Oz, izraelski pritvor za palestinsku djecu

Piše: Ylenia Gostoli

Istočni Jerusalem – Od početka oktobra stotine mladića iz Jerusalema provele su noć u Ozu, ne čarobnoj zemlji iz bajke, već policijskoj stanici u Jabal al-Mukaberu.

Poput ostatka okupiranog Istočnog Jerusalema, i ova četvrt je puna nemara i postala je poprište stalnih sukoba palestinske omladine i izraelskih snaga sigurnosti. Oni koji odu u Oz, tamo stižu u vojnim vozilima, sa lisicama i prekrivenim očima.

Prema podacima Addameera, grupe koja daje podršku zatvorenicima, najmanje 876 Palestinaca (od kojih 133 djece) uhapšeno je od 1. oktobra širom okupirane Zapadne obale, uključujući Istočni Jerusalem, i Izraela. Prema podacima koje je prikupio Informacioni centar Wadi Hilweh u Silwanu, najmanje je 60 djece uhapšeno u Jerusalemu tokom prve dvije sedmice nemira.

Zamzam S., 11-godišnjak iz četvrti Al-Thori, kaže kako je prošle sedmice bio uhapšen sa bratom Khalilom i dvojicom prijatelja dok su igrali nogomet na ulici. Svi su kasnije odvedeni u Oz.

„Ova jedinica je otvorena prije mjesec, a namijenjena je za djecu i mlade koji bacaju kamenje“, za Al Jazeeru je izjavio Amjad Abu Asab, šef Komiteta porodica zatvorenika iz Istočnog Jerusalema. Prema podacima roditelja i aktivista, pritvorenici tamo obično provedu jednu noć na ispitivanju. Duža ispitivanja vode se u ispitivačkom centru Al-Mascobiya u Zapadnom Jerusalemu.

„Kada smo stigli u policijsku stanicu, tamo su neki ljudi u civilnoj odjeći pili kafu i bilo je mnogo civilnih automobila. Na početku smo mislili da se nalazimo na javnom mjestu“, govori 14-godišnji Khalil.

„Iza parkirališta je bilo šest do sedam kontejnera i tamo vas vode na ispitivanje. Tamo je mutno, plavo svjetlo i ne možete vidjeti ispitivača kako treba i zbog toga ste pod stresom; ne možete vidjeti osobu koja vas udara.“

Konvencija UN-a

Khalil dodaje kako ga je nekoliko policajaca davilo i udaralo u lice.

„Gdje god se okrenete, udare vas opet i iznova“, dodaje Zamzam.

Grupe za zaštitu ljudskih prava, uključujući Human Rights Watch, učestalo osuđuju zlostavljanje palestinske djece, koje vrše izraelske sigurnosne snage tokom hapšenja i ispitivanja, uključujući fizičko nasilje, prijetnje i primoravanje da potpišu priznanja napisana na hebrejskom jeziku.

Izrael je potpisnik Konvencije UN-a o pravima djeteta u kojoj se, između ostalog, zahtijeva da „dijete nije prinuđeno dati svjedočenje ili priznati krivicu“ i u kojoj se navodi kako pritvaranje i hapšenje treba biti posljednji mogući korak.

„Oni su me pokušavali primorati da okrivim svog brata, govoreći da je on okrivio mene“, kaže Khalil. „Rekli su mi kako imaju dvojica policajaca svjedoka da sam bacao Molotovljev koktel na automobil naseljenika.“

„Djeca su stalno izložena zlostavljanju i mučenju tokom hapšenja i ispitivanja“, istakao je za Al Jazeeru Ayed Abu Eqtaish, jedan od direktora Međunarodne odbrane djece – Palestina (DCI). „Neka od njih ne znaju razloge hapšenja i ne koriste pravo da budu sa članom porodice tokom ispitivanja.“

Izuzeci su pravila za Palestince

Iako je Zapadna obala pod vojnim zakonom od 1967. kada je Izrael anektirao Istočni Jerusalem, sam grad podliježe izraelskom građanskom pravu. Izraelski Zakon o mladima ističe kako hapšenje treba biti posljednji korak kada je riječ o djeci, da maloljetnici trebaju dobiti poziv prije ispitivanja, te da roditelj ili pravni staratelj treba biti prisutan tokom ispitivanja. Palestinci u okupiranom Istočnom Jerusalemu, koji su tamo „stalni stanovnici“, ali ne i građani Izraela, imaju istu zaštitu ovog zakona.

No, u praksi oni su diskriminirani, navodi Abu Eqtaish i ističe da su analizirani dokazi iz prve polovine 2015. godine „pokazali da Izrael pravi iznimke navedene u Zakonu o mladima kao normu kada je riječ o Palestincima“.

Naprimjer, Zakon dozvoljava hapšenje osumnjičenog na licu mjesta samo u okolnostima kada je istovremena istraga ključna ili kada poziva dijete jer kasnijeg datuma to neće biti moguće.

Prema istraživanju DCI-a, s druge strane, mnoga djeca su uhapšena i ispitivana za kaznena djela koja su navodno počinila sedmicama ranije. Mnoga hapšenja su izvedena tokom noćnih racija.

„Nije samo riječ o djetetu“, kazala je Dalal A., socijalna radnica čiji je 17-godišnji sin Bakir uhapšen gotovo deset puta. „Situacija je teška svima. Moja najmlađa kćerka se upiškila u postelju posljednji put kada su vojnici upali u našu kuću usred noći.“ Učestala hapšenja su, također, pogodila i porodični budžet, dodala je, jer su svaki put morali platiti kauciju.

U julu je Knesset usvojio Amandman na Krivični zakon kojim je povećana maksimalna kazna za bacanje kamenja na 20 godina.

Glasnogovornik policije Micky Rosenfeld izjavio je za Al Jazeeru da su „provedene posebne sigurnosne mjere i tako će biti dok je to neophodno. Policajci i istražitelji su se kretali u različitim smjerovima u skladu sa time.“ Odbio je detaljnije komentirati o ispitivanju mladih i procedurama hapšenja, no naveo je kako su operacije i ispitivanja „izvedeni u skladu sa zakonom i sa punom saradnjom sa Ministarstvom pravde.“

Klečanje i ispitivanje

Bakir je posljednji put iz svoje kuće odveden 11. oktobra, u vrijeme vrhunca posljednjeg vala nasilja. Iz četvrti Ras al-Amud u Istočnom Jerusalemu odveden je u Oz i kaže kako je tamo bilo mnogo više policajaca nego ranije i da su bili maskirani.

„Natjerali su me da klečim određeno vrijeme, a potom su me odveli na ispitivanje“, priča. Svaki put kada su ga izveli iz sobe za ispitivanje, dodaje, morao je ponovno klečati. Taj proces je trajao skoro šest sati.

„Rekli su mi kako mojim roditeljima nije dozvoljen pristup ispitivanju. Pitali su me jesam li bacao kamenje, petarde ili Molotovljeve koktele. Sve sam stalno negirao. Natjerali su me da pola sata čučim sa rukama iznad glave. Rekli su mi da, ako ne potpišem priznanje, idem u zatvor na 25 godina. No, znao sam da lažu i nisam potpisao.“

Bakir, koji je jednom proveo 20 dana u Al-Mascobiyi, nije neinformiran o ispitivanju. Njegova majka vjeruje da, zbog njegovih i dokumenata njegovog oca u službama sigurnosti „svaki put kada se nešto desi u gradu, oni dolaze i hapse ga. “Ne možemo nastaviti ovako”, dodala je.

Advokatica Addameera Farah Bayadsi je kazala: „Kada je riječ o proizvoljnom pritvaranju, policija ima informacije da su djeca nešto uradila, ali ne dovoljno da im se sudi.“

„Djeca ne budu optužena, ona samo budu ispitivana i potom ih puštaju“, navela je Bayadsi za Al Jazeeru. „Ponekad ih ispituju o drugima, drugoj djeci ili odraslima. To je kolektivna kazna za djecu i način sakupljanja informacija o svima. No, nije bitno hoće li dijete u policijskoj stanici provesti sat ili sedam dana, to svejedno utječe na njega.“

Izvor: Al Jazeera