Srbiji će koristiti hrvatsko umijeće pregovaranja

Piše: Mladen Obrenović

Slavlje, optimizam, entuzijazam i drugi pozitivni osjećaji zbog otvaranja prvih pregovaračkih poglavlja s Europskom unijom vjerojatno su splasnuli već dan poslije kad su u Srbiji shvatili koliko je posla pred njima i kakav mukotrpan put ih čeka do predvorja europskih institucija. Ukupno je 35 poglavlja koja moraju biti ispregovarana, a zakonski akti u tim područjima u potpunosti usuglašeni s onima koji važe u EU doslovno „u zarez“, no ni tada cijeli posao nije zaključen jer postoji još i ratifikacija ugovora o pristupanju u svakoj od članica i, na kraju, utakmica na domaćem terenu – referendum.

Sve to, a po prvi put u formatu pregovaranja u 35 poglavlja i uz niz drugih zahtjevnih elemenata, prošla je Hrvatska koja je u europskom društvu već dvije i pol godine. Prethodno je punih osam godina pregovarala, imala i dugotrajni zastoj zbog neriješenih graničnih pitanja sa Slovenijom te niz sitnih prepreka koje su, na kraju, ipak uspješno uklonjene, a Hrvatska postala 28 europska zvjezdica.

No, u svemu se postavlja i pitanje može li ili još bolje hoće li Hrvatska pomoći svojoj istočnoj susjedi jer je još puno otvorenih pitanja između te dvije države, iako je prošlo dva desetljeća od ratnih sukoba. I danas je neizvjesna sudbina velikog broja nestalih, a Hrvatska za to odgovore traži u Beogradu, dvije države tužile su jedna drugu za genocid, neriješeno je i pitanje povratka Srba izbjeglih iz Hrvatske te povrata njihove imovine, a nisu definirane ni granice na Dunavu.

Nužan i dijalog političara

Bivša hrvatska premijerka Jadranka Kosor, čijom je zaslugom postignut dogovor sa Slovenijom i deblokirani pregovori, te za čijeg je mandata završeno pregovaranje s Unijom, smatra da se u pomaganju i prenošenju iskustava susjedima treba „nastupati bez fige u džepu, vrlo otvoreno i bez predrasuda“.

Mnogo prije svih, ona je učinila jedan takav korak – svom tadašnjem kolegi na premijerskoj dužnosti u Srbiji Mirku Cvetkoviću darovala je prijevod pravnih stečevina EU, tzv. acquis. Isti poklon, inače vrijedan milijune eura u kojem su standardi s kojima sve buduće članice moraju uskladiti svoje zakonodavstvo, dobili su i predstavnici BiH, Crne Gore, Kosova, Makedonije i Albanije.

Težak i krvav posao

Jadranka Kosor, koja je zajedno s tadašnjim predsjednikom Ivom Josipovićem stavila potpis na pristupni ugovor Hrvatske, smatra kako su osobine onih koji vode cjelokupan pregovarački proces, u konkretnom slučaju premijera, „jako bitne, jer ta osoba diktira tempo“.

„Neka se nitko ne zavarava, jer je to težak i krvav posao koji zahtijeva puno rada, a iznad svega – odlučnosti. Varaju se svi koji misle da se tu može, kako se to narodski kaže, nešto ušićariti, prošvercati, zatajiti… Bez stvarnih promjena, koje se zovu reforme, nema postignuća“, upozorava.

„Uvijek sam govorila, a to je povijesna činjenica, da je Srbija bila agresor na Hrvatsku i da to u okretanju budućnosti znači činjenicu koju ne trebamo prešutjeti. Međutim, darovanje prijevoda acquisa je znak prijateljstva i dobrosusjedstva“, kaže Kosor.

Svjesna je i kako je, u međuvremenu, veliki broj hrvatskih stručnjaka, uglavnom daleko od očiju javnosti, angažirano na pomaganju Srbiji na europskom putu. No, isto tako upućuje kritiku dužnosnicima na najvišoj razini kod kojih „nije primijetila dijalog“.

„Vrlo sam otvorena za razgovor i prenošenje vlastitih iskustava. Jedno od takvih iskustava su nebrojeni razgovori s Viviane Reding [tadašnjoj europskom povjerenicom za pravosuđe], koja je bila najvažnija u Poglavlju 23 – pravosuđe, što će i za Srbiju biti jedno od najtežih poglavlja. Rado bih prenijela ta iskustva, jer je pokazala da povjerenici traže isključivo rezultate. Doslovce smo morali svaki tjedan podnositi izvješća, ali tu se nije moglo ni na koji način ništa uljepšavati“, navodi Kosor.

Iskustvo hrvatskih stručnjaka

Jedan od onih, naoko nevidljivih, ali vrlo marljivih eksperata, koji ima bogato iskustvo na spomenutom poglavlju posvećenom pravosuđu je hrvatski pregovarač Kristian Turkalj. Po njemu je „suradnja Hrvatske i Srbije u prenošenju hrvatskih iskustava pravi put izgradnje novih odnosa između dviju država koji će se temeljiti na međusobnom poštovanju“.

„Hrvatska u ovom trenutku ima jedinstveno iskustvo pregovaranja prema novoj metodologiji. Hrvatski eksperti još uvijek imaju svježe iskustvo i dobro poznaju briselske labirinte, ali i pravnu stečevinu. Za razliku od većine EU eksperata, hrvatski eksperti nemaju jezičnih barijera u prenošenju znanja i iskustva što uvelike podiže učinak navedene podrške“, objašnjava Turkalj.

Osim pomoći individualaca, poželjnom smatra i podršku institucija, udruga i političara. No, na prvo mjesto ipak stavlja institucije u Srbiji od kojih ovisi, kako kaže, „u kojoj mjeri će prepoznati koristi od hrvatskog iskustva i znanja“. Uvjeren je da će s hrvatske strane doći pozitivan odgovor  na molbu za pomoć.

Srbija sa sličnim teškoćama kao i Hrvatska

Na osnovu iskustava koje ima, hrvatski pregovarač za poglavlja 23 i 24 Kristian Turkalj pretpostavlja da će Srbija imati slične poteškoće kao i Hrvatska u sferi političkih kriterija, ali i reformi pravosuđa.

„U borbi protiv korupcije, pitanje sukoba interesa u Hrvatskoj izazivalo je brojne prijepore i otpore. Ne bi se začudio da slično bude i u Srbiji. Konačno, cjelokupno područje zaštite ljudskih prava u stvari zahtjeva promjenu društvene svIjesti, podizanje tolerancije i uvažavanje različitosti“, navodi.

Ako se govori o otvorenim pitanjima, odnosno mogu li ona biti kamen spoticanja u odnosima Hrvatske i Srbije, te usporavati Srbiju u pregovaračkom procesu, smatra kako to „ovisi od političkih elita koje su na vlasti u obje države i načina na koji će one pristupati rješavanju tih otvorenih pitanja“.

„U tom pogledu postoje tri moguća scenarija: balkanski, koji karakterizira nekooperativnost i blokade pregovaračkog procesa; anglosaksonski, koji u slučaju nerješavanja otvorenih problema ne otvara javnu debatu, već kroz institucije EU usporavaju proces dok se navedeni problemi ne počnu rješavati; srednjoeuropski, gdje se inzistira da se problemi rješavaju, ali se oni ne iznose pred Brisel, već se zadržavaju na razini bilateralnih odnosa. Posljednji pristup je najkonstruktivniji jer stvara pozitivno ozračje za pronalaženje rješenja“, ukazuje Turkalj.

Uključiti i građane u proces

U svemu je vrlo bitna i suradnja, te angažman nevladinih udruga. Prethodno u Hrvatskoj, a potom i u Srbiji organizirali su se u asocijacije udruga kako bi pratili pregovarački proces.

„Najbitnije je da informišemo građane šta konkretno znači proces pregovaranja, ali i da ih uključimo u sve to. I građani treba da budu aktivni i da se interesuju o pregovaračkom procesu, a Vlada treba da bude transparentna i omogući učešće civilnom društvu da bi mogao taj proces adekvatno da se prati“, navodi Ivan Knežević, zamjenik generalnog sekretara Evropskog pokreta u Srbiji.

Kao primjer navodi zaštitu geografskog porijekla poljoprivrednih proizvoda i tradicionalnih oblika proizvodnje hrane, što je problem koji je imala i Hrvatska, pa su organizacijama civilnog društva iz područja poljoprivrede bila korisna iskustva hrvatskog eksperta koji ih je detaljno uputio u proceduru.

„U konkretnom slučaju nije sve ni na administraciji koja pregovara, već i na onim ljudima koje posmatram kao deo civilnog društva i koji trebaju da se interesuju i za ishod pregovora u tim oblastima, ali i da rade na zaštiti onoga što proizvode i  čime se bave“, smatra Knežević.

Konstatira i kako su na brojnim projektima već angažirani stručnjaci iz Hrvatske, „konkretno ljudi koji su već prošli proces i učestovali u radu stručnih grupa tokom hrvatskih pregovora“. „Oni sada prenose ta znanja nama. Mnogo su relevantnija njihova znanja i iskustva nego što su to znanja Slovenaca, jer su novija i stečena u promenjenom kontekstu pregovora. Definitivno su vrlo cenjena i tražena hrvatska iskustva“, dodaje.

Iako se to ne vidi u javnosti, na brojnim projektima tehničke pomoći hrvatski stručnjaci rade na obuci državne administracije, ali i civilnog društva, nastavlja Knežević. Uvjeren je, na kraju, kako će se to prenošenje znanja nastaviti „bez obzira na uzlazne i silazne putanje u zvaničnim odnosima dve vlade kojih će verovatno biti – i tokom procesa pregovaranja, i nezavisno od njega“.

Izvor: Al Jazeera