Francuske dileme o ‘nemilosrdnoj’ reakciji

Piše: Bruce Crumley

Nakon napada u Parizu francusko vodstvo je suočeno sa dilemom sličnoj onoj s kojom su bile suočene vlade na Zapadu nakon napada jedanaestog septembra 2001. godine: Potrebna im je reakcija u domovini i u inostranstvu koja balansira između potrebe da se izrazi nacionalni bijes i zaštiti društvo od daljnjih napada i svijesti da pretjeranom reakcijom na oba fronta rizikuju nove probleme.

“Mučan izazov u vezi reakcije na terorizam je sprečavanje onih mjera koje nenamjerno pomažu nasilnim ili antidemokratskim silama”, kazao je jedan francuski zvaničnik iz antiterorističke službe u intervjuu nakon januarskih napada na redakciju lista Charlie Hebdo u kojem je smrtno stradalo 18 osoba.

“Izazivanje takve vrste reakcije je jedan od ciljeva terorista. Zato ekstremisti stalno pokušavaju podići ljestvicu užasa i nasilja, kako bi potaknuli jaču reakciju ili čak odmazdu”.

Potezi pretjerane sigurnosti koji ugrožavaju slobode, direktna sumnja na cijele zajednice ili daljnje komplikovanje vojne uključenosti Francuske na Bliskom istoku, mogli bi pomoći političkim i vjerskim ekstremistima koji se oslanjaju na prevrat, nesreće i strah da unaprijede svoje planove i pune svoje redove.

Preuzevši odgovornost za napade, grupa Islamska država u Iraku i Siriji je provocirala Francusku, nazvavši s podsmijehom u svojim izjavama Pariz “prijestolnicom prostitucije i nepristojnosti”.

Nakon napada, francuski predsjednik Francois Hollande, koji je inače blag, izrazio je jedan dio ogorčenosti, bijesa i tuge koju cijela država osjeća, budući da je proglasio vanredno stanje i pooštrio mjere sigurnosti.

“Francuska, zato što je sramotno i nasilno napadnuta na kukavički način, će biti nemilosrdna sa barbarima”, kazao je Hollande, nazvavši napade “činom rata koji je pripreman, organizovan i naređen izvana, uz pomoć iznutra”.

Ali parametri te “nemilosrdne” reakcije su predmet debate u francuskim političkim krugovima.

Hollandeova vlada lijevog centra je nakon napada u januaru donijela novi zakon kojim se daju veće ovlasti obavještajnim službama, policiji i sudstvu, ali neki su ove nove mjere koje su među najoštrijim u Evropi, kritikovali jer umanjuju cijenjene francuske individualne slobode.

Ta će se debata nastaviti sa novim članovima sada kada su u toku pozivi na eskalaciju domaćih mjera nadziranja sa zakonima sličnim Patriotskom zakonu u SAD-u.

Francuska također vodi računa o potrebi da koordinira reakcije iz Evropske unije – ipak izvještaji nagovještavaju da su napadi u Parizu možda, barem dijelom, planirani i organizovani iz Belgije.

Francuski ministar unutrašnjih poslova je pozvao na hitni sastanak ministre pravde i unutrašnjih poslova Evropske unije iduće sedmice kako bi brzo implementirali nove mjere sigurnosti.

Podrška za Assada

U tekstu koji je kružio po medijima na internetu u augustu, pod naslovom “Zašto bi Francuska trebala podržati Bashara al-Assada”, tri državna zvaničnika iz Republikanske stranke Nicolasa Sarkozyja zastupala su stav da sirijskog vođu – kojeg oni opisuju kao demokratski izabranog branitelja sekularnog sistema upravljanja –  mora podržati Pariz i njegovi saveznici kao “posljednju prepreku koja blokira uspon [ISIL-a]”.

U oktobru je tvrdokorni desničarski političar i bivši predsjednički kandidat Philippe de Villiers na sličan način pričao protiv Pariza koji izbjegava Damask i njegove ekstremističke neprijatelje  također, izjavivši da je “Vladimir Putin u pravu što podržava Bashara al-Assada” kao ključnog saveznika Zapada protiv ISIL-a.

Neki iskusni ljudi upozoravaju da prebrzo usvajanje novih sigurnosnih mjera nosi sa sobom rizik pogoršavanja problema.

Francois Heisbourg, specijalni savjetnik u Fondaciji za strateško istraživanje i doajen francuskog establišmenta nacionalne sigurnosti, upozorava protiv brzopletih i neumjerenih reakcija koje bi zapravo mogle pogoršati sigurnosnu prijetnju.

“Iskušenje će biti veliko da se pripremi brzo – ali loše osmišljen izniman zakon – patriotski zakon na francuski način”, napisao je Heisbourg u Le Mondeu.

“Odluka…da se proglasi vanredno stanje pokazuje da su naši [trenutni] pravni kapaciteti značajni, dok zakoni o terorizmu i obavještajnim službama imaju resurse koji su tek nedavno modernizovani”.

On je pozvao vlasti da ostanu hladne glave i da razmotre posljedice svih opcija koje su u igri.

Osim što su pozvali na novi sigurnosni režim i novi režim prikupljanja obavještajnih informacija u Francuskoj, političari i komentatori su pozvali Hollandea da pojača uključenost Francuske u međunarodnu kampanju zračnih napada protiv ISIL-a u Iraku i Siriji.

Neki su čak podsticali Francusku da promijeni svoju politiku u vezi Sirije pridruživanjem Rusiji u aktivnom pružanju podrške Assadovom režimu na osnovu zajedničkog cilja da se porazi ISIL i druge radikalne naoružane grupe u Siriji.

Heisbourg je upozorio da bi slijeđenje Putinovog primjera također povećalo opasnosti s kojima se Francuska suočava. Pružanje podrške Assadu bi samo “pojačalo osjećaj nepravde među većinom Sirijaca”, napisao je on.

Drugi posmatrači dodaju da bi intenziviranje zračnih napada protiv ISIL-a donijelo rizik dodatnih civilnih žrtava onog tipa koji je u prošlosti povećao regrutovanje novih članova u ISIL, a ne bi značajno oslabilo operacijske sposobnosti ove grupe.

“Manje je spektakularno fokusirati se na unapređenje obavještajnih službi u Francuskoj od presretanja borbenih aviona na nebu Bliskog istoka. Ali to bi trebao biti naš glavni prioritet,“ napisao je Heisbourg, naglasivši da će borba protiv grupa poput ISIL-a „biti duga, teška i da zahtijeva reakcije iznutra i izvana”.

Ali Heisbourgov poziv da političari ostanu hladne glave ne uzima u obzir sve veći domaći pritisak na Hollandea da poduzme dramatičnu akciju.

Uspon ekstremne desnice

Francuska, kao i nekoliko drugih evropskih država, je svjedočila usponu ekstremne desnice, budući da su glasači  uznemireni zbog ekonomske stagnacije, velike nezaposlenosti, finansijske krize u eurozoni i nesposobnosti članica Evropske unije da odgovore na izbjegličku krizu napustile vodeće političke stranke.

Izvještaje u kojima se navodi da je jedan od napadača na Pariz ušao u Evropu među velikim brojem izbjeglica koriste političari koji se protive imigraciji i koriste ih kao argumente za svoju tvrdnju da primanje izbjeglica iz ratnih zona predstavlja prijetnju po sigurnost.

“Francuska i Francuzi više nisu sigurni”, kazala je Marine Le Pen, čelnica Nacionalnog fronta tokom sastanka u subotu, navodeći direktnu vezu između članstva Francuske u EU i problema sa imigrantima i sigurnošću.

“Od suštinskog je značaja da Francuska preuzme kontrolu nad svojim granicama, jednom za sva vremena. Bez granica, ni sigurnost ni zaštita nisu mogući”.

Le Pen je također pozvala na primjenu oštrijih mjera u francuskim muslimanskim zajednicama, pozvavši vlasti da “zabrane islamističke organizacije, zatvore radikalne džamije i istjeraju strance koji propovijedaju mržnju na našem tlu”.

Slične teme su ponovili ratoborniji elementi unutar vodećih konzervativnih redova – to je trend koji će se vjerovatno intenzivirati dok njihove stranke budu zaostajale za Nacionalnim frontom.

Predviđa se da će Nacionalni front odnijeti veliku pobjedu na regionalnim izborima naredni mjesec.

Heisbourg upozorava protiv podlijeganja pozivima na uvođenje oštrijih mjera u muslimanskim zajednicama u Francuskoj, naglašavajući da dugoročno zdravlje demokratija leži u njihovoj zaštiti temeljnih vrijednosti.

Navodeći reakcije vlasti u SAD-u, kao i reakcije britanskih i španskih vlasti na napade u Londonu i Madridu od prije deset godina, Heisbourg je naglasio da “uspjeh ili neuspjeh terorista ovisi manje o broju ljudi koje ubiju, a više o načinu na koji napadnuta društva reaguju”.

Izvor: Al Jazeera