinama u kojima srpska manjina participira u većem broju, kao što je to slučaj, primjerice, s Vukovarsko-srijemskom i Osječko-baranjskom županijom, pripada i političkom predstavniku Srba.

U Raškovićevoj imovinskoj kartici iz pretprošle godine, koja je kao i podaci drugih dužnosnika objavljena na stranicama Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, stoji da je kao dožupan imao plaću 14.500 kuna (1.900 eura), te dvije kuće i stan u Kninu. Prethodno je, u imovinskoj kartici iz 2011. godine, imao za 150 eura višu plaću, ali i jednu kuću manje. U prošlom dožupanskom mandatu bio je tek suvlasnik nekretnina, a sada im je jedini vlasnik.

Ono čemu Rašković postaje vlasnik prvih dana prosinca je saborska fotelja i to u četverogodišnjem mandatu. Kome će dati potporu i čije će odluke podržavati ostaje samo na njemu, a hrvatskoj javnosti ostaje nadati se da će mu bar čuti glas. Ako i ne čuje, neće to biti ništa novo jer je u saborskim klupama, pa i u posljednjem mandatu, bilo puno onih koji glasa nisu pustili. Mnogi nisu ni dolazili, ali su zato beneficije uredno uživali.

Izvor: Al Jazeera