Novi izbori i nisu loše rješenje za Hrvatsku

Hrvatski sabor nije konstituiran u prvom pokušaju (Patrik Macek / PIXSELL)

Piše: Mladen Obrenović

Čim su prebrojani glasovi i spoznalo se da formiranja većine u Hrvatskom saboru nema bez Mosta nezavisnih lista, političke opcije koja je iznenadila sve u Hrvatskoj i uspostavila nove odnose na tamošnjoj političkoj sceni, nagoviješten je zanimljiv kraj vruće političke jeseni. U početku 19, a kasnije 15 mandata Mosta – Drago Prgomet je, s još dvije izabrane zastupnice, osnovao stranku Hrvatska inicijativa za dijalog a Stipe Petrina djeluje samostalno – tako je postalo presudno u političkoj slagalici.

Počeli su pregovori predstavnika Mosta s izaslanstvima dviju koalicija – Domoljubne, okupljene oko Hrvatske demokratske zajednice, s osvojenih 59 mandata, i Hrvatska raste, kojoj je stožer Socijaldemokratska partija i koja ima 56 mandata. U međuvremenu se drugima priključio i Istarski demokratski sabor, s tri svoja zastupnika, te šest od osam zastupnika manjina, no ni to nije bilo dovoljno da Zoran Milanović (SDP) dođe kod predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i kaže kako ima neophodnih 76 potpisa, od njih ukupno 151, za formiranje većine. Tomislav Karamarko (HDZ) još je dalji od tog broja.

Prošla su dva kruga konzultacija u uredu predsjednice, za ponedjeljak, 14. prosinca, najavljen je i treći. U međuvremenu je čelnik Mosta Božo Petrov za isti stol doveo Milanovića i Karamarka, što je rijetka slika, te im predstavio svoj prijedlog od kojeg neće odstupiti – nestranački premijer na čelu reformske vlade. Predložio je i da jedan vicepremijer prve dvije godine bude iz jedne od velikih stranaka, a u isto vrijeme predsjednik Hrvatskog sabora bude iz one druge stranke. Iduće dvije godine samo bi se zamijenili. Osim toga, trećina ministara bila bi iz Domoljubne koalicije, druga trećina iz koalicije Hrvatske raste, šestina iz Mosta, a preostalu šestinu činili bi stručnjaci.

Male stranke u drugom planu

I Aleksandra Kolarić, i Boško Picula smatraju da bi stvaranje velike koalicije u Hrvatskoj u drugi plan gurnulo takozvane male stranke.
‘Ako se ostvari tripartitna koalicija, mali idu u oporbu, što uopće nije loše. Po modelu koji nudi Most potpuno nepotrebne postaju male stranke, koje se uvijek šlepaju na koalicijskim listama’, kaže Kolarić.
‘U pretpostavljenoj tripartitnoj vladi, malo bi tko, osim HDZ-a, SDP-a i Mosta nezavisnih lista, imao određeni utjecaj. Takva ‘koalicija svih koalicija’ bila bi, s jedne strane, umrtvljujuća prema svim ‘četvrtim’ opcijama, a s druge strane, prevelika da bi se manje stranke uopće prepoznavale kao politički relevantne’, smatra Picula.

Uz dodatna obrazloženja i pojašnjenja, sastančenja i pregovaranja, do 14. prosinca, upravo na dan održavanja trećeg kruga konzultacija, dvije koalicije dobile su rok da se oglase o Mostovom prijedlogu. I otprilike je polovica prosinca, pet tjedana nakon održanih izbora, ocijenjena kao vrijeme kad će Hrvatska doznati hoće li imati novu parlamentarnu većinu i novu vladu, odnosno valja li se spremati za nove izbore i sve što im prethodi.

Šanse za nove izbore 50:50

Komunikacijska stručnjakinja Aleksandra Kolarić kaže kako je teško procjenjivati kolika je mogućnost novih izbora, ali prognozira da su šanse za tu opciju ili stvaranje većine zapravo 50:50. Ne misli, pak, da cijeli postizborni proces predugo traje te upućuje kritiku medijima, jer “požuruju cijeli proces i pokazuju veliko nestrpljenje, stvarajući snažan politički pritisak na Most”.

“Standardan demokratski proces su pregovori o temama, reformama, programu i smjernicama, a onda i o pozicijama. Tako se radi i u demokratski razvijenim društvima, a poznato je da su Njemačkoj pregovori za veliku koaliciju trajali dva mjeseca, u Italiji isto tako. Stvorila se ideja da to nešto dugo traje i da je kriza. Niti je kriza, niti dugo traje”, smatra Kolarić.

Po njezinom mišljenju, Petrov i Most su definirali pravila igra, ciljeve i vrstu aktivnosti, pa zato “optužbe protiv Petrova da je amater i provincijalac ne stoje, jer je za interese Mosta i glasača koji su za njih glasali dobro odradio posao… Oni koji su loše odradili posao i koji su se uhvatili u njegovu igru su i Milanović i Karamarko, a to su shvatili tek nakon mjesec dana”, konstatira Kolarić.

Još napominje kako je pregovaračka pozicija HDZ-a “jača zbog banalne stvari – oni su očito u stanju odustati od Karamarka za mjesto premijera, dok Milanović, koji u SDP-u jedini nešto odlučuje, nikako ne želi odustati od mjesta premijera, ni u bipartitnoj, ni u tripartitnoj vladi”.

Mostov prijedlog kao ‘čudnovati kljunaš’

Bivša premijerka i saborska zastupnica Jadranka Kosor smatra kako nema smisla da vlast čine svi koji su osvojili mandate na izborima, jer je to “bježanje od odgovornosti”. Za Mostov prijedlog vlade po modelu “trećina-trećina-šestina-šestina” kaže da je gotovo nemoguća, jer smatra kako ne bi bila upravljiva. Čak je naziva “čudnovatim kljunašem”.

“Nestranački premijer, koji ne bi odgovarao nikome, ne bi mogao uspostaviti mehanizme upravljanja, a i upravljanje u pojedinim ministarstvima, javnim poduzećima i agencijama bi bilo dovedeno do apsurda. Umjesto zajedničkog rada, imali bi to da svatko svakoga nadgleda. I ne znam kako bi se sklopio program, a to je najvažnije za rad vlade”, ukazuje Kosor.

Nije neobično stvaranje velike koalicije

Aleksandri Kolarić nije neobična ideja Mosta za stvaranje većine u kojoj bi, uz njihove predstavnike, mogle biti i dvije velike koalicije, jer demokracija poznaje takve mogućnosti.

Podsjeća i kako je, nakon 1960. godine, čak 19 europskih država imalo tzv. dvotrećinske vlade, navodeći kako ‘takav model ni na koji način ne suspendira demokraciju’. Napominje i kako su takve vlade u najvećem broju slučajeva bile sastavljene od ideoloških suprotstavljenih i različitih stranaka.

‘Most ne traži nemoguće, niti neviđeno i ima legitimitet to predlagati, a druge dvije strane imaju pravo to odbiti. No, već sada se vidi da baš neće biti bez oporbe, jer su se sami u oporbu svrstali i Hrvatska narodna stranka, i Hrvatska stranka umirovljenika, i laburisti, a to je dosta mandata uz sve one koji ne bi ulazili u tu neku veliku koaliciju’, napominje Kolarić.

Važnim smatra postojanje opozicije, jer je “korektiv vlasti, diktira tempo, ukazuje ne samo na greške vladajućih, nego i predlaže rješenja tako da smisao opozicije upravo jeste da natjerava vlast da bude bolja”.

Po njoj, jedino i kvalitetno rješenje, ako Hrvatska želi snažnu vlast, jesu novi izbori, za koje procjenjuje da odnos snaga više ne bi bio isti.

“Zapravo bi najpoštenije prema biračima bilo izaći na nove izbore, jer bi se na njima iznjedrila neka nova, moguća parlamentarna većina koja bi podržavala vladu. Sve drugo, i bez obzira tko od velike dvije koalicije složi vladu s Mostom i određenim trabantima, ne bi bila ni snažna, ni odlučna, ni hrabra vlada”, kaže Kosor.

Tri stranke pokazale velike slabosti

I po mišljenju političkog analitičara Boška Picule svestranačke ili koncentracijske vlade nisu novost, ali “imaju smisla u posebnim političkim i društvenim okolnostima u kojima su priroda ili razmjeri ugrožavanja stanja u zemlji takvi da jedino jedinstvo svih političkih stranaka može osigurati rješavanje problema”. Budući da je Hrvatska u takvoj situaciji bila tokom rata, nastavlja, sada nema nikakve potrebe ustrajavati na vladi takvog profila. Dodaje i kako HDZ-u i SDP-u, da postoji volja za velikom koalicijom kakve postoje u Njemačkoj i Austriji, u tome “ne treba asistencija treće strane”.

“Kada bi parlamentarnu većinu formirali svi zastupnici izabrani s lista HDZ-ove i SDP-ove koalicije, stvorila bi se većina od čak 134 zastupnika, od ukupno 151 u Hrvatskom saboru. Na taj bi način sam smisao demokratskog višestranačkog sustava, što je i ustavna vrijednost, bio sveden na apsurd i bez bilo kakve funkcionirajuće oporbe kao nadzornog mehanizma”, upozorava.

Napominje i kako je, u odnosu na razdoblje prije izbora, posljednjih mjesec dana otkrilo puno više o svim akterima, zapravo sve slabosti i HDZ-a, i SDP-a, i Mosta.

“Sve strane uključene u sadašnje pregovore djeluju kao da uopće nemaju strategiju i da im se svaki potez svodi na kratkoročno pretrčavanje suparnika. I to često i na vlastitu štetu […] Novi izbori svakako su moguće rješenje, pri čemu će birači ovaj put odlučivati ne više o pretpostavljenim slikama sudionika, nego o njihovim ogoljenim verzijama. Umjesto najboljeg, birat će se najmanje loše rješenje”, zaključuje Picula.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO