Kasnimo svjetlosne godine za Evropom

Piše: Mladen Obrenović

Dugovi i gubici, kašnjenja, obustavljen promet, „švercanje“, verbalni i fizički napadi na vozače, nesuglasice s kontrolorima samo su neke od ključnih riječi u medijskim naslovima o javnom prijevozu u velikim gradovima regije.

Već i vožnja sarajevskim tramvajima i trolejbusima mnogo će toga reći o stanju u javnom prijevozu glavnoga grada Bosne i Hercegovine. Vozila u teškom stanju u kojima grijanje često radi ljeti, a ne radi zimi, vrata se ne zatvaraju najbolje, pa je vrlo opasno biti u njihovoj blizini. Sjedala je uglavnom dobro izbjegavati, a kontrolore pogotovo. Uostalom, oni kad i uđu – putnika više u vozilu uglavnom nema.

Ako se i kupuju, karte se najčešće kupuju kod vozača, a elektronska naplata još je daleko od realizacije. Šlepanja trolejbusa uobičajena su pojava, kao i zastoji tramvaja zbog isključene struje ili neodgovornih vozača automobila koji se, sa četiri upaljena žmigavca, parkiraju na pruzi jer “baš moraju obaviti na dvije minute”. Najsmješnije, doduše vozačima i ne toliko, slika je sa sarajevskih ulica u kojoj putnici guraju minibus.

No, Sarajlije se i dalje voze istim tim vozilima, odlaze na posao, fakultet ili tamo gdje već moraju i sa zavišću gledaju u susjedovo, manje u beogradsko, a više u zagrebačko dvorište.

Situacija u Beogradu sve bolja

Situacija u Beogradu se iz godine u godinu popravlja, uvedena je elektronska naplata, pa nije neobično vidjeti tramvaj star desetljećima kako klopara beogradskim prugama i u njima automat za naplatu.

“Kad su nam ugradili klimu u javni prevoz, napravili su grešku i ostavili prozore. I onda, zbog večnog straha od promaje sledi svakodnevno natezanje – jedni otvaraju prozore, jer nemaju vazduha, drugi ih zatvaraju jer se boje da će ih ubiti promaja. Džaba nam klima”, žali se u telefonskom razgovoru Beograđanin Stefan, koji svakodnevno koristi javni prevoz na putu do posla.

Beogradski penzioneri zadovoljni

„Ako već ne mogu kupiti Mercedese, tu je domaća firma Ikarbus koja proizvodi autobuse i gradske vlasti svake godine kupe 50-60 vozila. Time obnove vozni park, a mi koji se vozimo tim autobusima svakodnevno možemo biti zadovoljni“, kaže Vasilije Bjelobrković, predsjednik Udruženja penzionera Grada Beograda.

Stariji Beograđani, baš kao i u Sarajevu i Zagrebu, imaju povlaštene prijevozne karte (plaćaju ih 400 dinara, odnosno 3,3 eura mjesečno) i to im je najvažnija stavka. U velegradu kojim dnevno kruže stotine vozila javnog prijevoza, u kojem je posebno teško stanje bilo ‘90-ih, kažu da se uvjeti vožnje i usluge prijevoza autobusima, tramvajima i trolejbusima svakim danom popravlja.

No, obavijesti na stajalištima, detaljna karta mreže javnog prijevoza i informacije koje se mogu dobiti u samom vozilu strancu će olakšati snalaženje o dvomilijunskom gradu. Ako baš i toliko ne poznaje grad, putniku namjerniku ostaje da pita prvog do sebe: “Oprostite, gdje treba da siđem…”

Stanje na ulicama Zagreba, koji je jedna od 28 europskih prijestolnica, definitivno je najbolje u regiji. Većina vozila u relativno dobrom je voznom stanju, klimatizirana su, a i kad se radi o starim tramvajima – govori se da zagrebačkim ulicama voze i neki iz trećeg desetljeća prošlog stoljeća – ne može im se puno zamjeriti.

Novi tramvaji su niskopodni, olakšavaju pristup invalidnim i osobama treće životne dobi, ali problemi nastaju kad zapada snijeg. Zagrepčani će dobro upamtiti scene od prije nekoliko zima kad je snijeg okovao glavni hrvatski grad. Novi tramvaji su ostali u garažama, a ulicama su kružili prepuni tramvaji starijih generacija kojima ni snijeg, ni led nisu mogli zasmetati.

I da, sve to ima svoju cijenu – Sarajlije pojedinačnu kartu plaćaju 82 eurocenta (ako je kupe izvan vozila), odnosno 92 eurocenta (ako je kupe kod vozača), Beograđani 1,25 eura (za prvu zonu), a Zagrepčani 1,32 eura.

Trećina vozila nije u funkciji

Pričâ putnika je i previše, a potpuno je jasno da su priče iz kuta vozača  potpuno drugačije. Požalit će se na svakodnevne verbalne napade, psovke, pa i pokušaje fizičkog nasilja. Jasno je i njima da samo pogled na tramvaje i trolejbuse na sarajevskim ulicama govori mnogo o stanju u javnom poduzeću GRAS.

„Naši su trolejbusi stari, tramvaji takođe, a ljudi koji ih voze moraju imati potpunu odgovornost jer upravljaju vozilom u kojem se nalazi 50 ili 100 ljudi. Tramvajska pruga je u jako lošem stanju, saobraćajnice još u gorem i uz sve to – mnogi ne žele plaćati karte, jer vozila kasne. Svemu tome vozači nisu krivi. Još kad ih neko verbalno ili fizički napadne, a ne prođe dan da neko ne opsuje vozača ili sedmica da ga ne udari, onda je sve jasno“, ukazuje Adnan Himzanija, predsjednik Sindikata radnika komunalne privrede u Kantonu Sarajevo.

‘Iz dubioze u dubiozu’

Među korisnicima usluga GRAS-a najviše je umirovljenika i studenata. Razočarani su uvjetima u vozilima, čestim kontrolama, kašnjenjima.

„Sama situacija u GRAS-u, koji ide iz dubioze u dubiozu i nikako ne mogu naći menadžera da ih izvuče iz krize nego dovode podobne direktore čiji su rezultati poražavajući, odražava se i na svakodnevni prijevoz“, kaže Esad Topalović, predsjednik Udruženje penzionera BiH.

Armin Milak, predsjednik Udruženja studenata Studentskog centra Sarajevo, ima brojne primjedbe na račun GRAS-a, a prije svega na kašnjenje i česte obustave prometa.

„Gotovo ne postoji dan u kada gradski prijevoz ne bude blokiran makar na sat vremena. Često se dešava da krivicom javnog prijevoza neko ne stigne na ispit ili propusti cijeli ispitni rok upravo zbog gradskog prijevoza“, upozorava Milak.

GRAS-ovi tramvaji su prosječno stari 30 godina, trolejbusi najmanje 25, autobusi 20, a minibusevi 13 godina. No, od 60 tramvaja u svakodnevnom prometu, dakle tehnički ispravnih, ukupno je 45, od 30 trolejbusa samo pet ne vozi. Ukupno je 109 autobusa, ali je u voznom stanju njih 60, dok je od 42 minibusa putnicima na raspolaganju 25 vozila, navode u tom poduzeću. I ono što se novo pojavi na ulicama Sarajeva, uglavnom su donacije.

Kao jedan od ključnih problema zbog kojeg su zapali u tešku financijsku situaciju u GRAS-u navode subvencije za prijevoz povlaštenih kategorija korisnika. Kao primjer navode cijenu mjesečne karte za prijevoz umirovljenika u svim zonama, koja iznosi 14 konvertibilnih maraka (3,6 eura), dok bi to bez subvencija iznosilo 115 maraka (58,8 eura).

„Razlika u cijeni po jednom korisniku iznosi 101 marku i pada na teret poslovanja preduzeća GRAS. Lako je to bilo pokriti kad je Grad Sarajevo imao 50-60.000 prodanih radničkih kupona. Sad kad ih je pet puta manje, jasno je da to vodi u gubitak“, ukazuje Himzanija.

ZET-ovim vozačima po 1.000 eura plaće

Ako je starost vozila i uvjeti u kojima se voze Zagrepčani u pitanju, a u slučaju ZET-a radi se o tramvajima i autobusima, onda Zagreb doista jeste daleko ispred Sarajeva. Vozno osoblje ima puno razloga za zadovoljstvo – počevši od plaće, koja je u prosjeku 1.000 eura, do radnog vremena i svih prava koja proistječu iz kolektivnog ugovora.

„U autobusu se vozi najmanje 40-50 ljudi, u tramvaju i dvostruko, i vozači moraju biti psihofizički odmorni, da nisu pod stresom i da se ne dogodi nešto zbog čega ćemo se kajati, ali će biti kasno. Greška vozača u javnom prijevozu nije ista kao greška drugih ljudi, jer njihova greška vodi u zatvor“, upozorava Anto Jelić, predsjednik Sindikata vozača i prometnih radnika ZET-a.

U pokušaju da zaštiti svoje kolege za upravljačem vozila, apelira na korisnike javnog prijevoza da „poštuju čovjeka koji upravlja životima putnika“.

„Kad je vozač iziritiran i iznerviran, može napraviti problem koji može koštati ljudskih života i o tome oni koji ih verbalno napadaju ne razmišljaju. Ako nema pribranog vozača, može se dogoditi tragedija. Siguran si u javnom prijevozu onoliko koliko je psihofizički spreman onaj koji upravlja tim vozilom“, zaključuje Jelić.

Javni gradski prijevoz u sva tri velika grada duboko je zagazio u drugo stoljeće postojanja i prevoženja građana, no jasno je svima kako odavno moraju izaći iz 20. stoljeća, uhvatiti korak s kolegama iz Europe i svijeta. Stoga je racionalnost u poslovanju, osuvremenjivanje voznog parka i viša kvaliteta usluge nužnost. Tad će i nerazumijevanja građana biti manje.

Izvor: Al Jazeera