Kosovo i UNESCO: Politika umjesto kulturne baštine
Piše: Vedrana Maglajlija
Žustre rasprave i kampanje vodile su se posljednjih mjeseci u Prištini i Beogradu o prijemu i protiv prijema Kosova u UNESCO, koje su prije nekoliko dana, zbog nedostatka tri glasa, ipak završile odlukom da za sada neće biti članstva Kosova u ovoj svjetskoj kulturnoj organizaciji.
Ipak, stručnjaci su saglasni da je u cijeloj toj priči naglasak bio na politici, a ne na suštini – zaštiti kulturnog naslijeđa, ma čije ono bilo i ko god ga svojatao.
“U ovoj kampanji naglasak je više bio na pitanju politike i čije je kulturno nasleđe, a manje na samom problemu zaštite kulturnog nasleđa. Tu je svojatanje kulturnog nasleđa od ovih ili onih bilo jednostavno korišćeno u okviru političke diskusije”, kaže Dušan Janjić, predsjednik Foruma za etničke odnose.
Patrijarh Srpske pravoslavne crkve (SPC) Irinej tako je pozvao sve “pravoslavne vernike i sve ljude dobre volje i one kojima je stalo do prava i pravde u svetu da se usprotive učlanjenju Kosova u UNESCO.”
Istakao je i da bi Srbija svoju baštinu na Kosovu trebala braniti “i milom i silom”: “Rat jeste zlo, ali kada nam neko nešto otima, moramo da se branimo.”
“Formalno-pravno to je rešeno Ustavom Kosova koji prihvata Ahtisarijev plan, a koji kaže da SPC ima autonomiju, donose se zakoni o zaštićenim zonama, a SPC u okviru svoje autonomije naravno upravlja manastirima koji su zaštićena materijalna dobra. Međutim, problem je što Beograd nije prihvatio Ahtisarijev plan”, objašnjava Janjić.
Prema njegovim riječima, Srbiji je zato bilo nemoguće da se poziva na tu autonomiju, iako je SPC to de facto koristio i učestvovao u komunikaciji sa UNESCO-om zajedno s kosovskim vlastima, ali je ipak slijedio politiku Beograda.
Svojatanje kulturne baštine
Historičar Ivo Banac navodi da se ne može tvrditi kako su manastiri na Kosovu vlasništvo države Srbije te dodaje da su spomenici na teritoriji Kosova – kosovski, bez obzira na provenijenciju.
“Imate mnoštvo spomenika slične vrste izvan granica pojedinih država, i to je jednostavno nešto što je dio sadašnjeg međunardonog sustava. Ali problem je u tome što u glavama vodećih ljudi Srbije, primjerice, gospodina Vučića, koji je prije nekoliko dana rekao da on legitimno predstavlja sve Srbe, postoji takav mentalitet koji dovodi do ovih nesporazuma.”
Iskopine drevnog rimskog grada Ulpiana, nedaleko od Prištine Foto: AP
Janjić, ipak, smatra da postoji jedan dublji problem na obje strane, a to je pitanje identiteta.
“Jedan deo kosovskih Albanaca pokušava da izvede taj poslednji kosovski identitet, kosovarski, i njima je veoma važno da pokažu da on nije isključivo albanski, da je on multietnički i da u njemu ima i pravoslavlja i islama i katoličanstva. Što se tiče Srba i Srbije, tu postoji jedna potpuna konfuzija šta spada u identitet, šta ne spada.”
Kako zaključuje, stvorena je jedna klima koja je “kontroverzna i nije raspravljena”.
“Nažalost, neće ni sad biti, jer će ostati i dalje pod snažnim uticajem tih politika koje se koriste za status i dokazivanje novih nacionalnih identiteta.”
Izvor: Al Jazeera