Badnjević: Bebe u inkubatoru na plus 50 stepeni

Razgovarala: Snježana Mulić-Softić

Doktor može biti najveći stručnjak, ali ako se služi neispravnim medicinskim aparatima, veoma lako može uspostaviti pogrešnu dijagnozu, što automatski znači i pogrešnu terapiju, a u konačnici i tragičan ishod liječenja.

Da se ovo ne bi dešavalo, od početka ove godine, BiH je uvela obaveznu inspekciju medicinskih uređaja sa funkcijom mjerenja, za što je imenovala Verlab, laboratoriju  za verifikaciju mjerila u zdravstvu.

Prema odredbi Instituta za mjeriteljstvo BiH sve zdravstvene ustanove na području BiH, a koje posjeduju neke od zakonski definiranih mjerila iz zdravstva, kao što su EKG aparat, defibrilator (aparat za reaktivaciju ili normalizaciju rada srca), pacijent monitor, infuzomat i perfuzor (aparati za davanje i doziranje infuzije i lijekova), respirator, anesteziološka mašina, dijalizni aparat, pedijatrijski inkubator i terapeutski ultrazvuk, su obavezne jednom godišnje izvršiti njihovu verifikaciju.

Almir Badnjević, direktor Verlaba za Al Jazeeru govori o radu ove laboratorije, odnosu zdravstvenih ustanova prema novim propisima o verifikaciji, ali i nalazima do kojih je laboratorija došla u toku ispitivanja.

  • Gospodine Badnjeviću, šta je to što je Verlab učinilo nacionalnom laboratorijom za verifikaciju medicinskih instrumenata?

– Ono čime raspolažemo, osim mladog i kvalifikovanog kadra, su prostor i oprema. Verlab je trenutno treća najopremljenija laboratorija u Evropi, u čiju opremu je uloženo preko milon eura. U Evropi, samo Njemačka i Holandija imaju opremljenije laboratorije od  naše. I mi, također, moramo vršiti verifikaciju naših aparata, a to radimo u Švicarskoj i SAD-u jednom godišnje. Jer, ako su naši mjerni instrumenti pokvareni, onda ne možemo provjeravati tuđe. Svo naše osoblje, tj. mjerači, su inžinjeri elektrotehnike i svi su išli na dodatnu edukaciju u inostranstvo.

  • Već ste uradili stotine verifikacija širom BiH. Kakvi su vaši opći dojmovi i nalazi?

– Opšti dojam je da se sa ovim trebalo krenuti puno, puno ranije, jer smo zaista naišli na velike nepravilnosti. Ovakve verifikacije se ranije nisu radile, niti je to bila zakonska obaveza, a sada je to i jedan od uslova koje pred BiH postavlja EU. Ono s čim smo se najčešće susretali su bili aparati koji su servisirani, koji su imali sve ispravne i nove dijelove, ali su u suštini bili pokvareni. Radi se o tome da su serviseri, u koje ja ne sumnjam, mijenjali dijelove pojedinih aparata, međutim niko nije uzeo ono crijevo – izlaz iz aparata, i izmjerio izlazne vrijednosti, da vidi da li je volumen, recimo, 400 mililitara onog što ide na pacijenta ili je to 500, 600. Ili, recimo, poprave defibrilator i kažu da je ispravan, iz njega stvarno nešto ispuhava, a sad, da li je tih 150 džula, koje je doktor naštimao da ispuhava, zaista 150, ili je to neka druga vrijednost, to niko nije mjerio.

Drugi drastičan primjer su inkubatori za bebe. Našli smo inkubatore koji su imali urednu dokumentaciju da su servisirani, a bili su, zapravo, katastrofalni. Maksimalna dozvoljena temperatura u inkubatoru je 38 stepeni – to piše i na samom aparatu – a kada smo stavili uređaj za mjerenje u njega i ostavili ga jedno vrijeme da stoji, jer i bebe budu u njima pod dan-dva, nekad i puno duže… znate šta smo izmjerili? U dva slučaja smo izmjerili da je temperatura u inkubatoru iznosila skoro 50 stepeni! To je već početak opekotina! Prije sedam godina je na Kliničkom centru u Sarajevu, na staroj pedijatriji, deset beba dobilo opekotine,  ali to se zataškalo.

  • Da li su te ustanove kažnjene, jesu li popravili inkubatore?

– Rekli su da će popraviti. Ustanova može tužiti servisera, a pacijenti, odnosno roditelji malih pacijenata mogu tužiti zdravstvenu ustanovu.

  • Navodno ste pronašli i veliki broj neispravnih aparata za ultrazvuk. Koliki je to procenat i možete li reći konkretno u kojim ustanovama ste naišli na navedene probleme?

– Pravilo je da ne iznosimo imena ustanova, a što se tiče aparata za terapeutski ultrazvuk, statistika je rađena na nešto više od 100 aparata, od čega je svaki treći bio neispravan. Recimo, vi imate neku povredu i odete na fizikalnu terapiju – oni vam stave kremu na mjesto koje tretiraju, i sad na to mjesto dođe sonda, koja ima određenu snagu i stimuliše to mjesto… Međutim, u preko 20 posto slučajeva smo dokazali da su sonde bile potpuno mrtve, odnosno da su fizioterapeuti pacijente samo masirali kremom! Također smo ustanovili da sonde odstupaju od određene snage do tri puta, da je, recimo, aparat bio podešen na dva watta, a on je radio na šest. Onda im mi to kažemo, a sestre vele: ‘Pa mi smo primijetili da pacijentima malo ostaje crvena koža’.

Ko je obavio verifikaciju, a ko ne

Sve zdravstvene ustanove, javne i privatne bile su dužne završiti verifikaciju do 15. septembra. “Do sada je, što se tiče FBiH, KC Tuzla završio pregovarački postupak i ubrzo kreće sa verifikacijom, KC Sarajevo se priprema za postupak, a KC Mostar nije uradio ništa. Što se tiče RS-a, KC Banja Luka nije uradio ništa. Klinički centar u Brčko Distriktu je završio sve. Što se tiče bolnica, od 20 u FBiH, 11 ih je sve završilo, a od sedam u RS-u – dvije. Od 75 domova zdravlja u FBiH, 60 ih je uradilo verifikaciju, a u RS-u, od 40 – četiri. I što se tiče privatnih zdravstvenih ustanova, od 109 u FBiH, 60 ih je završilo verifikaciju, a u RS-u od 81 – dvije”, rekao je Badnjević.

Znate li kako su provjeravali radi li sonda? Tako što su na njen vrh stavljali malo vode. Ako voda zatreperi – sonda radi. A šta ta sonda daje, da li je to jedan watt, koji ste naštimali, ili deset, to niko nije provjeravao. Sad se po prvi put provjerava, sada imaju dozvoljena odstupanja, ona su 0,5 i to je to, ne može preko toga.

Nedavno smo u jednoj zdravstvenoj ustanovi bili u pet operacionih sala, gdje u svakoj ima po jedan anesteziološki aparat, i od toga su četiri bila neispravna. Na jednom mjestu smo našli da je sevofluran, sav iscurio samo za 15 minuta, a on može izdržati i po pet sati. I kad smo to pokazali doktoru, on je rekao da mu je sad jasno zašto su kupovali tako puno boca sevoflurana, kao da je voda. A cijena te jedne boce je 300 KM!

Ima i primjer sa O2 senzorom koji dozira koncentraciju kisika, a kojem je minimalan rok trajanja od 12 do 18 mjeseci, zavisno od toga koliko se koristi. U 80 posto zdravstvenih ustanova, koje ih posjeduju u BiH, a to su uglavnom bolnički centri, mijenjali su te senzore svaka tri mjeseca i potpisivali da je to uredu. Svaki taj senzor košta preko hiljadu i po maraka i ja sam im pokazao da su samo za godinu bacili preko 100.000 KM (50.000 eura) često ih mijenjajući na svojim aparatima. Da su to, recimo, kupili sebi da nose kući, rekli bi: ‘Ovo je pod garancijom’ i ne bi tako lako mijenjali senzore, ali u zdravstvenim ustanovama se uglavnom ne ponašaju tako, jer to ne ide iz njihovog džepa. Ali ide iz mog, iz vašeg, iz džepa svih građana.

  • Ima li tu sprege zdravstvenih radnika i servisera, nabavljača i proizvođača aparata?

– Ima tu jako puno monopola, jako puno korupcije. Nonsens je da jako puno doktora i drugih medicinskih radnika odjednom imaju plaćene skupe hotele i seminare. Ko vas negdje šalje džaba? Morate vi puno nešto uraditi za tu neku farmaceutsku kuću, nabavljača i sl. pa da vam, recimo, u Španiji plati hotel sa pet zvjezdica za deset  dana. Tako su te stvari prolazile od Dejtona pa nadalje, ti talovi su jačali, a sad je odjednom došlo do kontrole, što smeta upravi zdravstvenih ustanova. Sad prvi put nema pregovora oko cijena, jer su one propisane i objavljene u Službenom glasniku, a one su četiri puta niže nego dosad i apsolutno ne postoji prostor da neko sa Verlabom može pregovarati i pitati: ‘Koliko je moje tu?’. Mi sve pravdamo Institutu za mjeriteljstvo. Sad, ovim što mi radimo, u jednu ruku razbijamo i talove. Ovo je kontrola koja podiže i stepen sigurnosti, i pouzdanost uređaja, i dijagnostike, i tretmana pacijenta, a da ne pričamo o uštedama.  Samo će Klinički centar Sarajevo i onaj u Tuzli, ovakvim vidom mjerenja i kontrole na provođenju procesa verifikacije, godišnje uštedjeti po 100.000 KM.

  • Da li je istina da ste u nekim zdravstvenim ustanovama našli EKG aparate koji se, ustvari, koriste u veterinarskim ambulantama?

– Jeste, našli smo tri, a mogu samo reći da su dva bila u privatnim, a jedan u javnoj ustanovi.

  • Zanimljivo je da se to desilo u privatnim ambulantama, koje se predstavljaju kao visokoprofesionalne, pouzdane, savremeno opremljene…

– U Sarajevu smo kod jednog jako poznatog kardiologa zatekli kablove za EKG, koji su stvarali užasne šumove. Kada smo mu ukazali na to, rekao je: “Ja mogu raditi i pored tih šumova, to samo tako držim”. Znači, on daje dijagnozu za srce i on onako to drži, to je sramno. 

A kada smo malo ispitali u vezi tih veterinarskih EKG aparata, shvatili smo da to nije do onih koji su ih kupili, nego do onih koji su ih nabavili i isporučili.

  • Nećete reći da ljekari i medicinski tehničari ne razlikuju mašinu za EKG za životinje od one za ljude?

– Ono po čemu se razlikuju i prepoznaju je da nemaju prikaz brzine otkucaja srca. Ali to se može lako provjeriti tako što uguglate vaš model uređaja i on odmah izbaci da je to veterinarski uređaj. Ja bih tu krivio one što prodaju tu opremu, jer oni kupe taj EKG koji je jeftiniji, a uvezu ga pod drugim modelom, a to ovi na carini ne pregledaju, a onda ga ovdje i zavedu pod tim drugim modelom, tako da u principu dobijete jedno, a isporučeno je drugo. Iz Ministarstva civilnih poslova su to ispitivali i došli su do zaključka da su dobavljači sve vrijeme i prema Agenciji za lijekove i medicinska sredstva to drugačije prikazali.

  • Da li je velika razlika u rezultatima mjerenja EKG-om za životinje i onim za ljude?

– Naravno.I jedan i drugi aparat snima signale, samo što ovaj veterinarski nema brzinu otkucaja srca. Sama činjenica neprikazivanja tog parametra je ključna za dijagnostiku. Ovaj koji im je to prodao, rekao je da je to osnovna verzija, koja prikazuje samo signal, a ne i brzinu otkucaja, i oni su na osnovu toga i radili.

  • Znači da su doktori uspostavljali pogrešne dijagnoze, davali pogrešne terapije?

– Pretpostavljam da je tako, nisam liječnik. Nego, ono što meni smeta je to što, kad smo bili u ove četiri sale u kojima su bili neispravni aparati za anesteziju, oni koji tamo rade kao anestetičari su rekli: “Haj, manje-više za aparat, mi smo u ratu uspavljivali pacijente samo pritiskom na lice”. E to je porazno, da takvi ljudi liječe, daju anesteziju… Ta nesvjesnost i  nesavjesnost, to je porazno. Oni ljudske živote gledaju jedan gore, jedan dole. Naravno ne svi, i nasreću ne svi.

  • Postoje li propisane kazne za one koji drže takve neispravne uređaje?

– Postoje kazne za neverificirane instrumente, a one su od dvije do 20.000 KM (od 1.000 do 10.000 eura).  Oni kod kojih smo našli neispravne instrumente imaju rok od 30 dana da ih poprave, a onda opet da nas pozovu da provjerimo njihovu ispravnost. A što se tiče ovih koji imaju neadekvatne instrumente, oni moraju kupiti nove.

  • Kako su zdravstvene ustanove u BiH prihvatile činjenicu da su obavezne vršiti godišnju verifikaciju?

– Kada je Institut za mjeriteljstvo BiH poslao entitetskim ministarstvima zdravlja i zdravstvenim ustanovama obavijest o zakonskoj verifikaciji mjerila, iz RS-a su odgovorili da prema entitetskim zakonima oni to nisu obavezni uraditi. Međutim, zdravstvene ustanove iz Bileće, Trebinja, Nevesinja, Gacka i Ljubinja su pozitivno odgovorile, jer im je to i pouzdanije i jeftinije. Čak je direktor bolnice u Trebinju poslao dopis i rekao: „Ako ovaj zakon ne vrijedi u RS-u, je li to znači da ja nikako ne moram vršiti inspekciju aparata? Ako znači, ja ih nikad neću provjeravati, a ako se šta desi, neću ni biti odgovoran“. Rekli su mu da ih mora provjeravati kod ustanove koju je imenovala Vlade RS-a, a kada je pitao koja je to ustanova, rekli su mu da ona ne postoji.

Također smo imali problem sa nekim privatnim zdravstvenim ustanovama, gdje je dosta njih poslalo odgovor da nemaju ništa od medicinskih aparata. Onda je Institut rekao da je po Zakonu o zdravstvenoj zaštiti svaka privatna i javna ustanova obavezna imati minimum instrumenata, a to su EKG i defibrilator, pa su pitali privatnike kako su uopšte otvorili zdravstvenu ustanovu, zatražili zapisnike komisija… i onda je tu nastao haos. Onda se uspostavilo da su posuđivali opremu od drugih ustanova samo da prikažu da imaju, da su držali neispravnu opremu, samo da pokažu da je tu, reda radi. Tako da je i to sada razbijeno. Mi smo razvili aplikaciju u kojoj svaki pregledani uređaj ulazi u bazu po serijskom broju i sada, kada bi neko htio od nekog posuditi neki uređaj da nam ga prikaže kao svoj, mi bismo odmah znali da to nije tako. Naš cilj je da napravimo bazu svih aparata u BiH.

  • Možete li izdvojiti neki pozitivan primjer?

– Mogu. Trenutno najbolja u BiH je Hitna pomoć Kantona Sarajevo, a to znači da kod njih nije oprema Mercedes nego Rolls Royce, sve je top oprema i od 74 aparata koje smo pregledali, sve i jedan je bio ispravan.

Izvor: Al Jazeera
 


Povezane

Prema podacima Svjetskog ekonomskog foruma, zdravstvo u BiH je najlošije u regiji. Kritike su da je sistem neefikasan, da postoje duge liste čekanja na preglede kod specijalista, da pacijenti moraju platiti i usluge koje po zakonu ne bi trebalo da plate. U BiH ne postoji ni strategija na državnom nivou koja regulira zdravstvo. Priča Sanela […]

Published On 30 Nov 2014
Više iz rubrike TEME
POPULARNO